Tko nije odustao od uzgoja, kilogram višnje maraske na malo može prodati i po 10 kuna. Sve je više malih prerađivača koji likere i sokove prodaju kroz turizam. Za iole ozbiljnije proizvođače rješenje je strojna berba i prodaja na veliko. Ali, kaže Milenko Vrkić, upravitelj PZ “Maraška” iz Tinja kod Benkovca, problem je što u Ravnim kotarima više nema količina za velike otkupljivače. Od nekadašnjih 1.500 tona proizvodnja je spala na 300-400 tona.
Za razliku od trešanja, koje su na pojedinim mikrolokacijama podbacile, višnje maraske ili maraške u Ravnim kotarima su uglavnom dobro rodile. Najbolje u posljednje tri godine, potvrđuje i Milenko Vrkić, upravitelj PZ Maruška iz Tinja. Blaga zima i toplo proljeće pogodovale su ranijoj cvatnji i oplodnji. Dok je nedavna kiša pomogla je da se plod dobro razvije.
Na malo po 10 kuna
– Ove godine sve je ranije, pa evo i berba je počela desetak dana prije nego lani u ovo vrime, kaže Vrkić. On je već polovicom lipnja počeo brati rane sorte.
Uz pomoć supruge Dragice i sina Ivana dnevno ubere po 100 kg i to za poznatog kupca. Po svježe ubrane maraške svakodnevno dolazi jedan obrtnik, zapravo trgovac iz Šibenika. On na pijaci u gradu pod Šubićevcem ima dva prodajna štanda. Kilogram ručno ubranih marašaka plaća po 10 kuna, a prodaje ih po 20 kuna. – Neka, neka prodaje. Meni je cijena od 10 kuna super, govori Vrkić, koji će na svojih 1,5 ha s 550 stabala u sklopu zadruge ubrati 10 tona marašaka.
On podsjeća da je lani zadarska tvrtka “Maraska” otkupljivala po 3,40 kuna. Radi toga neki od zadrugara nisu htjeli ni brati. Urod je ostao na stablu.
Mnogi ispali iz igre
– Zbog neisplative otkupne cijene svake godine je netko odustajao. PZ Maraška osnovana je prije 10 godina i od 15, koliko nas je u zadruzi bilo na početku, nije nas ostala ni polovica. Dvojica su i ove godine odustala, iskrčila nasade, kaže Vrkić. U početku su maraške uzgajali na 23 hektara s nasadima od ukupno 12.000 stabala. Danas ih je na životu ostalo niti trećina. Znači, oko 4.000 stabala.
PZ “Maraška” Tinj
Poljoprivredna zadruga “Maraška” Tinj osnovana je 2010. godine s vizijom bržeg gospodarskog razvoja kroz ovaj oblik udruživanja malih proizvođača i lakšeg plasmana proizvoda na tržištu. U zadrugu je uključeno 15 OPG-ova, hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Uz potpore Ministarstva hrvatskih branitelja zadruga je modernizirala proizvodnju kupnjom strojeva za berbu te tako smanjila troškove proizvodnje. Na 23 hektara s ukupno 12.000 stabala ubirali su oko 100 tona ploda. Nažalost, u posljednjih nekoliko godina, otkad je otkupna cijena pala ispod 5, pa i 4 kune, više od polovice zadrugara je iskrčilo ili zapustilo svoje nasade.
– Cijena ispod pet kuna jednostavno nije isplativa, kaže Milenko Vrkić, upravitelj PZ Maraška. Zato je u zadruzi ostalo njih šest najupornijih koji na 4.000 stabala uberu trećinu od nekadašnjih 100 tona višnje maraske.
S primjetnom tugom u glasu Vrkić domeće da u posljednjih osam godina u Ravnim kotarima nije podignut ni jedan novi nasad. Većina ih je u međuvremenu zapuštana i iskrčena. Sve zbog niske otkupne cijene “na veliko”. Ako izuzmemo tvornicu Marasku i njezinu plantažu na Vlačinama, više od 80 posto uzgajivača višnje maraške u Zadarskoj županiji je “ispalo iz igre”.
-Marašaka više nema u Rašteviću, Korlatu, Nadinu pa i Škabrnji, gdje je nekada ukupni urod prelazio 110, da bi se danas srozao na svega 10 vagona. U ratu su nasadi devastirani, ali su potom i obnavljani, da bi prije šest, sedam godina uslijedili problemi s otkupom, a proizvodnja je rapidno opadala i srozala na niti 10 vagona koliko je iznosila lani. Ustraju još samo pojednici za vlastite potrebe i prodaju na malo. Sve zajedno u Ravnim kotarima i na području Zadarske županije svedeno je na 150 – 200 tona, kaže Vrkić. Dodaje da se ove godine, iako su očekivali problem zbog koronavirusa, stanje na tržištu počelo popravljati.
Sve više malih prerađivača
–Evo, meni se javljaju pojedini ugostitelji iz Istre, s Krka i drugih destinacija sa sjevernog i južnog Jadrana, i traže 500, a neki i 1000 kilograma. Sve ih je više, otkriva Vrkić.
-Naš kvalitetan proizvod prerađuju u likere i sokove. Prodaju ih kroz turizam. A ako ih ove godine, zbog očekivano slabije sezone, i ne prodaja, ostat će im za dogodine. Neće se pokvariti, domeće uz karakterističan osmijeh upravitelj PZ Maraška.
Vrkić ne krije da zbog drastično smanjene proizvodnje višnje maraške s jedne strane, i pojave sve većeg broja malih prerađivača, sad počinju profitirati oni koji su ustrajali u uzgoju te voćke koja je proslavila Zadar i zadarski kraj.
– Nama koji smo zadržali proizvodnju ova situacija ide na ruku, priznaje Vrkić. Odmah dodaje da brati i prodavati dnevno po 100 kilograma za iole ozbiljnije proizvođače nije rješenje.
Interes velikih otkupljivača
– Ne kažem da ne treba i ručno brati, pogotovo za konzumnu prodaju. Ali ja i ostali zadrugari bi radije brali s tresačima, ubrali po 2 do tri tone dnevno i sve prodali po 5 do 6 kuna na veliko. Većina nas, osim marašaka, ima posla i u vinogradima, maslinicima i povrtnjacima, govori Vrkić uvjeren da će tako i biti. Kad je berba u punom jeku jave se i veliki otkupljivači među kojima i Maraska. Preko svojih posrednika za ovogodišnji urod maraške zanima se i tvrtka Grunwald iz Njemačke, kao i pojedini prerađivači iz Austrije pa i Italije.
– Problem je što mi više nemamo količine koje bi njih zanimale, kaže Vrkić uvjeren da otkupna cijena ispod šest kuna neće ići. Sigurno neće ići, opetuje upravitelj PZ Maraška iz Tinja. Uvjeren da će se malo po malo maraška vratiti u Ravne kotare i Dalmaciju gdje se uzgaja od 13.st. i odlikuje posebnom kakvoćom “kakve nema nigdje drugdje”. Upravo zbog kakvoće Vrkić vjeruje da će postati opet cijenjena kao što je nekad bila.
A, bila je, kao što jednom reče Marko Ivković iz Škabrnje, valuta. Jer, tko je imao maraške znalo se da će od čega imati platiti, primjerice, zidarske i druge radove. Hoće li i kad će tako opet biti, kad će biser tradicije – višnja maraska ili maraška i liker Maraskino, koji je proslavio Zadar i zadarski kraj – opet postati proizvod budućnosti?!
Višnju marasku treba revitalizirati
-Marasku smo zapustili i s nekadašnjih 1.500 tona, koliko se bralo u Ravnim kotarima , pali smo na 300-400 tona, računajući tu i urod s plantaže tvornice Maraske na Vlačinama gdje će se, po mojoj procjeni, ubrati najviše 250-300 tona, što nije dovoljno ni za njihove potrebe. A nekada smo samo tamo na 212 ha s 95.000 stabala brali oko 1.000 tona, kaže dr. Josip Ražov i dodaje:
– Ovi manji proizvođači koji nisu napustili marašku sada postižu odlične cijene. Od 10, pa čak i 15 kuna za kilogram. Radi se o ručno ubranim manjim količinama.
Ražov, kojeg smatraju jednim od najboljih poznavatelja stanja voćarstva u Ravnim kotarima kaže da je zadnji tren za revitalizaciju višnje maraske.
-Treba raditi na njoj drugačije nego dosad. Tržište je živnulo, javljaju se veliki otkupljivači. Samo, mi nemamo organizacije, neće oni doći pa na ledini skupljati maraške. Žele konfekcionirani plod. Problem je što mi nemamo hladnjače, prihvatne pogone, sortirnice, linije za otkoštičavanje… Kad bi to imali, to bi bila već druga priča, kaže Ražov, koji je vanjski predavač na Odjelu za ekologiju, agronomiju akvakuluru zadarskog Sveučilišta, a profesionalno radi kao terenski stručnjak za tvrtku Syngenta.
