Dvojica genijalnih hrvatskih glazbenih autora, Drago Britvić i Arsen Dedić, 1976. godine za potrebe filma Vlak u snijegu skladali su zarazno melodioznu Himnu zadrugara. Poznatija pod nazivom „Kad se male ruke slože“ ova pjesmica ukazuje na dobre strane povezivanja pojedinaca koji u vjerojatno najpoznatijem hrvatskom dječjem filmu uspijevaju izvući vlak iz snježnih nanosa. U ovom članku nećemo govoriti o snježnim nanosima kojih je zbog globalnog zatopljenja sve manje, niti ćemo raspravljati o problemima HŽ-a u zimskim mjesecima kojima autor ovog teksta izravno svjedoči već ćemo naglasiti dobre strane povezivanja poljoprivrednika.
Iako je spomenuta pjesmica dvojca Britvić-Dedić danas donekle arhaična, nastala u nekim drugim vremenima kada zadruge nisu bile samo oblik poslovnog povezivanja poljoprivrednika nego i važna odrednica socijalističkog gospodarskog modela, njezine su poruke svevremenske.
U svim zemljama Europske unije poljoprivrednici su uglavnom mali poduzetnici koji se na svojim obiteljskim gospodarstvima suočavaju s brojnim problemima, nesigurnostima i neizvjesnostima. Poljoprivreda je uglavnom manje profitabilna u odnosu na druge poduzetničke djelatnosti, duži je vijek povrata ulaganja uz veće potrebe ljudskog rada. Tržište na koje poljoprivrednici plasiraju svoje proizvode izuzetno je kolebljivo, s velikim oscilacijama cijena inputa i proizvoda, značajnim proizvodnim rizicima zbog nepoželjnih klimatskih promjena uz rastuće prohtjeve potrošača koji žele što kvalitetniju, sigurniju i cjenovno dostupniju hranu. Ova činjenica zahtijeva stalna unaprjeđenja i prilagođavanja poslovnih procesa kojima se stvaraju sve kvalitetniji proizvodi uz niže cijene koštanja.
Dio problema rješava se povezivanjem i udruživanjem poljoprivrednika. Na taj se način:
- ostvaruju prednosti ekonomije razmjera,
- smanjuju proizvodni i tržišni rizici,
- omogućavaju uštede zbog dijeljenja zajedničkih strojeva i opreme,
- osiguravaju količine proizvoda s kojima se može doći na police trgovačkih lanaca,
- stvaraju uvjeti za preradbene djelatnosti uz povećanje dodane vrijednosti,
- stječu bolje pregovaračke pozicije.
Mala poljoprivredna gospodarstva su – mala pregovaračka moć
Među ostalim, problem hrvatske poljoprivrede su i mala poljoprivredna gospodarstva. Unatoč kontinuiranom rastu prosječne veličine naših gospodarstava koji se odvija od osamostaljenja Hrvatske, poljoprivrednici u našoj zemlji u prosjeku koriste manje zemljišta nego je to u većini zemalja EU-a. Dok, u prosjeku, europska poljoprivredna gospodarstva koriste oko 16 ha, u Hrvatskoj se koristi oko 10 ha po gospodarstvu. Još je veći problem što više od 50% svih naših gospodarstava koristi manje od 4 hektara.
Ekonomija razmjera (ekonomija obujma) jedna je od poznatih ekonomskih zakonitosti koja opisuje prednost većih poslovnih jedinica u odnosu na one male. Ekonomija razmjera ukazuje na ostvarivanje troškovnih prednosti koji nastaju povećanjem obujma (količine) proizvodnje. Veći proizvođači su, uglavnom i uspješniji. Zbog veće proizvodnje i veće količine prodanih dobara njihovi se fiksni troškovi raspoređuju na veći broj proizvoda dovodeći do nižih prosječnih fiksnih troškova, niže cijene koštanja i olakšanog puta proizvoda do kupaca. Ekonomija razmjera reflektira se prvenstveno u jeftinijoj proizvodnji, ali i u nižim troškovima marketinga i distribucije proizvoda kao i lakšim pristupom do velikih kupaca (npr. trgovačkih lanaca) koji traže veće količine proizvoda ujednačene kvalitete. Drugi problem hrvatskih poljoprivrednika koji proizlazi iz njihove male veličine i mnogobrojnosti je mala pregovaračka moć. Mali i rascjepkani, poljoprivrednici imaju slabe šanse u pregovorima s kupcima, bankama, ministarstvima i drugim institucijama. Mala pregovaračka moć rezultira malim ili nikakvim mogućnostima utjecaja poljoprivrednika na uvjete otkupa, kreditne uvjete, distribuciju državnih potpora.
Mala poljoprivredna gospodarstva u Europskoj uniji mjesto su rada i života za više od 20 milijuna ljudi tj. 4% stanovništva Unije. Unatoč svojoj nekonkurentnosti u odnosu na veća gospodarstva, mala gospodarstva imaju značajnu društvenu ulogu. Nestajanje malih poljoprivrednika pojačalo bi procese deruralizacije, dovelo do napuštanja sela kao mjesta rada i života i daljnjeg gospodarskog zaostajanja ruralnih za urbanim regijama. Prednosti ostanka i opstanka malih gospodarstava prepoznala su i upravljačka tijela Europske unije pa se malim gospodarstvima često daje prednost u natječajima za sredstva iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Za male poljoprivrednike postoje specifične mjere u programima ruralnog razvoja (u Hrvatskoj je to Tip operacija 6.3.1) ali i one kojima se mala gospodarstva usmjeravaju prema povezivanje u veće i financijski održivije poslovne jedinice ( u Hrvatskoj je tome namijenjen tip operacije 16.1.1 „Potpora za osnivanje operativnih skupina“).
Zašto se povezati?
Prednosti povezivanja poljoprivrednika razvidne su na primjeru članica Europske unije s razvijenijim poljoprivrednim sektorom nego što je u Hrvatskoj. Poljoprivrednici zemalja koji su i prije 90-ih godina prošlog stoljeća primjenjivale tržišni gospodarski model u većoj su mjeri udruženi od poljoprivrednika u Hrvatskoj. Prema podacima Europske komisije za 2014. godinu poljoprivredne zadruge drže najveći dio tržišta poljoprivrednih proizvoda u jakim poljoprivrednim zemljama poput Nizozemske, Italije i Francuske. Osim zadruga koje u Hrvatskoj i nakon 30 godina od sloma socijalističkog gospodarskog modela neopravdano imaju lošu konotaciju, postoje i drugi oblici poslovnog udruživanja poljoprivrednika, nužnog preduvjeta jačanja tržišnih pozicija pretežito malih poljoprivrednih proizvođača.
Potreba za povezivanjem poljoprivrednika naročito je prisutna u procesima komercijalizacije tradicijskih i geografski zaštićenih proizvoda, stvaranju zajedničkih tržnih marki i kratkih opskrbnih lanaca.
Cijeli prilog “Proizvođačke organizacije i udruživanje poljoprivrednika” čitajte u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 23/24.
