Proizvodnja biomase za veću isplativost

91
the wood pellets as ecological and economical heating

U novije vrijeme sve se više pozornosti daje obnovljivim izvorima energije jer je postalo jasno kako je dosadašnji pristup energiji i gospodarenju energijom neodrživ. Od svih obnovljivih izvora energije najveći se doprinos očekuje od biomase.

Biomasa je najstariji izvor energije koji je čovjek koristio i obuhvaća najrazličitije proizvode iz biljnog i životinjskog svijeta.

Biomasa za proizvodnju energije

Danas se primjena biomase za proizvodnju energije potiče jer omogućuje energetsku neovisnost i smanjenje uvoza energije, pridonosi ruralnom razvoju, zapošljavanju i zadržavanju stanovnika, ima nisku emisiju štetnih plinova, pridonosi očuvanju rezervi fosilnih goriva, a sve uvažavajući načelo održivog razvoja.

Energetski nasadi

Energetski nasadi su umjetno podignuti nasadi gustog rasporeda sadnje, posebno zanimljivi jer za relativno kratko vrijeme (1-5 godina) daju visoke prinose: vrbe i topole 10-12 tona suhe tvari godišnje, eukaliptus 35 tona suhe tvari godišnje, nasadi brzorastućih trava 15-18 tona suhe tvari godišnje. Prednosti energetskih nasada su raznolike: mogu zamijeniti uzgoj poljoprivrednih kultura na lošijim tlima (npr. na „podvodnim“ tlima), a često se koriste kao pročišćavači otpadnih voda i tla. U usporedbi s konvencionalnom poljoprivrednom proizvodnjom, ova proizvodnja je manje zahtjevna i koristi manje pesticida, a pridonosi bioraznolikosti zbog veće zastupljenosti insekata, ptica i malih sisavaca kojima su ovakvi nasadi stanište. Podizanje energetskih nasada brzorastućeg drveća na poljoprivrednim površinama je sve češći izbor poljoprivrednih proizvođača, pa se tako na sjeveru Italije poljoprivrednici orijentiraju prema energetskim usjevima i osnivanju plantaže brzorastućeg drveća koje sijeku prilagođenim krmnim kombajnima.

Korištenje biomase ima dugu povijest, a grijanje i kuhanje na drva je još uvijek široko rasprostranjeno, jer Hrvatska obiluje šumskim bogatstvom. Međutim, osim drva koriste se različite druge sirovine biomase, koje se različitim tehnologijama pretvaraju u različite vrste upotrebljivog goriva. Goriva mogu biti kruta (peleti i drvo), tekuća (bioetanol, biodizel, bioulja) i plinovita (bioplin, vodik), a sirovine iz različitih izvora: poljoprivredna biomasa (slama, kukuruzovina, oklasci, stabljike, ljuske, koštice); šumska biomasa (ostaci i otpad iz redovitog gospodarenja šumama, ogrjevno drvo); biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad iz drvne industrije); Biomasa sa životinjskih farmi (stajski gnoj, stelja); gradski otpad (reciklirani organski kućni otpad, biomasa iz parkova i vrtova, mulj iz kolektora otpadnih voda); energetski nasadi (miskantus, divovska trska, divlje proso, vrba, topola, eukaliptus, bambus).

Miskantus

Rod Miscanthus pripada porodici trava i obuhvaća grupu visoko tolerantnih biljnih vrsta na različite ekološke uvjete. Može se razmnožavati sjemenom, ali je upitna dostupnost sjemena određene vrste prikladne češće koristi vegetativno razmnožavanje (reznicama, rizomima). Prva kritična faza kod uspostavljanja usjeva je prezimljavanje zime u prvoj godini, a od ostalih čimbenika koji mogu djelovati na veću ili manju uspješnost uzgoja su: dostupnost vode, temperatura, vrsta sadnog materijala, datum sadnje i uvjeti skladištenja reznica prije sadnje. U godini sadnje prinos je ekonomski neisplativ i obično se ne žanje, u drugoj godini je prinos 20 tona suhe tvari po hektaru, a treće godine 30 tona suhe tvari. Razlikuju se proizvodni rezultati između sjevernih i južnih predjela Europe, pa je prinos nešto niži na sjeveru (15-25 tona suhe tvari) nego na jugu (25-40 tona suhe tvari). Gušći sklop sadnje omogućuje ranije dostizanje punog prinosa, što se također razlikuje između sjevera (3-5 godina) i juga (2-3 godine) Europe. Miskantus se može koristiti kao sirovina za proizvodnju energije, građevnog materijala, papira, prostirki za domaće životinje i sl. Žetva se obavlja jednom godišnje, i to kad završi vegetacija u studenom, a prije kretanja novih izboja u travnju.

&

U kalkulaciji isplativosti proizvodnje treba računati na troškove skladištenja biomase koji se odnose na konzerviranje sušenjem ili siliranjem jer se smanjenjem vlage dobije kvalitetnija biomasa za izgaranje, ali se oni jednostavno mogu smanjiti prirodnim sušenjem u polju (žetva u proljeće).

Usporedbom doprinosa pokrića (viška prihoda na OPG-u), kad se od vrijednosti proizvodnje oduzmu plaćeni troškovi, uzgoj miskantusa je dvostruko uspješniji od uzgoja pšenice.

Kod uzgoja se može koristiti postojeća mehanizacija u ratarskoj proizvodnji pa nisu potrebna veća ulaganja, a godišnji trošak je manji nego kod ratarskih kultura jer su ulaganja raspodijeljena na 20 godina (vijek iskorištenja nasada). Izdaci prikazani u tablici odnose se na varijabilne troškove: sadni materijal, organska i mineralna gnojiva, sredstva za zaštitu bilja, usluge unajmljene mehanizacije te gorivo i mazivo za vlastitu mehanizaciju. Po visini prihoda miskantus je bolji od pšenice i uljane repice, ali zaostaje za kukuruzom (43%), šećernom repom (53%) i kukuruznom silažom (70%). Osnovna ekonomska prednost miskantusa proizlazi iz niskih varijabilnih troškova, pa iako su zbog prinosa i prodajne cijene proizvodnje šećerne repe, kukuruza u zrnu i kukuruzne silaže znatno prihodovnije, zbog nižih troškova proizvodnje jedino je šećerna repa po dohotku usporediva s miskantusom. Međutim, kako se radi o nasadu čiji je vijek iskorištavanja 20-ak godina, treba računati na investiciju zasnivanja nasada (65% čini trošak rizoma za sadnju) od oko 20.000 kn/ha, pa je financijsku opravdanost uzgoja miskantusa bolje usporediti s nekom voćnom vrstom. Ulaganje u podizanje nasada jabuke je oko 200.000 kuna, što odgovara ulaganjima u podizanje 10 ha miskantusa. Prema tome, usporedbom doprinosa pokriću za istu visinu ulaganja (200.000 kuna), uzgoj miskantusa je 2,5 puta uspješniji od uzgoja jabuke.

""
Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakNewsletter 5/2018
Sljedeći članakKako jednostavno i ravnomjerno posijati sitno sjeme u vrtu?
Avatar
Branka Šakić Bobić radi kao viši asistent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Branka Šakić Bobić je rođena 26. svibnja 1978. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu (1992.), kao i opću gimnaziju (1996.). Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstva, smjer Agroekonomika na kojem je diplomirala 2004. godine. Po završetku studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za upravu poljoprivrednog gospodarstva (sada Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo). MBA specijalistički poslijediplomski studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu završava 2007. godine. Akademski stupanj doktorice znanosti stječe 19. ožujka 2013. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Model poslovnog odlučivanja u sustavu proizvodnje krava-tele prema troškovnoj analizi”. Suradnica je u nastavi na dva modula na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se znanstveno usavršavala u inozemstvu: na Hohenheim University u Njemačkoj, Agricultural University of Wroclaw u Poljskoj, Montana State University u SAD i na Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Stručno se usavršavala na radionicama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (16th Pacioli workshop u Zagrebu, MACE workshop u Sofiji u Bugarskoj, Interactive Strategic Management radionica u Križevcima, više radionica i seminara u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu). Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.