Ljekovitost
Špinat sadrži veliku količinu željeza (ipak znatno manju nego što se vjerovalo u XIX. st.), te utječe na stvaranje i obnavljanje krvnih zrnaca. Također potiče izlučivanje mokraće iz organizma pa je dobar kod bolesti mokraćnih organa, te pomaže radu gušterače i probavi. Sjeme špinata je dobar laksativ. Od vitamina sadrži dosta vitamina C i karotina, gotovo sve vitamine grupe B i nijacin. Špinat sadrži oksalnu kiselinu koja štetno djeluje na organizam, a najviše je ima u peteljkama i rebrima listova, koje prilikom pripreme jela treba odbaciti. Dobro ga je pripremati smlijekom, jer se oksalna kiselina veže s kalcijem i izlučuje iz organizma. Osobe koje boluju od gihta, artritisa, reume, te žučnih i bubrežnih kamenaca trebale bi ga izbjegavati zbog sadržaja oksalne, mokraćne i purinske kiseline. Konzumiranje većih količina špinata nije preporučljivo ni zdravim osobama, osobito dojenčadi, jer je sklon gomilanju nitrata, koji stajanjem mogu prijeći u nitrite.
Ljetna i zimska berba
Sije se od ranog proljeća do travnja za ljetnu berbu, te u kolovozu i rujnu za proljetnu berbu na međuredni razmak od 20-30 cm, razmak u redu 2-3 cm, te na dubinu od 1-2 cm. Najbolje raste u svježim uvjetima, uz temperature od 16-18 °C. Može rasti na svijetlom mjestu, ali dobro uspijeva i u sjeni na vlažnim tlima, uz uvjet da je tlo bogato i plodno, jer su na siromašnim tlima listovi mali i gorki. Usjev treba redovito zalijevati i nikada ne dopustiti da se tlo isuši. Ručna berba omogućava branje špinata bez primjesa, što mu povećava vrijednost. U svakom slučaju, berba je usko grlo u proizvodnji špinata, pa se sije višekratno – time se produljuje berba, a špinat ne „pobjegne” u cvjetanje. Mehanizirano se posebnim kosama bere špinat s uspravnim lišcem. Pokosi li se iznad vršnoga pupa, ako ima dovoljno vode, može se regenerirati.
Moguće ga je brati i pojedinačnim trganjem listova, ako ima dovoljno radne snage. To poskupljuje berbu, ali produljuje korištenje usjeva.
Nakon berbe potrebno je paziti da se špinat ne posprema mokar, jer to može dovesti do truljenja.
Prihod
Proljetni i ozimi špinat daje prinose od 10-20 t/ha, a jesenski od 15-30 t/ha. Ako se u izračun uzme prinos od 10 t/ha zelene mase, koji bez ikakvih problema može biti znatno veći, po hektaru se bez problema može ostvariti prihod koji je 2,5 puta veći nego kod proizvodnje pšenice, uz slične materijalne troškove. Špinat u tehnološku zriobu dospijeva 40-50 dana nakon nicanja. Moguće ga je čuvati na temperaturi od -1°C do 30 dana nakon berbe, te tako postići višu cijenu u odnosu na prodaju za preradu. Špinat je moguće smrzavati, pa bi za proizvođače bilo vrlo korisno posjedovati liniju za smrzavanje. Gledajući cijeli svijet najviše špinata se proizvodi u Aziji (94% svjetske proizvodnje), potom slijedi Europa sa 3% proizvodnje. Procijenjeni varijabilni trošak uzgoja špinata u Americi, na površini od 0,4 ha (2.500 m2) iznosi 2.897 $. Najveći dio varijabilnog troška otpada na trošak berbe i obrade tla poslije berbe, jer ona zahtijeva puno skupe radne snage, dok na trošak uzgoja otpada 16% ukupnog troška.
Troškovi
U američkom primjeru je vidljivo da četvrtina varijabilnog troška otpada na trošak ambalaže za prodaju. Kako je u Hrvatskoj još uvijek moguće, pogotovo na tržnicama, prodavati špinat u rasutom stanju, to je vrlo dobra moguća ušteda za naše proizvođače. 21% troška otpada na trošak same berbe i pakiranja u ambalažu, dok na trošak sjemena otpada 9% varijabilnog troška. Gledajući na prihode od proizvodnje špinata, koji su puno veći nego kod uobičajenih ratarskih kultura, kao npr. pšenice, može ga se svakako preporučiti proizvođačima kao profi tabilniju kulturu. Eventualno ograničenje njegovog širenja može biti potrebna radna snaga za berbu (ako se bere ručno), te potrebna hladnjača za produživanje vijeka čuvanja. Svakako bi proizvođači koji se odluče na uzgoj špinata trebali imati u vidu moguću preradu u smrznuti špinat, što bi bilo moguće udruživanjem proizvođača te zajedničkom nabavom hladnjača i linije za smrzavanje.
Domaći špinat, uzgojen u Hrvatskoj, mora biti osjetno više kakvoće od uvoznog smrznutog špinata, jer je uvozni uglavnom iz sjevernijih zemalja koje imaju lošije klimatske uvjete za proizvodnju. Stoga Hrvatska svakako ima značajnu prednost i treba iskoristiti svoje potencijale.
