Naziv agrumi potječe od latinske riječi acrum što znači oštro ili ljuto. Ove biljke potječu iz tropskih krajeva jugoistočne Azije, gdje su se prve biljke uzgajale još 4.000 g.p.K. U Europu su stigle tek pred kraj Rimskog carstva, a Španjolci su ih u 15. st. prenjeli u Novi svijet. Agrumi su mala zimzelena grmolika stabla visoka između 5 i 15 metara,. Uobičajeno rastu između 20° – 40° sjeverne i južne zemljopisne širine te su tipično bilje Mediteranske klime koje ne podnosi temperature ispod 0°C. Plodovi su im bogati vitaminom C zbog čega se odavno koriste u ljekovite svrhe.
Najpoznatije vrste ovoga roda su limun (Citrus limon), gorka naranča (Citrus aurantium) i slatka naranča (Citrus sinensis) te četrun (Citrus medica) koje se na području Jadrana uzgajaju još od srednjega vijeka. Danas najraširenija mandarina (Citrus reticulata) je introducirana tek u 30-im godinama 20. st., ali se zbog svoje prilagodljivosti ubrzo proširila te postala glavna kultura agruma kod nas. Ona je i najotpornija vrsta s obzirom na hladnoću. Na svjetskoj razini se 2016. godine proizvelo 14.027.588 tona agruma na površini od 1.441.523 ha. Najveći proizvođači su bile azijske zemlje (60% svjetske proizvodnje), dok na Europu otpada svega 0,4% proizvodnje. Najvećih 5 svjetskih proizvođača su Kina, Nigerija, Indija, Kolumbija i Iran. Iste godine Europska unija je proizvela 53.143 tone agruma, a najveći proizvođači su Italija (72%) i Španjolska.
Najznačajniji agrumi na području Republike Hrvatske su limun, naranča i mandarina. Od ukupne zabilježene proizvodnje naranča i mandarina u Hrvatskoj 99% otpada na komercijalnu proizvodnju (za tržište). Proizvodnja mandarina količinski preteže u odnosu na ostale agrume.
Mandarina
Prvi komercijalni nasadi mandarina u Hrvatskoj su podignuti u dolini Neretve kod Opuzena 1950-ih godina. Od 1980-ih komercijalni nasadi se šire po priobalnom području Dalmacije i otocima (posebno Braču). Naše najveće površine pod mandarinkom Unshiu nalaze se u dolini rijeke Neretve. Dok je u ostalim zonama uzgoj ograničen zbog opasnosti od pozebe, tla lošije kvalitete ili nedostatka vode. Manje površine komercijalnih nasada nalaze se i na srednjodalmatinskim otocima, ponajviše na Braču i Visu. Danas je u dolini Neretve zasađeno mandarina na oko 3.000ha s oko 3 milijuna stabala na kojima se u najboljim godinama ubere oko 60.000t mandarina.
U Hrvatskoj se agrumi uzgajaju između 42° i 44° sjeverne zemljopisne širine. To je jedno od najsjevernijih uzgojnih područja agruma u svijetu. Omogućava ga topla morska struja koja se kreće od juga prema sjeveru duž istočne jadranske obale. Ipak, uzgoj agruma u Hrvatskoj je zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta, prvenstveno niskih zimskih temperatura, moguć samo u priobalnom području od Trogira do Konavala te na otocima. To samo na određenim povoljnim mikroklimatskim položajima. Za uzgoj su najprikladnija tla lakše teksture, dobro drenirana i prozračna, homogena po dubini, s dosta humusa, biološki vrlo aktivna, dobro opskrbljena hranivima te neutralne do slabo kisele reakcije.
Troškovi proizvodnje- agrumi
U strukturi troškova proizvodnje odabranih vrsta agruma vidi se velik udio ljudskog rada, što značajno poskupljuje proizvodnju. Za rezidbu nasada potrebno je predvidjeti 200 sati rada/ha. Za 1 sat uvježbani radnik može ubrati oko 60 kg voća. Biljke agruma prve plodove daju 3–5 godina nakon sadnje, a puna ekonomičnost nasada javlja se nakon 8–10 godina. Kod zasnivanja voćnjaka treba odabrati mjesta zaštićena od vjetra, te hladnoće zimi. Za ozbiljnu komercijalnu proizvodnju svakako je potrebno predvidjeti i sustav za navodnjavanje, što poskupljuje investiciju, ali i osigurava sigurne urode. Značajan dio investicije čini i trošak sadnica (cijena sadnica mandarina se kretala od 24,76 kn 2015.do 30,91 2012.).
Prodaja krajnjem kupcu
Gledajući cijene koje se postižu na tržnicama, veletržnicama i u prodavaonicama vidi se da naša najzastupljenija mandarina postiže najniže cijene. Dok su cijene limuna daleko više. Treba napomenuti da su otkupne cijene koje proizvođači postižu prodajom „na kućnom pragu“ u pravilu daleko niže od ovdje prikazanih, pa je preporučljivo čim više ići na izravnu prodaju krajnjem kupcu. Prosječne proizvođačke cijene mandarine su tako iznosile svega 2,84 kn/kg (2015.), odnosno 1,73 kn/kg (2016. godine). Problem u proizvodnji su i klimatske promjene, pa su tako 2016. mandarine ekstremno prerodile. Uslijed čega je tržište bilo preplavljeno mandarinama, a prodajne cijene iznimno niske te nisu mogle pokriti troškove berbe zbog čega je dobar dio mandarina ostao neobran.
Prošle pak godine je došlo do velikih hladnoća u siječnju. To je značajno smanjilo urod, ali i povećalo proizvođačke cijene na 3,5-4 kn/kg. Bilo kako bilo, Hrvatska je u proizvodnji mandarina daleko samodostatna (219%), a 50-70% mandarina se izvozi na strano tržište. Hrvatsko tržište godišnje troši tek desetak tisuća tona mandarine, a 2014. se po članu kućanstva u Hrvatskoj trošilo 13,8 kg južnog voća (bez banana). Vidi se da su proizvođači agruma u dolini Neretve uočili da se bolje prodajne cijene postižu izravnim približavanjem krajnjem kupcu. Što brojni od njih čine svojim lijepo napravljenim internetskim stranicama na kojima kupce upoznaju sa svojim proizvodima (OPG Prović, OPG Mušan i brojni drugi proizvođači).
Ako usporedimo cijene koje proizvođači dobiju za proizvedene agrume vidimo da je od svih uspoređenih zemalja proizvođačka cijena limuna kod nas najviša, dok je cijena mandarina najniža. Protiv toga se možemo boriti novim brendom „neretvanskih mandarina“ koji će nas izdvojiti na tržištu. Za postizanje veće ekonomičnosti proizvodnje agruma je svakako dobro ići u preradu u proizvode dodane vrijednosti, a uz klasične sokove, sirupe, džemove i marmelade, naš tradicionalan proizvod je kandirana kora agruma (arancini) za čiju proizvodnju je neophodna neprskana kora čime se još više može oplemeniti ekološka proizvodnja ovoga voća. Iako je proizvodnja agruma kod nas klimatski uvjetovana na usko Jadransko područje. Svakako se radi o zanimljivoj proizvodnji, koja je već sada naš poznat izvozni proizvod, a koju je moguće i dodatno oplemeniti proizvodnjom proizvoda dodane vrijednosti.
