Pri spremanju mrkve ili peršina u trap ili hladnjaču, ali i krumpira nemoguće je izbjegnuti zaraze donesene na korijenu ili gomoljima iz polja. Stoga se zaštita sastoji u prevenciji njihove pojave tijekom vegetacije. Sve gljivične ili bakterijske bolesti povrća koje napadaju korijen mrkve, peršina, celera ili pasternaka tijekom vegetacije prenose se na mjesto gdje se ono skladišti. Osobito ako se sprema u trap.
Uzročnici su gljivice kao što su Botrytis cinerea – uzročnik sive plijesni na korijenu mrkve i peršina, Sclerotinia sclerotiorum, S. minor ili S. rolfsii – uzročnik bijele truleži korijena mrkve i peršina, Alternaria radicina (Stemphylium radicicinum) – uzročnik crne truleži korijena mrkve i peršina, te bakterioza Erwinia carotovora, uzročnik bakterijske truleži korijena mrkve.
Mjesta mehaničkih oštećenja ulazna su vrata gljivica u korijen. Zbog toga se danas u zemljama umjerenog pojasa, posebice korijen mrkve, peršina, celera i drugog ubiru prije zime, peru da bi se uklonila zemlja s korijena. Ponekad se i potapaju u jedan od pripravaka fungicida. Pakiraju se u vreće ili drvene sandučiće i čuvaju u hladnjači. Optimalna temperatura uskladištenja je 0° C, uz 98 – 100 % relativne vlage zraka. Tako visoka vlaga zraka sprječava gubitke vode iz korijena i djelomice smanjuje mogućnost zaraze nekim gljivičnim bolestima.
Siva plijesan korijena uzročnikom Botrytis cinerea napada mrkvu i peršin. Na njima se oblikuju sive vataste prevlake micelija gljive, gotovo odvojene od tkiva. Ponekad se na tim mjestima razviju mali crni sklerociji. Razvoju ove gljive odgovara relativna vlaga zraka oko 95 %. Dobro se razvija i na temperaturi između 0° i 1° C. Sprječavanje zaraze tijekom skladištenja može se donekle postići pranjem korijena i njihovim potapanjem u jedan od pripravaka botriticida. Kao što su Ronilan DF, Kidan. Teldor SC 500 i Euparen 50 ili Euparen Multi. Dodajemo da ni jedan od nabrojenih botriticida u Hrvatskoj nema dopuštenje za mrkvu, ali se koristi u svijetu.
Kod bijele truleži mrkve uzročnicima S. rolfsii i S. sclerotiorum i na korijenu se razviju bijele vataste nakupine. U kojima se poslije pojave crni roščići, sklerociji. Kod S. rolfsii sklerociji su crni, okrugli i sitni. Veličine sjemena kupusa, a kod S. sclerotiorumi sjajni, smeđi i nepravilna oblika, veličine zrna graha. Trulež uvijek počinje na vršnom dijelu korijena i širi se prema dolje. Sprječavanje zaraze isto je kao kod sive plijesni. U vegetaciji treba održavati dovoljno širok i ispravan plodored, u koji moraju biti uključene travnate kulture. Dok izbačene sve osjetljive kao mrkva, rajčica, paprika, krastavac, grah i sl.
Kod crne truleži korijena, čiji su uzročnici gljivice A. radicina (S. radicicinum) i A. dauci, zaraza koja je prvo zahvatila peteljke listova prelazi na vršni dio ispod korijenova vrata, a očituje se u početku malim površinskim crnim ranama. Širenjem zaraze rane mogu zahvatiti veće površine korijena. Zaraženo tkivo jasno je ograničeno od zdravog. Zaraza se prenosi oboljelom mrkvom iz polja. Do infekcije tijekom vegetacije dolazi i na celeru korjenašu i pastrnaku. Dodajemo da znakovi zaraze pri berbi mogu biti nevidljivi. Često se na mrkvu zaraženu crnom truleži sekundarno naseli siva plijesan, botritis.
Zaštita od ove bolesti sastoji se od sjetve zdravog i tretiranog sjemena. Zato jer je poslije u vegetaciji nemoguće zaustaviti zarazu, i dovoljno širok plodored tijekom četiri godina. Bakterioza E. carotovora izaziva bakterijsku trulež na svim dijelovima korijena mrkve, ali najčešće krunu, vršni dio korijena. Zaraženo tkivo smeđaste je boje, vrlo mekano i sluzavo i jasno ograničeno od zdravog tkiva. Bakterija uzročnik bakterijske truleži korijena ne razvija se na temperaturama nižima od 5° C. Pranjem mrkve nakon berbe može se donekle smanjiti zaraza. Posebno na mrkvi koja se pakira u polietilenske vreće i čuva u hladnjači na 0° C.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
