Zanimanje za ljekovito bilje i njegove pripravke svakim danom je sve veće, a djelotvornost neupitna. Tome su osim pozitivnih iskustava koje ljudi prenose jedni drugima pridonijela i brojna istraživanja koja su potvrdila ispravnost korištenja ljekovitog bilja kroz stoljeća. Čime biljni preparati i za one sumnjičave prestaju biti praznovjerna besmislica. Tu je i želja za što kvalitetnijim i zdravijim životom, sprječavanje bolesti prirodnim pripravcima i zdravim načinom prehrane te liječenje uz maksimalno aktiviranje vlastitih obrambenih mehanizama. Brojne biljke (bosiljak, majčina dušica, paprena metvica, ružmarin, peršin itd.) osim ljekovitosti posjeduju i ugodan miris i šarenilo boja. Zato se često uzgajaju u vrtovima ili na balkonima i koriste u kuhinji.
Prva znanja o bilju prenosila su se usmenom predajom. Kako je količina znanja rasla i narodi se širili, javila se potreba da se to i zabilježi. Dokaze o korištenju ljekovitog bilja poput borovice, metvice, mažurana i sl., nalazimo već na papirusima koji datiraju iz 2800. g. pr. Kr. Knjige koje opisuju biljke i daju podatke o njihovoj ljekovitosti, tzv. bilinari, postale su posebno popularne u 16. st. Dok botanika i medicina tako su ostale tijesno povezane sve do 18. st. Tada su se medicinski stručnjaci ogradili od ljekovitog bilja smatrajući da je njegova uporaba nepotrebna, a sintetički lijekovi započeli svoj uspon, negdje više, a negdje manje.
U drugoj polovici 20. st. ponovno oživljava zanimanje za ljekovito bilje i sve se veća sredstva ulažu u istraživanja na tom području. Iako to u prvi tren možda zvuči malo neobično, još i danas dvije trećine čovječanstva ljekovito bilje koristi kao glavno sredstvo liječenja. U svijetu se koristi približno 20 000 ljekovitih biljaka. Od kojih je 1100 dobro istraženo, a iz 250 vrsta dobivaju se osnovni sastojci za proizvodnju suvremenih lijekova s biljnim aktivnim tvarima.
U nas se još uvijek uzgaja malen broj ljekovitih biljaka. Većina se ubire iz prirode, no težnja je da se taj odnos mijenja da bi nam okoliš ostao što prirodniji i očuvaniji te da pojedine vrste ne nestanu zauvijek s naših prostora. S tom je svrhom u prosincu 2008. donesen i Pravilnik o skupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa (NN br.154/2008). Samonikle biljke na koje se odnose uvjeti propisani tim Pravilnikom su strogo zaštićene biljke i zaštićene biljke utvrđene Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN br. 07/06).
Skupljanje ljekovitog bilja
Ako želite imati bilje ubrano vlastitom rukom za svoju kućnu ljekarnu ili kao začin. Takav trud se vjerujte isplati, prije no što krenete u prirodu dobro je podsjetiti se na nekoliko činjenica.
• Za skupljanje ljekovitog bilja nužna je pretpostavka njihovo dobro prepoznavanje. Za to je, uz učenje iz knjiga, potrebno i iskustvo pa za početak povedite sa sobom nekog iskusnijeg berača ili berite samo vrste koje doista dobro poznajete. Među biljem postoji mnogo naizgled sličnih vrsta od kojih neke zamjene mogu imati tragične posljedice. Podsjetimo se samo nedavnih smrtnih slučajeva vezanih uz zamjenu medvjeđeg luka mrazovcem.
• Za branje izaberite lijep i sunčan dan, kada je i koncentracija eteričnih ulja u biljkama najveća.
Pričekajte da se osuše kapljice rose ili nedavne kiše jer u protivnom bilje se neće dobro osušiti. Ne berite bilje u vrijeme magle, ali niti u vrijeme najveće podnevne žege.
• Ponesite sa sobom odgovarajući pribor, škare, nož, motičicu ili lopatu (ako ćete vaditi korijenje) te platnenu vrećicu ili pletenu košaru od šiblja. Bilje nikako ne smijete stavljati u plastične vrećice u kojima će se zapariti i “oznojiti”. Tijekom sušenja pocrniti i sagnjiti. Najbolje je prilikom svakog izlaska skupljati jednu vrstu ili bilje spremati u različite vrećice.
• Ljekovite tvari nisu u biljci jednoliko raspoređene, stoga morate znati da li vam treba čitava biljka ili samo njen određeni dio. Koncentracija određenih djelatnih tvari u dijelu biljke varira ovisno o vanjskim faktorima. No i o razvojnom stadiju u kojem se biljni materijal prikuplja.
Kora (Cortex) se skuplja s mladih grana u rano proljeće (npr. kora hrasta, krkavine, žutike), prije početka vegetacije.
List (Folium) se bere mlad, ali potpuno razvijen, neposredno prije cvjetanja ili tijekom cvjetanja biljke. Istraživanja su pokazala da sadržaj nekih tvari nakon cvatnje znatno opada.
Pupovi (Gemmae) beru se u rano proljeće, prije listanja (npr. lisni pupoljci crne topole) i svježi koriste za pripremu čaja, kapi, vina ili masti.
Cvijet (Flos) se skuplja u početku cvatnje, ali potpuno otvoren. Cvjetove lavande beremo u pupoljcima, a cvjetove trnine i gloga kad se otvore prvi cvjetovi u cvatu. Precvali dijelovi biljke ne sadrže odgovarajuću količinu djelatnih tvari i nisu za uporabu.
Nadzemni dio biljke, zelen (Herba) se skuplja u početku cvatnje (zelen turice, majčine dušice, stolisnika, kičice). Donji, odrvenjeli dijelovi se ne koriste. Pri branju se svakako služite škarama i ne čupajte biljku kako ne biste oštetili korijen. Tako ćete i sljedeće godine moći doći po nju na isto stanište.
Korijen (Radix) ili podanak (Rhizoma) se iskapaju u rano proljeće ili u kasnu jesen, uvijek prije ili nakon cvatnje. Zato jer su tada najbogatiji ljekovitim tvarima (korijen vodopije, korijen anđelike, podanak petoprste, podanak pirike). Prilikom vađenja korijena obavezno zatrpajte rupe nastale vašim radom.
Plod (Fructus) ili sjeme (Semen) se skupljaju kada potpuno dozore. Iznimku čine plodovi štitarki koji se beru nešto ranije jer bi pri skupljanju došlo do gubitka plodova.
• Pri skupljanju vam od velike pomoći može biti kalendar branja bilja u kojem su navedeni dijelovi biljke koji se koriste i najpogodnije vrijeme za njihovo skupljanje. Ne možemo i ne trebamo ga se uvijek pridržavati jer npr. listanje ili cvatnja neke biljke počinje u različito vrijeme u mediteranskom području, nizinskim krajevima ili Gorskom kotaru.
• Nemojte skupljati oštećene ili nagrizene biljke ili one napadnute gljivičnim bolestima.
• Nikada ne smijete s jednog nalazišta pobrati sve biljke određene vrste, već najviše 2/3 njih.
• Bilje ne skupljajte u blizini puteva i većih prometnica jer će na njima ostati nataložena prašina i talog od ispušnih plinova automobila. Kako se bilje ne pere prije sušenja sve te nečistoće dospjet će u vaš čaj.
• Ne berite bilje (npr. kamilicu) s poljoprivrednih površina koje su tretirane nekim kemikalijama (pesticidi, herbicidi i dr.).
• Berite količinu bilja koja vam je dostatna za godinu dana. Količina većine ljekovitih tvari se stajanjem smanjuje tako da ćete sljedeće godine već skupljati nove količine. Preostalo bilje ostavite neoštećeno za druge berače. Čuvajte prirodu, koristite njene blagodati, ali ju nemojte pustošiti.
• Strogo zaštićene biljke, mada su ljekovite, ne smiju se skupljati (npr. lincura ili sirištara, Gentiana lutea, i brđanka ili arnica, Arnica montana). Takve se biljke nabavljaju isključivo u biljnim ljekarnama koje se njima opskrbljuju iz područja gdje te biljke rastu u velikim količinama ili se dobivaju iz uzgoja.
• Zabranjeno je brati bilje u nacionalnim parkovima, strogim i posebnim rezervatima, a u ostalim zaštićenim područjima dozvoljeno je samo uz prethodno pribavljenu suglasnost nadležne javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem, ako nije drugačije propisano posebnim propisima.
• Sakupljanjem za osobne potrebe smatra se sakupljanje do najviše 5 komada podzemnih dijelova, 2 kg stabljike, 1 kg listova, 0,5 kg sjemena, 10 kg plodova, 05 kg pupova te 1 kg steljke pojedine biljne vrste, dnevno u svježem stanju. (članak 1, stavak (2), NN br 154/2008.)
Sušenje ljekovitog bilja
Nadzemni dijelovi (zelen, listovi, cvjetovi) se ne peru prije sušenja. Nakon dolaska iz berbe obavezno ih istresite na čiste papire ili plahtu (nikako na novinski papir) i uklonite eventualne nečistoće. Nekada se ljekovito bilje sušilo zavezano u svežnjeve i nanizano na konopac u potkrovlju ili iznad peći. Veliki skupljači bilja danas ga suše u sušarama na standardiziranim uvjetima (temperatura, vlaga). No u domaćinstvima je bitno da se sušenje obavlja na sjenovitom i zračnom mjestu, koje mora biti toplo da se vlaga što prije isuši. Za to su tijekom toplijih mjeseci, kada se i bere većina bilja, najbolji čisti i prozračni tavani kuća.
Životinje (mačke, miševi, golubovi, muhe) ne smiju doći u kontakt s biljem pa na prozore treba staviti zaštitne mreže. Tijekom hladnijih dana sušenje se obavlja u grijanim prostorijama. Sušenje u pećnici je prejako za cvjetove i listove čak i na najnižoj temperaturi. Bilje rasprostrite u tankom sloju na čistom papiru, na situ ili na gustoj mreži. Zeleno bilje sitnijih listova može se sušiti na stabljikama, a veliki se listovi suše pojedinačno.
Cvjetne glavice nevena lakše je sušiti cijele, pa se poslije, prema potrebi, mogu skinuti latice. Tijekom sušenja povremeno kontrolirajte bilje, rastresite ga i okrenite da bi se bolje sušilo.
Korijenu i podanku je za uspješno sušenje potrebna temperatura od 50-60 ºC. Stoga se mogu sušiti na suncu ili u otvorenoj pećnici na najnižoj temperaturi.
Plodove štitarki (komorač, kopar, kim) najbolje je brati sa štitcem i zbog lakšeg skupljanja ploda sušiti okrenute prema dolje u izbušenim papirnatim vrećicama.
Čuvanje bilja
Veće količine bilja čuvaju se u višeslojnim papirnatim vrećama ili papirnatim kutijama u suhim i zračnim prostorijama. Vlaga je jedan od glavnih uzročnika kvarenja biljnog materijala. Zato jer sve biljne droge više ili manje lako navlače vlagu iz zraka, a velika vlažnost biljnog materijala uzrokuje razvoj raznih vrsta plijesni. Stoga suhe prostorije u kojima se čuva bilje treba za lijepog i sunčanog vremena dobro provjetravati. Bilje je dobro potrošiti do sljedeće sezone branja, dakle u roku od 12 mjeseci.
Iznimka je kora krkavine ili krušine koja je nezamjenjiv sastojak čajeva za poboljšanje probave. Ona se prije uporabe mora skladištiti najmanje godinu dana ili uz dovod zraka zagrijavati najmanje 1 sat na temperaturi od 80-100ºC. Svježa kora izaziva proljev, mučninu i povraćanje. Aromatično bilje koje se koristiti za oplemenjivanje ili dekoriranje jela može se sačuvati i zamrzavanjem. Poslažite pojedinačne listove (npr. metvice, matičnjaka, bosiljka, kadulje) ili jednostavno bilje sitno nasjeckajte i stavite ga u kalup za led, napunite vodom i zaledite.
ČAJ
Najčešći pripravak od ljekovitog bilja je čaj koji se priprema na više načina. Ovisno o dijelu biljke koji se koristi, aktivnim tvarima koje biljka sadrži i učincima koje čajem želimo postići. Tako čaj može biti pripravljen kao oparak, uvarak, provarak i naljev. Većina čajeva pripravlja se kao oparak ili infuz. Ako nije drugačije navedeno 1-2 čajne žlice suhe, usitnjene biljke preliju se s 2,5 dl kipuće vode. Sve se promiješa, poklopi i nakon 10 min. čaj se procijedi. Ukoliko se kod pripreme koristi svježa biljka, njenu količinu treba udvostručiti. Na ovaj se način pripravlja čaj od nježnih struktura biljaka (cvijet, list) te onih koje sadrže termolabilne tvari (alkaloidi, antrakinonski glikozidi) ili lako hlapive tvari (eterično ulje). Toj grupi pripadaju stolisnik, smilje, menta, neven, suručica, breza itd.
Za uvarak ili dekokt čajnu žlicu suhe biljke stavimo u 2,5 dl hladne vode, promiješamo. Lagano zagrijemo do vrenja, maknemo s vatre i ostavimo poklopljeno još desetak minuta. Na ovaj način pripravljamo čajeve od biljaka iz kojih se aktivne tvari teže ekstrahiraju. Npr. čaj od islandskog lišaja, korijena vodopije, lista oraha itd. Provarak koristimo za pripravljanje čaja od biljaka koje sadrže termostabilne tvari (npr. saponini) ili kod kojih se ljekovite tvari teško ekstrahiraju (korijen, kora). 1-2 čajne žlice stavimo u 2,5 dl hladne vode i kuhamo na laganoj vatri 10-15 min. ili prema uputi. Ovaj način pripreme uobičajen je za podanak pirike, podanak petoprste, koru hrasta itd.
Naljev je način pripreme koji se koristi kod biljaka koje sadrže sluzi ili neke druge sastojke osjetljive na toplinu. Dvije čajne žlice droge prelijemo hladnom vodom, promiješamo i ostavimo poklopljeno oko 6 sati. Na taj se način pripravlja čaj od bijelog i crnog sljeza ili sjemenki dunje koji sadrže sluzi, ali i čaj od medvjetke. Medvjetka ili Uva ursi, jedna od najpoznatijih biljaka za urološke tegobe. Sadrži trjeslovine koje se u toploj vodi otapaju pa čaj koji nije pripravljen hladnim postupkom “teško pada na želudac”.
TINKTURA
Tinktura je biljni pripravak koji je pogodan za one aktivne tvari iz biljaka koje se bolje tope u alkoholu nego u vodi. Iz biljaka čije su aktivne tvari sluzi (npr. korijen bijelog sljeza) stoga se ne rade tinkture. Obično se za suho bilje koristi 70%-tni alkohol, a u domaćinstvima najčešće kvalitetna rakija (45% alkohola). Omjer između bilja i alkohola je 1: 5, tj. za 20 g bilja potrebno je 100 g 70%-tnog alkohola. Sve se čuva u dobro zatvorenim staklenkama, na toplom mjestu, uz svakodnevno miješanje, 2-3 tjedna.
Nakon toga se tekućina procijedi i čuva u tamnim, staklenim bočicama. Za unutarnju uporabu obično se uzima 15-20 kapljica u malo vode (nekada se običavalo kapi stavljati na kocku šećera), triput dnevno. Ako se tinktura koristi za oblog, razrijedi se s četverostrukom količinom vode, ako nije drugačije navedeno. Kod biljaka s jakim djelovanjem (arnika ili brđanka, iđirot, lincura ili žuta sirištara) 10 g biljke prelije se sa 100 g 70%-tnog alkohola. Tinkture se mogu koristiti i duže od godine dana. Ako za tinkturu koristimo svježe bilje, njegova količina treba biti dvostruko ili trostruko veća, a alkohol 96%-tni.
ULJNA ISCRPINA
Uljne iscrpine nastaju močenjem svježeg ili suhog bilja u nerafiniranom maslinovom, suncokretovom, ulju kukuruznih klica, bademovom ili nekom drugom ulju. Mogu se pripremiti hladnim postupkom tj. tako da se bilje ostavi stajati 2-3 tjedna na suncu ili toplim postupkom koje se sastoji u grijanju smjese bilja i ulja 2-3 sata na vodenoj kupelji (kao kod pripreme kreme za kolače na pari). Nakon cijeđenja ulje se čuva u tamnim bocama na hladnom mjestu. Trajnost mu je godinu dana. U domaćinstvima se uljne iscrpine češće pripravljaju hladnim postupkom u vrijeme cvatnje određene biljke. Uljne iscrpine koristimo kao ulja za masažu, za zacjeljivanje rana i izradu drugih biljnih pripravaka (masti, krema, emulzija itd.).
SIRUP
Najčešće se u domaćinstvu pripravljaju sirupi od trpuca, divizme ili borovih iglica koji se koriste za dišne tegobe.
MAST
Biljne masti su jednostavne za pripremu, mogu se pripremiti od različitih biljnih dijelova, a koristi se svježe ili suho bilje. Obično se uzme 1-2 pregršti svježe ili suhe biljke (ili mješavine više biljaka), stavi u 250 gr vruće masti i kuha 10 min na laganoj vatri. Makne se s vatre, ostavi preko noći, a ujutro podgrije i procijedi. Sveta Hildegarda od Bingena preporučivala je izradu masti u loncu koji bi se stavio u veći lonac u kojem je kuhala voda. To je tzv. kuhanje na pari.
Mast se na taj način otapa postupno i uz stalno miješanje se može zagrijati do 99 ºC. Tada se doda biljka ili njezin prah i dobro izmiješa. Lonac se izvadi iz vode, nastavi se miješati dok se mast ne počne zgušnjavati i pusti da se ohladi. Ujutro se ponovno podgrije u loncu s kipućom vodom, procijedi i sprema u kutijice. Iako je ovaj način zahtjevniji smatra se da je ovako dobivena mast ljekovitija.
BILJNI OCAT
Kao osnova za dobivanje biljnog octa koristi se kvalitetan jabučni ili vinski ocat. Odabrano bilje (bosiljak, metvica, ružmarin, kopar, matičnjak, majčina dušica itd.), stavi se u staklenku i prelije ugrijanim, ali ne vrućim octom i dobro zatvori. Ostavi se 2-3 tjedna na toplom i svijetlom mjestu, uz svakodnevno protresanje, a zatim se procijedi i pretoči u bocu. Ako želimo jaču aromu octa, postupak treba ponoviti s novom količinom bilja. Ovako dobiven ocat koristi se za začinjanje salata, u marinadama, kao dodatak umacima, varivima i drugim jelima. Ocat se može pripremati od svježeg ili osušenog bilja, od jedne biljke ili više njih.
Mogu se koristiti cijele grančice ili cijeli biljni dijelovi (listovi, korijen, cvijet) ili se bilje može usitniti ako želimo da ocat brzo poprimi aromu namočenog bilja. Također možemo grančicu bilja staviti u bocu i nakon što ocat procijedimo. Različite iscrpine bilja s octom koriste se za njegu kože i vlasišta.
BILJNA KUPKA
Najjednostavniji način pripravljanja biljne kupke je da platnenu vrećicu, napunjenu suhim ili svježim biljem, uronimo u vodu ili objesimo na slavinu tako da mlaz vode curi preko nje. Bilje odabiremo prema ljekovitim svojstvima ili mirisu koji nam odgovara. Najčešće se koriste kupke za opuštanje i umirenje, okrjepu i osvježenje, za bolju cirkulaciju, protiv celulita, prehlade itd. U kupki za opuštanje preporučuje se cvijet kamilice, cvijet lavande, cvijet lipe, list matičnjaka, šišarke hmelja itd.
Kupka za osvježenje može sadržavati npr. list metvice, list bosiljka, iglice bora, plodove borovice itd. Cirkulaciju će poboljšati kupka s listom ružmarina, listom timijana, listom kadulje, sjemenkama komorača, iglicama bora itd. Kod tegoba s celulitom ne treba zaboraviti na list bršljana itd.
