Brekinja
Listovi brekinje su goli i sjajnozeleni, na naličju svjetliji, u početku dlakavi, a kasnije goli i samo uz žile dlakavi. Peteljka je duga 2-5 cm. Cvjetovi se pojavljuju u svibnju i lipnju, smješteni u vršnim, uspravnim gronjama. Bijeli su, dvospolni, 10-15 mm široki s 5 lapova i latica, pčele ih rado posjećuju.
Iz oplođenih cvjetova razvijaju se obrnuto jajasti ili okruglasti plodovi, 4-18 mm dugi i 8-15 mm široki. U početku su crvenkastožute boje, a nakon dozrijevanja (u rujnu i listopadu) imaju tamnosmeđu boju s bijelim točkicama. Sadrže do 4 izdužene, tamnosmeđe sjemenke duge do 7 mm.
Nakon prvog mraza plodovi brekinja postaju jestivi i ukusni. Mogu se jesti svježi, no obično se prerađuju u kompote i marmelade koje su po okusu slične onima od šipka. Nekada su se koristili u proizvodnji piva, kao danas hmelj. Od osušenih plodova dobivalo se brašno.
Brekinja razmnožavanje
Brekinja se razmnožava sjemenom i vegetativno. Ima jaku izbojnu snagu iz korijena pa se u krug oko majčinog stabla mogu naći biljke istog genotipa. Prirodno je rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi, Krimu, Maloj Aziji i Kavkazu.
Brekinja je otporna na niske temperature. U Hrvatskoj je rijetko drvo i nema komercijalnu važnost kao u zemljama zapadne Europe, ali je vrlo važna za šumski ekosustav. Plodovi su omiljena hrana pticama, divljači i drugim šumskim životinjama. Listove osobito vole jeleni i srne. Brekinja voli vapnenasta i glinasta tla.
Obilnije je rasprostranjena u submediteranskoj zoni, u zajednici hrasta medunca i crnog graba, a u kontinentalnom dijelu češća je na brežuljkastim terenima. Sadi se kao ukrasno drvo po parkovima i okućnicama, ponajprije zbog listova koji u jesen poprimaju lijepu žutonarančastu, crvenu i zlatnosmeđu boju.
Brekinja ima jedno je od najtvrđih europskih vrsta drveta, po teksturi slično brezovini. Ima izvrsne estetske i tehničke karakteristike i koristi se za izradu glazbala, flauta, orgulja, čembala, škotskih gajdi. Ne širi se i ne skuplja pa je pogodno za mjerne instrumente. Osobito je cijenjeno u industriji furnira.
Brekinja – ljekovitost
Plodovi brekinja sadrže dosta trjeslovina, pa su se u prošlosti koristili kao lijek za dizenteriju i sve oblike proljeva. U narodnoj medicini mlada kora i potkorna masa koriste se za liječenje šećerne bolesti.
Priprema čaja: 3 jušne žlice usitnjene kore brekinje staviti u litru vode i ostaviti stajati preko noći. Ujutro čaj kratko prokuhati, ohladiti na temperaturu ugodnu za pijenje i procijediti. Piti 3 šalice čaja tijekom dana, u gutljajima, između obroka. Čaj piti 2-3 tjedna pa napraviti stanku. Čaj se pije i za izbacivanje pijeska i kamenaca iz bubrega. Izrazito je gorkog okusa.
Srodnici brekinje su domaća oskoruša (Sorbus domestica L.), jarebika ili planinska oskoruša (Sorbus aucuparia L.) i mukinja ili brašnjava oskoruša (Sorbus aria (L.) Crantz.).
Jarebika (Sorbus aucuparia L.)
Jarebika je grm ili drvo visine 5-15 m s glatkom, sjajnom, sivkastom korom na kojoj se starenjem stvaraju plitke uzdužne pukotine. Samoniklo raste u pretplaninskim i planinskim šumama, na vapnjenjačkim i silikatnim tlima, većinom pojedinačno ili u manjim skupinama. Često se sadi kao ukrasno drvo u parkovima, uz ceste i oko kuća. Dobro podnosi zagađeni zrak, pa je pogodna i za uzgoj u gradovima. Sadi se i kao antierozivna biljka, jer dobro veže pijesak.
Prema druidskoj tradiciji jarebika je drvo života koje štiti od demona, zla i čaranja pa su „čarobni štapići“ druida uvijek su bili izrađeni od njenog drveta. Listovi jarebike dugi su 10-20 cm, neparno perasti, sastavljeni od 9-17 duguljastih, grubo i pliće nazubljenih liski koje u jesen poprimaju crvenkastu boju. Bijeli cvjetovi čine guste vršne cvatove (gronje) i imaju jak miris na bademe. Plodovi su okruglasti, promjera do 1 cm, najprije žute, a kada dozore narančastocrvene boje.
Beru se kada su posve zreli, najbolje nakon prvog jesenskog mraza, jer se nakon što promrznu u njima povećava razina slatkih glikozida, pa su manje trpki i kiseli. Sadrže gorke tvari, organske kiseline, trjeslovine, šećere i nešto eteričnog ulja. Bogati su vitaminima C i A.
Jarebika – ljekovitost
U njima je prisutan i sorbitol, alkoholni šećer koji je dobio ime po latinskom imenu biljnog roda Sorbus. Nalazi se u plodovima mnogih vrsta voća i šumskih plodova. Koristi se kao sladilo u napitcima, sirupima protiv kašlja, žvakačim gumama, te za zadržavanje vlage u pecivima i čokoladama (poznat kao E-420). Sporo se metabolizira, a njegov dnevni unos ne smije biti veći od 30 grama. Veće količine imaju laksativni učinak, a mogu dovesti i do nakupljanja sorbitola u stanicama očiju i živaca, pa se kao posljedica može razviti dijabetička retinopatija i neuropatija. Sorbitol se proizvodi i sintetskim putem.
Prema narodnoj medicini plodovi jarebike djeluju na jačanje krvi, smanjenje povišenog kolesterola i povišenog šećera u krvi, Ne koriste se svježi već samo prerađeni jer se kuhanjem neutraliziraju štetne tvari. Od njih se rade miješane marmelade (s jabukama), sokovi, vina, octovi, a peče se i rakija.
Marmelada od plodova jarebike: plodove skuhati u malo vode da omekšaju, protisnuti ih kroz sito i dobivenoj masi dodati istu količinu šećera i malo bijelog vina, pa kuhati do željene gustoće. Čaj od plodova jarebike: čajnu žlicu suhih, zdrobljenih plodova preliti s 2,5 dl kipuće vode i ostaviti poklopljeno 5-10 minuta. Procijediti i piti šalicu čaja na dan, a kod proljeva dvije šalice.
Domaća oskoruša (Sorbus domestica L.)
Domaća oskoruša je kod nas slabo rasprostranjeno i ne baš poznato listopadno drvo. Sporo raste, dostigne visinu do 20 metara, dobro podnosi sušu i hladnoću (do – 30oC) i doživi starost od 200-300 godina. Češća je u primorskom i submediteranskom području naše zemlje nego u kontinentalnom. Nalazimo ju i kao pojedinačna stabla u vrtovima, poljima i pored vinograda. Ima tamnu i duguljasto pločasto raspucanu koru (slično kao kruška). Listovi su do 18 cm dugački, neparno perasto sastavljeni od 11-21 oštro nazubljenih i duguljasto ušiljenih liski.
Cvjeta u svibnju i lipnju, a bijeli cvjetovi skupljeni su u široke vršne gronje. Plodovi su jabukoliki ili kruškoliki, dugi do 3 cm, u zrelom stanju žutozelene boje, s osunčane strane crvenkasti. Sadrže 5-6 široko jajastih, spljoštenih sjemenki, ušiljenog vrha i smeđe boje. Dozrijevaju u rujnu i listopadu. Trpko kiselkastog su okusa, a jestivi su tek nakon duljeg stajanja ili ako ostanu na stablu nakon prvog mraza, kad omekšaju , posmeđe i izgledaju kao da su sagnjili.
Ljekovitost oskoruše
U narodnoj medicini brojnih europskih naroda oskoruša je od davnina uživala veliku popularnost. Po naredbi carice Marije Terezije svako seosko domaćinstvo u Austro-ugarskom carstvu moralo je imati bar jedno stablo oskuruše zbog sprječavanja gladi i zdravije ishrane djece. Plodovi sadrže oko 14% šećera (fruktoze 10%, nešto glukoze i saharoze), C vitamin, provitamin A, B2 vitamin. Dobri su za probavu, poboljšavaju krvnu sliku, djeluju na bolji rad jetre i žuči, a vjeruje se i da pomažu živčanom sustavu, pamćenju i boljoj koncentraciji.
Samonikla ili iz sjemena uzgojena brekinja sporo raste i donosi plodove tek nakon 13-15 godina. Kad se uzgoji cjepljenjem rast je brži, a puna rodnost postiže se u 7. godini. Zbog sporog rasta drvo je sitnovlaknasto, tvrdo i elastično, te izuzetno cijenjeno. Nekada se koristilo za izradu kotača, zupčanika za vodene mlinove i preša za grožđe, a danas se od njega izrađuju najkvalitetnija drvena glazbala i namještaj.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
