Naime, nakon jesenskog otpadanja lišća na stablima autohtonih sorata jabuka i krušaka vide se upadljivi okrugli grmići. Riječ je o bijeloj imeli, vrlo zanimljivoj biljci koja uz pomoć zelenila u lišću i svjetlosti gradi vlastite organske tvari, a od svojih domaćina krade vodu s otopljenim mineralnim hranjivima.
Uz vilinu kosicu (Cuscutaceae), volovode (Orobanchaceae) i zijevalice (Scrophulariaceae), imela (Loranthaceae) ubrajamo u nametničke cvjetnjače. Predstavljaju posebnu skupinu živih ili biotskih uzročnika biljnih bolesti. Osim na voćkama, imele rastu na krošnjama ostalog drveća, npr. hrastu, topoli, grabu, brezi, jeli, jablanu i dr.. Imela je poluparazit na više od 50 različitih vrsta crnogoričnog i listopadnog drveća. Pričvršćeni su haustorijama (“sisaljkama”) za deblje grane.
Imela je zimzeleni do 1 m visoki grm. Biljka je bez osobita mirisa i gorka okusa. Uvijek zeleno lišće usko je i duguljasto, jezičasta oblika, dužine 4-6cm, bez peteljki, kožasti i tvrdi s prugastim žilama. Na mjestima gdje se grane račvaju razvijaju se maleni, zelenkasti, jedva primjetni cvjetovi iz kojih nastaju bijeli plodovi. Cvjeta od ožujka do travnja. Plodonošenje traje od studenoga do siječnja, a neprave bobe su kuglaste, promjera 6 – 9 mm, sočne, bijele ili žućkastobijele. Sadržavaju jednu zelenkastu sjemenku obavijenu sluzavom i ljepljivom masom.
Otrovne su zbog sadržaja alkaloida viskotoksina, koji djeluje nadražujuće na sluznice ali ga probava ne resorbira. Stupanj otrovnosti boba ovisi o vrsti drva na kojem imela parazitira, pa su imele s jabuke i jele otrovnije od onih s topole. Bobice imele privlače ptice koje proždiru sjemenke, ali ga zajedno sa sluzi izbacuju na “nezaražena” stabla. Sjemenka naknadno isklije i uraste preko kore sve do drva. Na mjestu napada razvija se zadebljanje poput kvrge, iz kojeg postupno naraste grm imele. Jači napad većeg broja grmova imele može uzrokovati suženje pojedinih skeletnih grana, odnosno voćka prijevremeno odumire. Takvi su slučajevi zabilježeni samo u nenjegovanim i zapuštenim voćnjacima.
Stoga sve grane u voćnjaku zaražene imelom treba ukloniti i spaliti. Početni napad, kad je polunametnik još malen, može se ukloniti izrezivanjem imele i premazivanjem kemijskim sredstvom za zarašćvanje rana. Npr. Mikazol Pasta, Kambisan ili 10%-tna otopina bakrenog fungicida i sl.
Bijela imela kao ljekovita biljka
Ali, osim kao potencijalni polunametnik u voćarstvu, bijela imela je nadaleko poznatija kao ljekovita biljka. U povijesti je opisano različito pučko značenje imele. Opisuju je Hipokrat i Plinije te Sveta Hildegard, navodeći ljekovita svojstva te biljke. Germani su imelu smatrali jakim, strašnim i smrtonosnim magijskim oružjem. Kao sveta biljka keltskih druida rabljena je u obredima pri dobivanju napitaka za snagu, hrabrost, nepobjedivost i za liječenje svih bolesti. U austrijskom Tirolu, pod nazivom “vještičina metla”, imela se i danas koristi kao tradicionalno sredstvo protiv uroka, zlih vještica i đavola.
Uz božikovinu, uoči blagdana često se spominje imela koja ostaje u domovima do 2. veljače iduće godine, odnosno do Svijećnice, kad se mora spaliti. Danas je ekstrakt imele znanstveno najviše proučavan u Njemačkoj, u kojem studije pokazuju da se primjenjuje u liječenju niza bolesti, najviše od najteže bolesti današnjice – karcinoma.
Imela je od osobite koristi starijim ljudima, odnosno prerano ostarjelim krvnim žilama. Protiv povišenog krvnog tlaka svježi ekstrakt imele jedan je od najčudesnijih lijekova. Sadržaj ljekovitih sastojaka najveći je u vršnim listovima i grančicama. Djelotvorni su samo pripravci iz svježe biljke, pa je zbog toga važno pri branju bijele imele od studenoga do svibnja skupljati samo najmlađe listove s grančicama do trećeg koljenca. Pučka medicina nudi puno recepata, pa se imela primjenjuje kao čajna mješavina, tinktura, ljekovita rakija travarica ili imelina rakija i sl. Otrovne bobice se izbjegavaju koristiti. Otrovne su bobice imele tako neugodna okusa da ih sigurno nitko neće jesti. Osim bijele postoji i žuta imela, sa žutim plodovima, ali ona nije ljekovita.
 i zijevalice (Scrophulariaceae), imela (Loranthaceae) ubrajamo u nametničke cvjetnjače.){kind=link}