Imela (Viscum album L.) je kroz povijest oduvijek imala važno mjesto u narodnim običajima za zaštitu od zlih duhova. Kao sveta biljka keltskih druida korištena je u magijskim obredima za dobivanje napitaka za snagu, hrabrost, nepobjedivost i za liječenje svih bolesti. Ako se nosila kao talisman imela je predstavljala simbol ljubavi i vjenčanja. Danas se u Austriji u Tirolu imela rabi kao tradicionalno sredstvo protiv uroka, đavola i zlih vještica pod nazivom „vještičja metla“.
Mnogi vjeruju da je imela biljka sreće ili ispunjenja želja, pogotovo kad je u pitanju udaja. Običaj je da se svežnjevi imele stavljaju u sredinu doma, najčešće na luster, kako bi svojom moći privukle željenog mladoženju. Neki vjeruju da je imela biljka zaštitnica zdravlja. U kući se imela drži do blagdana Svijećnice i tada se spali.
Imela je trajni zimzeleni grm (do 100 cm veličine) najčešće na krošnji bjelogoričnih stabala (hrast, topola, grab, breza, jablan, jabuka, kruška) i na jednom zimzelenom stablu – jeli. Ona raste kao poluparazit i haustorijama, tj. „korijenjem“ kojima je pričvršćena za stablo crpi vodu i hranjive tvari iz stabla na kojem raste, a u listovima se odvija proces fotosinteze kao kod svih ostalih biljaka. Listovi su kožasti i duguljasti, maslinastozeleni do žutozeleni, na stabljikama koje imaju tanku, glatku koru. Cvate u proljeće od ožujka do travnja. Plod je okrugla bijela boba, puna ljepljivog soka koja je u većim količinama otrovna! Bobe su ljepljive da bi se lako pričvrstile za koru stabla i proklijale. Dozrijeva u zimi.
Ljekovitost imele
Najljekovitije su imele s hrastova i topola, ali i s jela i raznih voćki. Imela se u narodnoj medicini koristi protiv kroničnih grčeva, protiv epilepsije i napadaja histerije, za opuštanje živčanog sustava, zaustavlja krvarenje, poboljšava cirkulaciju, ublažava glavobolju, kod ekcema te djeluje kao stimulator metabolizma čime se jača prirodna otpornost tijela prema bolestima. Pomaže kod visokog i niskog krvnog tlaka koji su posljedica oboljenja srca i bubrega te prejake menstruacije.
Poželjno je jednom godišnje (najmanje) provesti kuru s čajem od imele u trajanju od 6 tjedana. 3 tjedna piju se svaki dan 3 šalice, 2 tjedna 2 šalice i 1 tjedan 1 šalica čaja. Krvotok i krvni tlak će se u tih 6 tjedana oporaviti. Da bi se zadržalo dobro stanje, preporuča se jos 1 godinu ujutro piti šalicu čaja od imele. Kad se krvotok normalizira, prestaju poteškoće s maternicom i menstruacijom, kao i jaka krvarenja, klimakterijske tegobe i osjećaj straha. Od imele se radi ekstrakt koji pomaže u liječenju tumora i karcinoma.
Priprema čaja od imele za regulaciju krvnog tlaka: imela se priprema samo kao hladna iscrpina. Puna čajna žličica osušenih, sitno mljevenih listova stavi se u 2,5 dcl vode preko noći (8 sati). Ujutro se malo zagrije i procijedi. Ako nam treba veća količina čaja skuhamo ga i držimo u termos boci. S listovima imele miješaju se kadulja, stolisnik i preslica.
Berba i prerada
Mladi listovi imele beru se do trećeg koljena od 11. mj. do 4. mj. Sušimo ih na toplom mjestu sa dobrom cirkulacijom zraka. Mljevenjem i cijeđenjem listova dobijemo svježi sok od imele za koji se smatra da može ukloniti neplodnost kod žena. Od listova možemo pripremiti tinkturu i rakiju poznatu kao biska. Plodovi bobe nekoć su se koristili za izradu ljepila za lov ptica.
Priprema domaće biske
Biska je domaća rakija koja se tradicionalno priprema od listova imele i lozovače u Istri. Lišće imele se najprije posuši da bi se dobio koncentrat, zatim se miješa s domaćom rakijom. Ako ga sušimo u hladu, biska bude zelenkasta, a ako se lišće suši na suncu bude smeđa.
Sastojci:
✦ 3 šake suhog lišća
✦ 25 dag meda
✦ 2,5 l lozovače
✦ 2,5 dl destilirane vode
Sve sastojke pomiješati u većoj boci koju treba svakodnevno promućkati i držati 40 dana na suncu. Pred kraj ne treba mješati da bi se talog slegnuo. Bisku procjedite u čiste boce.
Božićna tradicija i ljubljenje pod imelom
Uz jelu i božikovinu, jela je biljka bez koje je razdoblje adventa i Božić nezamisliv. Rezanjem imele i unošenje pred kuću i u kuću obilježava se početak zime. Stavljanje grančica imele iznad vrata u božićno vrijeme značilo je „Ovome domu želimo vječnost i sreću.” Zelene grančice imele s bijelim bobicama također služe kao ukras u mnogim izlozima trgovina. Imelu su štovali mnogi stari narodi, a osobito keltski svećenici druidi i Vikinzi. Predstavljala je simbol mira, pomirenja i sreće. Druidi su vjerovali da je imela sveta biljka koja štiti od zlih sila te liječi neplodnost.
S drveća su je skidali zlatnim srpom i nosili oko vrata. Od njene povezanosti s plodnosti vjerojatno potječe tradicija ljubljenja ispod imele. Postojao je običaj kad bi se neprijatelji susreli pod imelom, drugi dan su objavili primirje. Upravo zato se imela danas stavlja iznad kućnog praga kao nezaobilazni simbol dobrog raspoloženja i blagdanskog duha. Izmjena poljubaca pod njom označavala je prijateljsko i dobronamjerno raspoloženje.
U Americi se mladenci ljube onoliko puta koliko na imeli ima bobica. Imela se nekima toliko sviđa da su je uvrstili među nacionalne simbole. Imela se pojavljuje i u nordijskoj legendi o bogu ljetnog sunca, Balderu, sinu božice ljepote i ljubavi Frigge i velikog boga Odina, koji je smrtno pogođen strelicom napravljenom od grane imele. Očajna majka je nad Balderovim tijelom isplakala more suza koje su padale u obliku bisernih kuglica i zauvijek se zadržale na grani imele. Balder je oživio, a zahvalna božica Frigga je svima koji se ikad nađu ispod imele obećala poljubac koji će donijeti veliku ljubav.