Od velikog broja vrsta iz roda Lupinus svega ih nekoliko ima gospodarsku važnost. Najvažnije kultivirane vrste su bijela (Lupinus albus L.), plava (Lupinus angustifolius L.) i žuta (Lupinus luteus L.) lupina. Neke vrste lupina koriste se kao ukrasne biljke (Lupinus polyphyllus Lindl., Lupinus hartwegii Lind.).

Na zajedničkoj europskoj sortnoj listi nalazi se gotovo 30-ak sorata bijele lupine. Njihov popis može se pronaći na mrežnim stranicama Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu: https://www.hapih.hr/csr/sortne-liste/. Neke od sorata koje su testirane u agrookolišnim uvjetima RH su Amiga, Energy i Feodora. U našim se krajevima bijela lupina uglavnom koristi za zelenu gnojidbu  U nekim krajevima sjeme bijele lupine koristi se za ljudsku hranu i za hranidbu životinja ili pak njena zelena nadzemna masa služi kao ispaša. Sjeme lupine sadrži 34-45 % sirovih bjelančevina, 35-46 % ugljikohidrata, 10-15 % lipida i 3-10 % sirovih vlakana. U zelenoj masi ima oko 18 % bjelančevina.

 Rokovi sjetve

Bijela lupina se može sijati kao glavni i naknadni usjev. U glavnom roku sjetve, lupina se sije u travnju, na dubinu oko 2 cm, ovisno o tlu. Sklop ovisi o cilju proizvodnje, a kreće se 50 do 90 biljaka/m2. Veći broj mahuna i masa sjemena po biljci postižu se kod manjih, a veći prinos zelene mase kod većih gustoća sjetve.

Lupine za sjeme siju se širokoredno uz razmak redova od 45 ili 50 cm ili 24-30 cm. Za proizvodnju zelene krme i zelenu gnojidbu sije se na razmak redova 15 cm. Količina sjemena potrebna za sjetvu je 150-210 kg/ha, ovisno o sorti i cilju proizvodnje. Obrada tla je ista kao i za ostale jare kulture. Najbolji predusjevi za lupinu su strne žitarice i okopavine. Bez obzira što lupine dio svojih potreba za dušikom podmiruju iz simbioznog odnosa s kvržičnim bakterijama, potrebno je dio hraniva podmiriti gnojidbom mineralnim gnojivima.

Kvržične bakterije na korijenu

Količina potrebnih hraniva ovisi o plodnosti tla, predusjevu, odabranoj sorti kao i namjeni usjeva (zelena gnojidba ili proizvodnja sjemena) te o tome uzgaja li se lupina kao glavni usjev ili kao međuusjev. Ako se lupina uzgaja za proizvodnju sjemena, potrebne količine hraniva su: 30-40 kg N/ha, 80-90 kg P2O5/ha i 90-100 kg K2O/ha. Za proizvodnju zelene mase treba dodati veću količinu dušika (60-80 kg N/ha).

Budući da je u Republici Hrvatskoj samo jedan registrirani herbicid za suzbijanje korova u lupini (na bazi aktivne tvari cikloksidim i namijenjen je za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih uskolisnih korova), širokolisne korove može se suzbijati mehaničkim putem, kultivacijom tijekom vegetacije ako je sjetva obavljena širokoredno. Ako je sjetva obavljena u gustom sklopu, lupina uglavnom brzo zatvori redove pa će ugušiti korove. Na površinama jako zakorovljenima širokolisnim korovima preporuča se najprije u predusjevu očistiti takve parcele od korova, a tek onda sijati lupinu. Lupina je osjetljiva na gljivične biljne bolesti pa za sjetvu treba odabrati zdravstveno ispravno sjeme. Od insekata je napadaju lisne uši koje ujedno prenose virusna oboljenja.

Polje bijele lupine

Lupina namijenjena silaži može se posijati u smjesi s kukuruzom, krmnim sirkom ili sudanskom travom. Današnje moderne slatke sorte koriste se u prehrani ljudi u visoko vrijednim specijalitetima za obogaćivanje tjestenina, smjesa za kolače, žitarica i drugih pekarskih proizvoda. Sjemenke se mogu ukiseliti ili koristiti kao grickalice. Bijela lupina je zanimljiva i kao medonosna biljka.

Žetva i prinosi

Žetva sjemena lupine obavlja se adaptiranim žitnim kombajnom. Ako je sjetva obavljena u glavnom roku sjetve, usjev bijele lupine dozrijeva sredinom ili u drugoj polovici mjeseca kolovoza, ovisno o temperaturama i oborinama tijekom vegetacije. Sjeme dozrijeva neujednačeno pa se žetva obavlja kad je 90 % mahuna smeđe. Optimalan sadržaj vlage sjemena u vrijeme žetve je 13-16 %. Prosječni prinosi sjemena bijele lupine u svijetu iznose 1,4 t/ha, a u europskim državama (Francuska, Njemačka) oko 2,0 t/ha. U našim se proizvodnim uvjetima mogu postići prinosi iznad 2,0 t/ha uz uvjet da je zasijano zdravstveno ispravno i čisto sjeme i da je usjev nezakorovljen i neoštećen biljnim bolestima i štetnicima.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakRadovi na travnjacima u proljeće
Sljedeći članakSačuvajmo stare sorte Cernik 2023
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.