Krmna repica – idealna za zelenu gnojidbu

Krmne kupusnjače predstavljaju veliku grupu biljnih vrsta, različitih namjena proizvodnje, koje imaju veliki značaj u biljnoj proizvodnji. Iako se kod nas sve manje koriste u hranidbi domaćih životinja, prema dijelu biljke koji se koristi kao krmivo možemo ih podijeliti na biljne vrste koje se koriste zbog njihovog zadebljalog korijena i lisne rozete te one koje se koriste zbog ostvarenih prinosa nadzemne mase.

Krmne kupusnjače u hranidbi stoke mogu se koristiti na različite načine, uglavnom kao svježa zelena ili svježa sočna krma, neke kupusnjače koriste se za ispašu, dok se rjeđe koriste za hranidbu stoke kao silaža (samo vrste koje imaju veći sadržaj suhe tvari).

Krmne kupusnjače prema dužini vegetacije možemo podijeliti na jednogodišnje i dvogodišnje, dok prema vremenu sjetve na ozime, jare i fakultativne vrste.

Krmne kupusnjače koje podnose niske temperature osiguravaju rano na proljeće dobre prinose zelene krme.

            Velik broj kultivara

Zbog laganog križanja, čak i između rodova, kreiran je veliki broj kultivara koji daju u kratko vrijeme velike urode mase vrlo dobre kvalitete. Kao krmne kulture iz ove porodice mogu se uzgajati različite uljne i krmne repice, uljne i krmne ogrštice, krmni kelj, postrna repe, podzemna (stočna) koraba i križanci između različitih vrsta kupusnjača. Osim za proizvodnju krme koriste se za zelenu gnojidbu, pčelinju pašu ili proizvodnju bioenergije.

Također ovi usjevi zbog razvoja korijenovog sustava na veće dubine usvajaju nitrate i na taj način sprječavaju ispiranje nitrata i onečišćenje okoliša. Gustim sklopom i velikom lisnom masom dobro pokrivaju tlo štiteći ga od isušivanja i erozije.

Uvjeti za uzgoj krmne repice

Za uzgoj krmne repice (Brassica napus L. var. Oleifera) najbolje odgovaraju srednje teška, duboka i plodna tla dobro opskrbljena biljnim hranivima i humusom. Stabilne prinose krmne repice ne možemo očekivati na tlima koja su jako vlažna ili sa stajaćom vodom, kao ni laganim, propusnim i kiselim tlima. Najbolje joj odgovaraju tla neutralne do slabo alkalne reakcije (pH=6,6-7,6). Krmna repica na temperaturama od 15-20°C niče već za 5-6 dana.

Podnosi niske temperature (Perko koji je fakultativna vrsta dobro podnosi zimu, dok Petranova strada na temperaturama nižim od -8°C), pogotovo ako su zaštićene snježnim pokrivačem.

Jako niske temperature s vjetrom, bez snijega mogu ih oštetiti, pogotovo ako nisu ušle u zimu dovoljno razvijene (kasna sjetva). Usjevi krmne repice imaju velike zahtjeve za vodom, ali su osjetljivi na suvišak vode u tlu ili vodu koja stagnira.

Krmna repica ima vretenast, dobro razvijen korijen, koji je u gornjem dijelu zadebljao i razgranat u oraničnom sloju s velikim brojem sitnog korijenja. Ovisno o tipu i propusnosti tla korijen prodire na 85-130 cm dubine.

Listovi krmne repice su široki, naborani, velike površine s bjeličastom glavnom žilom i nazubljenih rubova. U usporedbi s uljanom repicom znatno je bogatija na lisnoj masi. Stabljika je visine od 80 do 120 cm. Cvat je kao kod uljane repice. Sjeme je okruglo, tamno-smeđe boje čija se apsolutna masa kreće oko 5 grama.

            Sjetva

Budući da se kod nas sije pretežito kao postrni usjev (u rijetkim slučajevima se sije kao glavni usjev), pretkulture krmnoj repici mogu biti različite, no u većini slučajeva se radi o nekoj od žitarica, sve agrotehničke mjere trebaju se obaviti u što kraćem vremenskom razdoblju zbog iskorištavanja i očuvanja vlage u tlu. Odmah nakon žetve tlo treba izorati i odmah napraviti dopunsku obradu tla kako ne bi došlo do isušivanja tla. Tlo za sjetvu potrebno je kvalitetno pripremiti jer je sjeme krmne repice sitno te kod loše pripreme tla i na tlu koje nije slegnuto teško je izvesti kvalitetnu sjetvu. Klijanje i nicanje krmne repice na loše pripremljenom tlu je slabije i neujednačeno što dovodi do smanjenja sklopa i manjih ostvarenih prinosa. Nakon sjetve (ovisno o stanju vlage u tlu i vremenskim prilikama) u slučaju suhog tla i nedostatka oborina preporuča se provesti valjanje zbog boljeg kontakta sjemena s česticama tla.

Sjetva se obavlja u redove na međuredni razmak od 10-15 cm, dok dubina sjetve ovisi o strukturi tla i količini vlage u tlu te ona iznosi od 1 do 3 cm. Sjetvena norma iznosi 10-15 kg/ha, no sjetvena norma u postrnom roku može se zbog nepovoljnih klimatskih prilika u vrijeme sjetve u odnosu na glavni rok sjetve povećati za 10-30 %.

Gnojidba

Gnojidbu provodimo stajskim i mineralnim gnojivima. U slučaju da se gnojidba obavlja stajskim gnojivom tada ga zaoravamo u osnovnoj obradi. Ako ne gnojimo stajskim gnojivom, za visoke prinose potrebno je osigurati oko 100 kg/ ha N; oko 80-100 kg/ha P₂O₅ i oko 100-130 kg/ha K₂O, što ovisi o opskrbljenosti tla hranivima. Ako se krmna repica sije kao glavni usjev tijekom vegetacijske sezone mogu se postići 2-3 otkosa zelene krme.

Prvi otkos je dva mjeseca nakon sjetve, a sljedeći za približno mjesec i pol nakon prvog otkosa. Kod rano jesenskog zasnivanja usjeva jedan otkos se skida ujesen, a drugi u proljeće, nakon kojeg se tlo priprema za sljedeći usjev. U toku jeseni se kosidba obavlja na visini od 7-8 cm koja omogućava biljci bolju regeneraciju i uspješno prezimljavanje biljaka. Prinosi zelene mase kreću se više od 50 t po hektaru.

Prosječni kemijski sastav krmne repice u suhoj tvari (grama na kilogram suhe tvari )

Zbog dobro razvijenog korijenovog sustava, brzog porasta i stvaranja velike količine nadzemne mase, krmna repice se u većini slučajeva koristi za zelenu gnojidbu.

Zelena gnojidba je jedan od učinkovitijih načina poboljšanja nepovoljnih fizikalnih, kemijskih i bioloških osobina tla. Provedbom zelene gnojidbe, pogotovo na poljoprivrednim gospodarstvima koja nemaju stajsko gnojivo, sprječava se površinska erozija tla, obogaćuje se tlo svježom organskom tvari, intenzivira se mikrobiološka aktivnost u tlu, regulira pH tla, nadzemnom masom sprječava razvoj korova, utječe na povećanje kapaciteta tla za vodu te donosi još mnogo benefita vezanih uz stanje tla.