U procesu intenziviranja stočarske proizvodnje nužno je osigurati dovoljne količine kvalitetne voluminozne krme. U klimatski promijenjenim godinama to često puta nije moguće. Godine su sve sušnije, raspored oborine sve nepovoljniji, a temperaturni šokovi zaustavljaju porast većine krmnih kultura.
U takvim okolnostima ne smijemo sjediti skrštenih ruku, nego moramo predviđati daljnji razvoj događaja i prilagođavati se novim okolnostima. Jedan od načina osiguranja dovoljnih količina hrane za naše blago je sijanje krmnih kultura u slijedu.
Na izbor je nekoliko varijanti krmnih kultura u slijedu:
- talijanski ljulj – sirak/sudanska trava (kukuruz za silažu)
- ozime strne žitarice (ozima raž, zob…) – sirak/sudanska trava (kukuruz za silažu)
- smjese ozimih žitarica i graška/grahorice – sirak/sudanska trava (kukuruz za silažu)
- crvena djetelina + talijanski ljulj – sirak/sudanska trava (kukuruz za silažu).
Sjetva prve kulture započinje u jesen: talijanski ljulj i crvena djetelina od polovice kolovoza do polovice rujna, a ozime strne žitarice same ili s graškom/grahoricom krajem rujna do druge dekade listopada, ovisno o vrsti. Nakon žetve ovih kultura, najčešće u svibnju (ovisno o vrsti i području sjetve) ostaje dovoljno vremena za sjetvu sirka, sudanske trave ili kukuruza za silažu.
Talijanski ljulj
Spada u najkvalitetnije trave općenito i svakako je najvažnija kratkotrajna travna vrsta. Visoka rodnost i hranjiva vrijednost čine ga pogodnim za razne oblike stočarske proizvodnje. Kad je potrebno brzo zasnivanje kvalitetnog krmnog usjeva nema bolje trave od njega.Može se sijati i uz reduciranu obradu tla, pa čak i izravno u postojeću tratinu, strnište, kukuruzište. Prikladan je i za teža tla na kojima povremeno leži voda. Sije se kao čisti usjev ili u smjesama s crvenom djetelinom, lucernom i drugim mahunarkama i travama. Koristi se u zelenom stanju za izravnu hranidbu te za proizvodnju sijena, sjenaže i silaže.
Kvaliteta krme slična je kvaliteti mahunarki. Poslije košnje brzo se obnavlja i u povoljnim uvjetima može dati 3-4 (pa i više) porasta tijekom godine, a u uvjetima navodnjavanja 4-6 otkosa. Prinosi suhe tvari 12 i više t/ha. Uglavnom se uzgaja u područjima s umjerenim zimama i umjereno vlažnim ljetima jer slabije podnosi golomrazice i duboki snježni pokrivač. Koristi se 1-2 godine. Iako je na toplinu tolerantniji od engleskog ljulja, visoke ljetne temperature uzrokuju značajan pad prinosa, čak i kad su prisutne dovoljne količine vode. Tada smanjuje udio lista u ukupnoj masi, a prevladava stabljika i cvat.
Crvena djetelina
U intenzivnom uzgoju traje 2-3 godine, s tim da u 3. godini najčešće daje samo jedan dobar otkos. U povoljnim uvjetima prinos joj je 15 – 18 t ST/ha. Optimalne uvjete za razvoj crvene djeteline pružaju plodna, dobro drenirana aluvijalna i glinasto-ilovasta tla, relativno dobro opskrbljena humusom. Tla koja nisu dobro opskrbljena vodom i imaju slab kapacitet za vodu, nisu pogodna za ovu kulturu. Prema reakciji tla crvena djetelina je manje osjetljiva nego lucerna, jer se nalazi i može se uzgajati i na tlima s pH do 5.
Ipak, najbolje rezultate ostvaruje na tlima s pH 6,6 – 7,6. Visoka razina podzemne vode ne škodi crvenoj djetelini, pod uvjetom da ne izaziva zamočvarenje, budući da močvarna tla, jednako kao ni suviše suha ne pružaju povoljne uvjete za njen razvoj. Ima velike zahtjeve prema vodi. Najbolje uspijeva u područjima s oko 800 mm oborina. Područja s manjom količinom oborina manje su pogodna, a sasvim nepogodnim za uzgajanje crvene djeteline mogu se smatrati područja sa ≤450 mm oborine godišnje.
Sirak i sudanska trava
Ove se kulture siju u više rokova sjetve:
– kao glavni usjev – sredinom svibnja
– kao naknadni usjev – krajem svibnja ili lipnju
– kao postrni usjev – iza strnih žitarica ili uljane repice
U prosječnim agroekološkim uvjetima, uz zadovoljavajuću agrotehniku mogu dati visoke prinose. Međutim, prinos krme često varira u ovisnosti o uvjetima uspijevanja, prije svega sumi i rasporedu oborine i temperatura. U odnosu na kukuruz, krmni sirak i sudanska trava imaju veće zahtjeve prema toplini, a značajno manje zahtjeve prema vodi, što je u našim agroekološkim uvjetima od posebnog značaja, s obzirom na to da se proizvodnja uglavnom odvija bez navodnjavanja. Sirak i sudanska trava mogu podnijeti dugotrajnu sušu, što je uvjetovano njihovom morfologijom (razvijenost korijenovog sustava) i podrijetlom. U uvjetima kad je hibridima kukuruza do zrelosti zrna potrebno 8.000 do 10.000 m3/ha vode, sirku je potrebno od 3.500-4.000 m3/ha vode ili 50 % manje.
Budući da ima skromnije zahtjeve prema vodi, značaj sirka i sudenaske trave je veći u aridnijim područjima i u sušnijim godinama. U proizvodnji stočne hrane, sirak i sudanska trava mogu se koristiti kao zelena krma, kao silaža, a sudanska trava i hibridi sirka te sudanske trave mogu se uspješno koristiti u proizvodnji visoko kvalitetnog sijena. Po kemijskom sastavu biljke iz roda Sorghum su, prije svega, energetska krma te su posebno značajne za proizvodnju kvalitetne silaže. Kod korištenja ovih vrsta treba se, prije svega, pridržavati preporuka vezanih za visinu biljaka i vrijeme košnje. Ne preporuča ih se koristiti za ispašu dok biljke ne dostignu visinu od 50 cm. S daljim porastom biljaka dolazi do proporcionalnog povećanja prinosa, a koncentracija HCN (cijanovodična kiselina) se svodi na razinu koja nije opasna za domaće životinje.
Sirak je kultura koja i u stepskim uvjetima (400 – 500 mm oborina), koji su za većinu kultura presuhi, daje zadovoljavajuće rezultate. Sirak ima velike zahtjeve prema toplini (strada pri -2 °C). Za klijanje i nicanje treba temperature ≥ 12 °C. Što je viša temperatura brže niče. Vrlo brzo raste i razvija se na ≥ 25 °C. Raste čak i na temperaturama iznad 30 °C. Ako nastupi sušno razdoblje uvije lišće i uspori rast. U sušnim uvjetima štiti se voštanom presvlakom od prevelike transpiracije.
I prema tlu sirak ima manje zahtjeve od kukuruza i uspijeva na vrlo suhim i propusnim, pjeskovitim tlima, dajući niže urode, ali i na teškim tlima Posavine, na kojima daje visoke urode.
Ozime strne žitarice
Ozime se žitarice mogu u vegetativnom stadiju koristiti i za proizvodnju kvalitetne voluminozne krme (zelena krma, sijeno, silaža). Ako se na vrijeme pokose za ovu namjenu, ostavljaju za sobom slobodno tlo za sjetvu naknadnih kultura. Na taj se način dobiju dvije žetve godišnje na istoj površini. Za ovu namjenu mogu se koristiti sve ozime žitarice, a postoje posebne sorte namijenjene baš za krmu, npr. raž za biomasu.
Za zelenu krmu treba koristiti kultivare/sorte nježnije stabljike i bogatije lišćem koji jače nabusavaju. Ozime žitarice se mogu koristiti i u smjesama s ozimim graškom ili grahoricama, u različitim omjerima i rokovima korištenja, ovisno o cilju proizvodnje i načinu korištenja. Za ranije korištenje prikladnije su smjese s povećanim udjelom žitarica u smjesi, dok su za kasnije korištenje prikladnije smjese s povećanim udjelom mahunarki. Za zelenu krmu žitarice i njihove smjese s graškom/grahoricom se kose krajem vlatanja do početka klasanja žitarica, a za silažu od početka klasanja do završetka cvatnje, odnosno kraja mliječne zrelosti zrna žitarica.
slika 5:
