Kvaliteta krme definira se na različite načine, a često se jako loše razumije. Adekvatna hranidba domaćih životinja neophodna je za visoke priraste i proizvodnju mlijeka, učinkovitu reprodukciju i prihvatljiv profit. Međutim, kvaliteta krme varira između krmnih kultura, pa čak i sorti, a različite zahtjeve za kvalitetom krme imaju vrste i kategorije životinja.
Proizvodnja krme stabilne kvalitete zahtijeva znanja o čimbenicima koji na nju utječu te o primjeni određenih agrotehničkih zahvata u cilju postizanja očekivane kvalitete. Analiza sadržaja hraniva u krmi koristi se za ocjenu kakvoće krme za određenu proizvodnju i za sastavljanje obroka. Posljednjih godina, postignut je napredak u biljnoj i animalnoj proizvodnji, a unaprijeđene su i proizvodne karakteristike životinja. Međutim, da bi životinje realizirale svoje genske potencijale, moraju biti hranjene krmom određene kvalitete.
Što znači pojam „kvaliteta krme“?
Kvaliteta krme daje odgovor na pitanje: u kojoj će mjeri životinja hranjena određenom krmom ispoljiti svoje genske potencijale u proizvodnji mesa i/ili mlijeka?
Kvaliteta krme uključuje slijedeće parametre:
- Palatabilnost (ješnost) – hoće li životinja jesti određenu krmu?
Životinje selektivno pasu određene biljne vrste na osnovu mirisa, dodira i okusa, tj. neke vrste radije jedu od drugih. Na palatabilnost utječu: tekstura, lisnatost, gnojidba, balega ili mokraća životinje, sadržaj vlage, napad bolesti ili štetnika, odnosno komponente koje uzrokuju okus (slatko, gorko, slano). Visoko kvalitetna krma općenito je visoko palatabilana. Interesantan je primjer trstikaste vlasulje, trave raširene diljem Hrvatske, otporne na zimu, sušu, poplavu, koja ima dosta kožasto i žilavo lišće.
Životinje je slabo prihvaćaju iako su nove sorte probavljivije od starih sorata ili divljih populacija. Mora biti popašena rano u proljeće, a ponovno napasivanje slijedi najkasnije za 4 tjedna. Posebno je važno izbjeći nuđenje životinjama ukusnijih vrsta trava i mahunarki prije napasivanja trstikaste vlasulje, pogotovo ako je prilično zrela. Čak je i konzumacija silaže trstikaste vlasulje niža od npr. silaže engleskog ljulja.
- Konzumacija (intake) – koju količinu određene krme životinja može pojesti?
Životinje moraju pojesti adekvatnu količinu krme da zadovolje svoje potrebe. Tipično je da visoka palatabilnost i kakvoća krme povećavaju konzumaciju.
- Probavljivost – koliko će pojedene krme biti probavljeno?
Probavljivost biomase pojedinih krmnih vrsta jako varira. Mlada, lisnata biomasa probavljiva je u visokom postotku 80-90 %, dok je probavljivost zrele krme, pune stabljika, svega oko 50 %.
- Sadržaj hraniva – hoće li probavljena krma osigurati dovoljnu količinu hraniva za životinju?
Zelena krma obično sadrži 70-90 % vode. Zato se sadržaji hranjivih elemenata u krmi obično izražavaju u suhoj tvari, da bi bili usporedivi. Suha tvar krme se može podijeliti u 2 glavne kategorije: stanični sadržaj (nestrukturne komponente, tj. topljivi dijelovi: bjelančevine, šećeri i škrob) i stanična stijenka (strukturne komponente: celuloza, hemiceluloza i lignin). Životinjama u obroku treba puno nestrukturnih komponenti, naročito bjelančevina i šećera, a manji udio strukturnih komponenti (vlakana).
Štetni elementi u krmi – različite komponente prisutne u krmi mogu izazvati smanjenu proizvodnju životinje, izazvati bolest ili u nekim slučajevima čak i smrt. Tu spadaju: tanini, nitrati, alkaloidi, cijanoglikozidi, estrogeni i mikotoksini. Čak i visoko-kvalitetna krma može sadržavati škodljive razine ovih komponenata.
Čimbenici koji utječu na kakvoću krme
Najvažniji čimbenici koji utječu na kakvoću krme su: biljne vrsta, stadij zrelosti u trenutku žetve/košnje i način žetve i skladištenja. Sekundarni čimbenici su: plodnost tla i gnojidba, temperature tijekom rasta krme i sorta (kultivar).
- Razlike među biljnim vrstama
Mahunarke su općenito kvalitetnije od trava, prvenstveno zbog manjeg sadržaja vlakana i veće količine koju životinja može pojesti u odnosu na trave. Jedna od najvećih koristi uzgoja mahunarki i trava u smjesama je poboljšanje kakvoće krme. Međutim, isti efekt se može postići gnojidbom trava većim količinama dušičnih gnojiva koja im podižu razinu bjelančevina do razina koje imaju mahunarke. No, gnojidba mineralnim gnojivima skup je proces u odnosu na besplatno usvajanje N iz zraka u simbiozi mahunarki i bakterija.
Trave imaju veće sadržaje neutralnih detergent vlakana (celuloza, hemiceluloza, lignin, netopljivi pepeo) u usporedbi s mahunarkama, što, uz sporiju probavljivost vlakana, rezultira manjom konzumacijom. Brža probava omogućuje životinji veću konzumaciju (i više hranjivih tvari).
- Stadij zrelosti
Najvažniji čimbenik kvalitete biljne mase trava i mahunarki je stadij razvoja biljaka u trenutku košnje. Što je usjev zreliji, kvaliteta mu je niža. Zrenjem biljaka nastaju promjene hranidbene vrijednosti krme prvenstveno povezane s promjenom odnosa lista i stabljike u ukupnoj biljnoj masi u korist stabljike (povećava se udio stabljike, a pada udio lista). Lišće ima veću hranidbenu vrijednost nego stabljike i u trava, i u mahunarki. Npr. najstariji dio stabljike lucerne sadrži ispod 10 % sirovih bjelančevina (SB), dok lišće sadrži oko 24 % SB. Stabljika mačjeg repka sadrži oko 6 % SB, a list 18 % SB. Obrnuta je situacija sa sadržajem slabo probavljivih neutralnih detergent vlakana (NDV). Stabljika lucerne ih sadržava 53-68 % (ovisno o dijelu stabljike, donji više, gornji manje), a list svega 26-28 %.
Stabljika mačjeg repka sadrži 72,5 % NDV, a list 49 %. Zrenjem se smanjuje i količina karotena (najviše ga imaju mlade biljke, a do cvatnje trava udio mu se smanji na 36 % od prvobitne količine) i vitamina C (kod djetelina se maksimalno nagomilava do formiranja cvjetnih pupova, a zatim slijedi nagli pad, tako da biljke na kraju cvatnje imaju 8-9 puta manju količinu od prvobitne). Zrelost usjeva u trenutku košnje također utječe na konzumaciju krme. Zrelija krma postaje vlaknastija, čime se dramatično smanjuje količina koju životinja može pojesti. Dakle, kako biljka zrije tako se smanjuje konzumacija (količina krme koju životinja može pojesti po volji), jer se povećava koncentracija NDV. Uz to, smanjuje se i postotak probavljenih vlakana, a probava se značajno usporava.
- Gnojidba trava
Gnojidba trava dušikom (N) povećava prinos i sadržaj sirovih bjelančevina. Gnojidba mahunarka dušikom se ne preporučuje jer mahunarke većinu N namiruju usvajanjem iz atmosfere. Gnojidba obično ne utječe ili malo utječe na probavljivost. Gnojidba fosforom, kalijem ili drugim elementima koji povećavaju prinos može lagano sniziti kakvoću krme u slučajevima ubrzanog rasta. Prekomjerna doza pojedinih elemenata kao što je npr. kalij može izazvati smanjenu dostupnost drugih elemenata kao što je magnezij u obroku.
- Temperatura
Biljke koje rastu pri visokim temperaturama općenito proizvode krmu niže kvalitete od biljaka koje rastu u hladnijim uvjetima. Svaka biljna vrsta daje krmu slabije kvalitete u toplijim u odnosu na hladnija područja. Utjecaj temperature na hranjivost krmeprimarno se očituje kroz odnos list : stabljika u ukupnoj biljnoj masi. Optimalna temperatura za rast većine biljaka je oko 20 °C. Povećanjem temperatura ubrzavaju se i skraćuju faze rasta i razvoja, pa biljke ubrzanije zriju. Npr. na temperaturi od 17 °C lucerna dolazi u punu cvatnju za 52 dana, a na 32 °C treba joj samo 21 dan.
Visoke temperature povećavaju udio stabljike u odnosu na list, s time dolazi i do povećanja sadržaja stanične stijenke u ukupnoj biomasi, pa pada probavljivost krme i količine koju domaće životinje mogu konzumirati. Npr. ako se engleski ljulj uzgaja na temperaturi 10-15 °C, udio lista u ukupnoj biomasi je 59 %, a kod temperatura 20-25 °C udio lista je oko 36 %.
Životinje duže probavljaju krmu većeg sadržaja stabljike pa se gubi energija i smanjuje iskoristivost krme. Međutim, povećanjem sadržaja vlakana u obroku (zbog većeg udjela stabljike) povećava se količina octene kiseline u buragu, što povećava sadržaj mliječne masti u mlijeku.
- Utjecaj sorte (kultivara, hibrida)
Cilj oplemenjivačkih procesa je povećanja kvalitete krme, npr. kroz povećanje lisnatosti. Nekim travama je probavljivost povećana za 12 % što je omogućilo 30 % povećanje u dnevnom prirastu junadi. Kod vrsta koje imaju široki rang ranozrelosti (npr. mačji repak), kasnozrele sorte imaju nešto nižu probavljivost od ranozrelih koje većinu svog rasta imaju u hladnijem dijelu godine. Najvidljiviji je utjecaj hibrida silažnog kukuruza gdje su stvoreni hibridi s visokim udjelom zrna i/ili s većom probavljivosti klipa itd.
- Utjecaj žetve i skladištenja
Lom lista, disanje biljke i ispiranje oborinama tijekom sušenja sijena u polju mogu značajno smanjiti kakvoću krme, pogotovo u mahunarka. Umjerena kiša tijekom sušenja lucerne u sijeno lagano smanjuje sadržaj sirovih bjelančevina, ali zato dramatično smanjuje probavljivost, a oštro povećava sadržaj NDV i KDV (kisela detergent vlakna). Oborine tijekom sušenja najviše oštećuju lišće. Sijeno lucerne izloženo oborinama izgubi više od 60 % suhe tvari, sirovih bjelančevina, pepela, i probavljive ST povezanih s lišćem. Manju štetu tijekom sušenja sijena oborine izazivaju kod trava. Npr. sijeno lucerne izloženo oborinama izgubi 12 % probavljivosti u odnosu na zelenu masu, dok je taj postotak u trava upola manji u istim uvjetima.
Štete od oborina rastu što je sijeno suše. Smanjenje kvalitete krme također se događa i tijekom skladištenja konzervirane krme. Neki valjkaste bale sijena skladište na otvorenom, bez adekvatne zaštite od atmosferilija čime se znatno snižava kakvoća krme (padaju probavljivost i sadržaj sirovih bjelančevina) tijekom godine, osobito u vlažnijim sredinama. Npr. u jednom istraživanju je utvrđeno da valjkaste bale sijena ljulja, skladištene na otvorenom (na tlu bez pokrova) izgube 40 % početne suhe tvari tijekom 1. godine skladištenja, za razliku od 10 % gubitka ST pravilno uskladištenih bala u zatvorenom prostoru. Količina nepojedene krme (odbačene) od strane goveda ide od 1 % za dobro uskladišteno sijeno, do 22 % za bale skladištene na tlu bez zaštite.
