Kamilica (Matricaria chamomilla L.) je ljekovita biljka s bijelo žutim cvjetovima koja pripada porodici glavočika (Asteraceae). Jedna je od najmirisnijih i najljekovitijih biljaka, poznata po pripremi čaja od osušenih cvjetova. Kamilica je biljka koja se već stoljećima koristi u tradicionalnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava.
Proizvodnja kamilice može biti profitabilna i donositi stabilan prihod poljoprivrednicima koji se bave uzgojem ove biljke. Jedna od prednosti uzgoja kamilice je njezina prilagodljivost različitim uvjetima uzgoja.
Nije zahtjevna biljka
Kamilica može uspješno rasti u različitim klimatskim uvjetima i nije zahtjevna biljka. To znači da se može uzgajati na različitim tipovima tla i pod različitim klimatskim uvjetima, što omogućava veću fleksibilnost poljoprivrednicima.Samoniklo raste na livadama, uz puteve, na zapuštenom neobrađenom zemljištu, kao korov na oranicama te u blizini naselja. Heliofilna je vrsta pa se pojavljuje na osunčanim mjestima.
Kamilica se uzgaja i na poljoprivrednim površinama i u vrtovima, a danas su za potrebe uzgoja u kulturi dobivene brojne podvrste. Iz godine u godinu sve više poljoprivrednika bavi se uzgojem ljekovitog bilja, prije svega kamilice. Kamilica je izuzetno tražena ljekovita biljka, koja u Hrvatskoj uspijeva bolje nego u mnogim drugim zemljama, pa ne čudi da izvoz raste. Hrvatsko ljekovito bilje na glasu je kao jedno od najboljih u svijetu i to iz jednostavnog razloga – ima savršene uvjete za uzgoj. Sama kamilica, najviše odlazi u izvoz, pa se tako 2020. godine izvezlo 4646 tona u vrijednosti od 148.772.000 kuna, a 2021.1500 tona više za 187.572 kune. Najveći kupci su Njemačka, Italija i SAD.
Kamilicu ima tanak, ali dobro razgranat korijen. Izdanak se sastoji od stabljike koja na sebi nosi listove, cvjetove i plodove. Za vrijeme kiše ili noću latice cvata se povinu prema dolje. Cvatnja traje od svibnja do jeseni. Oprašivanje obavljaju kukci. Iz oprašenih cvjetova nastaje plod roška iz dva plodna lista. Jedna biljka tijekom vegetacijske sezone proizvede više od 5000 sjemenki.
Uzgoj kamilice
U Hrvatskoj, kamilica se uglavnom uzgaja na lakšim pjeskovitim tlima slabije plodnosti. Najviše se proizvodi u Podravini i Slavoniji. Za razvoj kamilice potrebna je umjereno hladna klima i toplo podneblje. Tijekom nicanja i ukorjenjivanja do cvatnje traži dosta topline i vode. U fazi cvatnje treba puno sunca i topline te suho vrijeme uz određenu količinu vlage. Optimalna temperatura za rast i razvoj je 20-25 °C, a klije i raste već na 6 °C. Na temperaturama višim od 30 °C glavice postaju sitnije, a cvjetanje se skraćuje. Ako su dnevne temperature ispod 20 °C negativno se odražava na kakvoću eteričnog ulja. Minimalne temperature za rast i razvoj su 5-6 °C pri čemu dovodi do usporenog rasta. Na 0 °C klijanci ugibaju.
Kamilica nije osjetljiva, odnosno otporna je na niske temperature te kada dođe zima, a biljka je u fazi rozete (nakon nicanja, prije busanja) može podnijeti mraz na -30 °C. Zbog toga se kamilica sije u jesenskom roku, ali se mora paziti da se ulazak u zimu poklapa sa ulaskom biljke u fazu rozete. Kamilica je osjetljiva i dovodi do velikog oštećenja i propadanja ako se prije zime razviju stabljike.
Kamilica ne klija ako nema svjetlosti. U razdoblju od pupanja do punog cvata ne smije se dogoditi da nema dovoljno svjetlosti jer u suprotnom cvat neće sadržavati dovoljno količine matricina, odnosno prokamazulena čime se smanjuje kvaliteta eteričnog ulja. Ova biljka dobro podnosi sušu, ali da bi proklijala, površina tla trebala bi biti vlažna, posebno nakon sjetve jer u suprotnom, sjeme neće proklijati. Kamilica uspijeva gotovo na svim tlima, osim na rastresitom vapnenačkom tlu.
Na vrlo plodnim tlima treba biti oprezan da ne bi došlo do prebujnog rasta jer u suprotnom može doći do polijeganja. Dobri prinosi visokokvalitetnog cvijeta se postižu na teškom nepropusnom tlu, tipa pseudoglej. Također, kamilica uspijeva i na zaslanjenim tlima gdje je pH faktor visok. O kvaliteti i urodu kamilice najviše ovisi izbor predkulture. Za kamilicu je dobra svaka predkultura koja omogućava dovoljno vremena za pravovremenu pripremu tla za sjetvu kamilice. U loše predusjeve pripadaju sve vrste koje se kasno uklanjaju s tla. Sami primjer je uljana repica, koja niče u kamilici i još nekoliko godina nakon glavne kulture.
U slučaju da se pojave višegodišnji korovi koji su otporni na herbicide, sjetvenu površinu treba mijenjati. Kamilicu je najbolje sijati na novoj površini nakon dvije godine. Uzgaja se i kao monokultura. Od početka lipnja pa do kraja rujna ili listopada, površina je prazna u monokulturi, gdje se iskorištava uzgoj postrnih usjeva. Time se sprječava iscrpljivanje tla i postiže se bolja ekonomičnost. Kamilica se smatra dobrom predkulturom jer poboljšava strukturu tla te obogaćuje pseudoglejno tlo humusom. Kamilica zahtjeva vrlo malo hranjiva. Na srednje opskrbljenim tlima najviše se koristi fosfor i kalij, a dušik se koristi samo kad treba ubrzati rast biljaka. U pravilu, dušik se koristi u proljetnoj prihrani. U slučaju većeg dodavanja dušika u tlo negativno se odražava na kakvoću cvijeta. Izaziva polijeganje usjeva, a posljedice mogu biti loša berba te neujednačeno sazrijevanje.
Za gnojidbu se uglavnom dodaje 50-70 kg/ha P i K i 15-20 kg/ha N. Tlo na kojem će se uzgajati kamilica treba biti plitko izorano poslije žetve u prvoj godini i mora biti dubine 25 cm. Zatvaranje brazde treba obaviti odmah kako se tlo ne bi zgrudalo i osušilo. Kamilici odgovara svaka predkultura kratke vegetacije jer pred kraj kolovoza ili rujna tlo treba pripremiti prije sjetve. Tlo, prije sjetve, treba izvaljati valjcima koji su napunjeni vodom ili pijeskom te treba voditi računa o brzini traktora s valjcima jer tlo treba biti ravno. U suprotnom, ako je neprilagođena brzina traktora s valjcima pojavit će se sitna izbočenja. Valjanje se obavlja s dva do tri prohoda, a sve ovisi o tipu i strukturi tla. Odnosno, valjanje se obavlja sve dok tlo nije ravno i zbijeno bez tragova propadanja sijaćica. Osim valjaka, površinu možemo izvaljati i s valjcima s malim uskim izbočenjima te se ono na tlu vide mala udubljenja. Optimalni rokovi za sjetvu kamilice su od sredine rujna do kraja listopada.
Ako će se obaviti sjetva u drugom roku tada usjevi brže niču i rastu u jako sušnom razdoblju. Naime, jutarnje rose vlaže površinu tla, a kako su dnevne temperature optimalne, odnosno umjerene, površina tla se ne isušuje. Također, sjeme će klijati samo ako ima svjetlosti. Kamilica se sije plošno koristeći sijaćicu za žito i to po mirnom vremenu jer čak i najslabiji vjetar može poremetiti sjetvu. Za sjetvu se koristi 25-30 % sjemena, a ostatak je pulvis (lat. pulvis = prah). Prosječno je potrebno 7 do 10 kilograma smjese po hektaru. Međuredni razmak, gdje se sjetva obavlja sijaćicom, je 12,5 – 36 cm. Proljetnu sjetvu ne treba provoditi jer su prinosi 40 % manji. Ako se kamilica posije u prvom roku, tada je obavezno izvaljati površinu. To se ne smije napraviti u kasnijim rokovima upravo zbog toga jer je tlo vlažnije.
Ljekovitost kamilice
Kamilica se uzgaja zbog cvijeta i eteričnog ulja. Eterično ulje najvažniji je sastojak kamilice i upotrebljava se u medicini, farmaciji, kozmetici i kemijskoj industriji. Svim eteričnim uljima svojstvena je snažna hlapljivost pri kojoj se razvija intenzivan miris. Kod kamilice najviše ga ima u cvatu glavice (0,3-1,3 %), odnosno u sitnim kvržicama. Eterično ulje može biti gusto, gorkog okusa i karakterističnog mirisa, a na niskim temperaturama može biti smolasto. Sadržaj eteričnog ulja je prilično neujednačen, uglavnom ovisi o sorti i uvjetima uzgoja. Samonikla kamilica ima puno manji sadržaj eteričnog ulja od uzgojene. Cvjetovi se beru za vrijeme vrućih i suhih dana kad je sunce najviše jer je upravo tada količina eteričnih sastojaka najveća. Gorak okus prava kamilica dobiva od tvari nazvanih seskviterpenski laktoni.
Kamilica je biljka koja se već stoljećima koristi u tradicionalnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava. „Mutterkraut“ (njemački naziv za kamilicu) u prijevodu znači majčina trava, odnosno majčina biljka, najbolje je sredstvo za majke i malu djecu. Ono ublažava jake bolove i grčeve, smiruje nervozu, razdražljivost, preosjetljivost, unutarnji nemir, nesanicu i premorenost.
Najveće količine eteričnog ulja dobivaju se destilacijom s vodenom parom. Njemački istraživači su 1979. godine otkrili da bisabol djeluje protuupalno, dok su Francuzi 1983. godine otkrili antivirusni učinak kamilice kod dječje paralize i herpesa. Glavni ljekoviti sastojak je bezbojni prokamazulen koji destilacijom prelazi u kamazulen. U početku je plave boje, kasnije prelazi u zelenu i na kraju u smeđu boju zbog utjecaja svjetlosti i kisika. Uz kamazulen, ljekovito djeluju i alfa-bisabolol, bisabolol-oksidi te farnezen. Ostali važni sastojci ulja su apigenin i kolin (2,5-3 %) koji su teže izdvojivi. Kamilica je u našim krajevima široko rasprostranjena biljka i ima veliku ekonomsku vrijednost u svjetskoj trgovini.
Najljekovitije vrste kamilice su rimska kamilica (Chamaemelum nobile) i njemačka kamilica (Chamomilla recutita). Njihova razlika očituje se u eteričnom ulju. Ulje njemačke kamilice je plavo-zelene boje zbog spoja kamazulena dok je eterično ulje rimske kamilice bezbojno.
Kamilica je izuzetno tražena ljekovita biljka koja smiruje te smanjuje premorenost Kamilicu nazivamo i majkom svih biljaka upravo zbog toga jer je znanstveno najviše istražena i iskušana ljekovita biljka. U njoj je pronađeno 120 sekundarnih metabolita, u kojoj je 36 flavonoida i 28 terpenoida. Osim što je korisna u industrijama poput prehrambene, farmaceutske i kozmetičke industrije, koristi se za njegu čovjeka i domaćih životinja.
Kamilica je „univerzalni lijek“ i koristi se kao anestetik, dezinficijens, antiseptik, bakteriostatik i dr. Polifenol 4′,5,7-trihidroksiflavon, odnosno drugim riječima, apigenin je biljni flavonoid koji sadrži antioksidativna i protutumorska svojstva kojeg u kamilici ima u velikim koncentracijama. Istraživači sa sveučilišta Ohio smatraju da šalica čaja od kamilice na dan može smanjiti rizik od raka, upravo zbog toga jer kamilica sadrži molekule apigenina. Zbog svoje ljekovitosti vrlo je popularna u proizvodnji čajeva, koji se dobivaju od cvijeta kamilice.
Za njegu kože koristi se ulje, gdje se primjenjuje u kozmetici i farmaciji, a također se koristi protiv upala na sluznici. U slučaju da se pojave rane, otekline, potkožni čirevi, apscesi, upala mrežnice oka i upala uha pa čak bolovi i grčevi u mjehuru te bolno mokrenje i druge bolesti preporučuju se topli oblozi ili kupke.
Osim navedenog, kamilica pomaže u liječenju želuca i crijeva, kao što su grčevi u želucu, upala debelog crijeva, bolesti bubrega, jetre i žuči, čir na želucu. U ovim slučajevima, uzimanje čaja u gutljajima od kamilice, djeluje ne samo na smirenje bolova, nego i liječi. Zbog antiupalnog djelovanja može biti djelotvorna protiv stafilokoka i kandide. Cvjetovi biljke sadrže nekoliko organskih spojeva koji ublažavaju menstrualne bolove i grčenje mišića. Ako kamilicu prelijemo vrućom vodom, oslobađa se spoj koji olakšava simptome peludne groznice, astme i čira na želucu te djeluje antialergijski i protiv temperature, a antioksidansi iz kamilice štite kožu od UV zračenja. Nikada nisu prijavljeni nikakvi štetni učinci kamilice iako vanjska upotreba može kod nekih osoba izazvati alergijsku reakciju (grupa autora). Kamilica ima svoju primjenu i u veterini (veliki preživači, konji, ovce, koze, svinje, perad, psi). Dodaje se hrani ili priprema čaj kod želučanih i crijevnih tegoba. Za vanjsku upotrebu prave se tinkture za ispiranje i oblozi kod upala i bakterijskih kožnih bolesti.
 je ljekovita biljka s bijelo žutim cvjetovima koja pripada porodici glavočika (Asteraceae).){kind=link}