U proizvodnji hrane, poljoprivredne površine treba vrlo intenzivno koristiti tijekom vegetacije, tj. moraju uvijek biti pokrivene kulturom. Jedna od kultura koja se može interpolirati između dvije glavne kulture je podzemna (stočna) koraba. Uzgaja se zbog zadebljalog korijena koji se može koristiti kao povrće (važan izvor vitamina C i karotina) ili korijena i lišća koje se koristi u hranidbi skoro svih vrsta i kategorija domaćih životinja.

Korijen sadrži 10,0 – 11,5 % suhe tvari i 1,6 – 2,0 % probavljivih bjelančevina, a list 12,0 – 15,5 % suhe tvari i 2,0 – 2,5 % probavljivih bjelančevina. Kao povrće služi korijen onih sorata koje su sočne i blagog okusa, a žutog mesa.

Koraba povoljno djeluje na mliječnost muznih krava. Stoka hranjena korabom ima sjajnu, kratku i čvrstu dlaku, što je važno u proizvodnji krznaša (kunića). Već nakon tri mjeseca vegetacije daje visoke prinose korijena i lišća.

Životinje rado jedu korabu

Prinos i kvaliteta podzemne korabe ovise o tlu, sorti, roku sjetve, vlazi i gnojidbi. Prinos korijena i lista obično iznosi 50 – 70 t/ha. Koraba ima izvanrednu kvalitetu krme (korijena i lista) što je značajno u fiziologiji hranidbe domaćih životinja, osobito zimi. Nakon vađenja, odstrani se lišće od korijena. U hranidbi stoke korijen se uglavnom koristi svjež, sjeckan sam ili uz dodatak drugih koncentriranih krmiva. Lišćem se hrani stoka odmah nakon vađenja ili se može silirati zajedno s kukuruzom, sirkom i drugim kulturama bogatim suhom tvari. Koraba može služiti i za napasivanje, osobito ovaca, koza i goveda.

U toplijim područjima može se napasivati i tijekom zime. Posebno je važna za hranidbu divljači (srne, jeleni, divlje svinje i dr.). Budući da u kratko vrijeme razvije veliku masu lišća i korijena, prikladna je za uzgoj kao kasni naknadni ili postrni usjev u područjima s više oborina ili uz navodnjavanje. Uspješno se može uzgajati poslije ozimih usjeva ili kultura koje se ranije beru da joj veći dio vegetacije pada u kasno ljeto – jesen. Dužina vegetacije podzemne korabe iznosi 100 – 120 dana. Podzemnu korabu ne bi trebalo uzgajati kao glavni usjev, osim u brdskim područjima, jer ima niz kultura koje daju više prinose zelene mase (kukuruz, sirak, stočni kelj) i također se mogu koristiti na razne načine.

Zahtjevi korabe prema ekološkim uvjetima

Podzemna koraba traži vlažniju i hladniju klimu s visokom relativnom vlagom zraka i nižim temperaturama. Takve uvjete ima u brdskom i zapadnom području Hrvatske, ako se kasnije sije. Optimalna temperatura za rast i razvoj korabe je 15-18 oC. Dobro podnosi niske temperature do -6 (-8) oC, ako kraće traju, osobito sorte koje imaju korijen duboko u tlu i u gustom sklopu. Za postizanje visokog prinosa najvažniji čimbenik je voda. U sušnim uvjetima, formira manji korijen, žilav i često račvast. Za formiranje krupnog korijena koraba zahtjeva rastresita i duboka tla. Najbolje uspijeva na humusnim, propusnim ilovastim tlima, uz dovoljno vlage. Podnosi vlažnije tlo nego stočna repa.

Tehnologija proizvodnje

Obrada tla za korabu je gotovo ista kao za ostale korjenasto-gomoljaste kulture. Bolje uspijeva na duboko obrađenom tlu bez korova. Koraba zahtjeva kvalitetno pripremljen sjetveni sloj, fine mrvičaste strukture, jer ima sitno sjeme. Za ostvarenje visokih prinosa potrebno je 60 – 120 kg/ha N, 60 – 90 kg/ha P2O5 i 100 – 160 kg/ha K2O. Koraba dobro reagira na gnojidbu stajskim gnojem kojim je gnojena predkultura. Cjelokupna količina ili jedna polovica fosfora i kalija primjenjuje se prije obrade tla, a druga polovica fosfora i kalija te oko 30 – 40 kg/ha N daju se u predsjetvenoj pripremi tla.

Dušik u obliku uree može se primijeniti prije oranja. Ako je koraba sijana kao naknadni usjev, može se prihraniti u dva navrata s 30 – 40 kg/ha N, u fazi 4 – 5 listova i u fazi maksimalnog razvoja listova (usjev potpuno pokrio tlo). Sijana u postrnoj sjetvi, koraba se prihranjuje s 30 – 40 kg/ha N pri okopavanju ili prorjeđivanju. Po mogućnosti prihranu treba obaviti u vrijeme navodnjavanja ili kad padnu obilnije kiše.

Korisno je znati:

Danas u proizvodnji ima nekoliko sorata podzemne korabe od kojih je najpoznatija Hofmanova žuta. Količina sjemena ovisi o načinu sjetve, sijaćici i predviđenom načinu korištenja. Ako se sije za napasivanje, treba ostvariti gušći sklop (uži međuredni razmak i  bez prorjeđivanja). Tada se sije 3 – 4 kg/ha sjemena. U klasičnoj sjetvi, koraba se sije širokoredno, na međuredni razmak 40 – 50 cm i razmak u redu 20 – 30 cm. Pri takvoj se sjetvi obično koristi 1,0 – 1,5 kg/ha sjemena, ovisno o preciznosti sijaćice i dorađenosti sjemena. Dubina sjetve je 1 – 2 cm, ovisno o svojstvima tla.

Podzemna koraba se može i presađivati na razmak 40 – 50 x 20 – 30 cm. Presađivanje se obavlja kad su biljke razvile 4 – 6 listova. Presađuje se istom mehanizacijom kao i kupus. Ako sjeme nije bilo tretirano, usjev u nicanju treba zaštiti od buhača. Razdoblje od sjetve do pojave dva para listova je najvažnije u vegetaciji korabe. Mjere njege usjeva odnose se na zaštiti od korova i štetnika (kupusni bijelac, kupusna muha, lisne uši). Vađenje se najčešće obavlja ručno u vrijeme tehnološke zrelosti zadebljalog korijena. Kod vađenja i transporta treba paziti da se korijen ne oštećuje jer oštećen korijen napadaju razne bolesti. Nakon odstranjivanja lišća, korijen se sprema u podrume ili silose. Korijen se dobro čuva pri nižim temperaturama.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakOsnovni koraci u proizvodnji likera
Sljedeći članakUzgoj mekousne pastrve
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).