Mekousna pastrva obitava u Republici Hrvatskoj u rijekama: Krki Salmo obtusirostris krkensis (Karaman, 1926.), Vrljici Salmo. o. oxyrinhus (Staindachner, 1882.) i Jadru i Žrnovnici Salmo o. salonitana (Karaman, 1926.). U prošlosti je mekousna bila uobičajena vrsta u svim rijekama koje je nastanjivala, no, djelovanjem čovjeka na prirodna staništa mijenjaju se zajednice riba te su se posljednjih nekoliko desetljeća pojedine populacije mekousne pastrve jako smanjile.
Mekousna pastrva je endemska pastrva spada u porodicu Salmonidae. Ograničena je na usko područje rasprostranjenja te i najmanji utjecaji na njeno stanište imaju znatno djelovanje na malu populaciju. U rijekama gdje uz mekousnu pastrvu živi i potočna pastrva javlja se problem mogućeg križanja između dviju vrsta i nastanak hibrida.
Po čemu se mekousna razlikuje od drugih?
Mekousna se od ostalih vrsta roda Salmo u jadranskom slijevu razlikuje prema sljedećim obilježjima. Une su mesnate po čemu je i dobila ime, gubica je tupa, čeljusni zubi su sitni ili neprimjetni. Mekousna je prepoznatljiva po kratkoj glavi koja je kraća od glave kod ostalih pastva s područja istočnog jadranskog slijeva. Sukladno tome oči su razmjerno male. Tijelo joj je pokriveno sitnim ljuskama. Crne mrlje grupirane su gusto na i iza škržnog poklopca te se pružaju duž bokova do kraja leđne peraje. Crvene mrlje su obično rjeđe i pružaju se duž bokova. Jedino je leđna peraja pigmentirana. Hrani se gamarusima, pužićima, ali i beskralješnjacima koji padaju na vodu. Najveća zabilježena masa je 4 kg, a prosječno dosegne 2 kg.
Nastanjuje mirnije dijelove vodotoka. Spolno sazrijeva u trećoj godini, a punu zrelost dostiže u četvrtoj godini. U cilju očuvanja i zaštite endemske vrste od izumiranja izvršen je umijetni mrijest mekousne pastrve. Metodologija se sastoji od izlova divljih matica u doba mrijesta te umjetnog mriješćenja u ribogojilištu. Svaka od podvrsta mekousne pastrve zahtijeva posebne biološke kriterije uzgoja kao: temperaturu, vrijeme mrijesta, dužinu ribe u mrijestu, broj jaja za dobivanje željene mlađi, potrebe i kapacitete protoka, uzgojnu gustoću, itd. Jaja su inkubirana u vertikalnim ležnicama. Mlađ se uzgaja do dužine od 5 cm te se tada vraća u rijeku iz koje potječe. Iz oko 25 ženki obično se dobije oko 20-100 tisuća ikre.
Inkubacija ikre se odvija u umjetnim ležnicama. Kod inkubacije ikre koja se odvija u ležnicama, nakon 24 dana započinje faza oka, 32 dana od oplodnje izvale se prve jedinke. Ukupna inkubacija do izvaljivanje i prebacivanja u bazene traje oko 45 dana. Uspješno se izvali oko 70-90 % mlađi, ali problemi su u fazama nakon što ličinke potroše žumanjak i započnu sa samostalnim uzimanjem hrane. Pokazalo se da je mlađ potrebno dodatno hraniti živom hranom. Nakon nekoliko godina uočava se povećana brojnost mlađi u samoj rijeci. Budući da se radi o vrlo atraktivnoj vrsti za športski ribolov, upravo ovaj način je izvrstan za povećanje prirodnih populacija.
Izvor: Gospodarski kalendar
