Dr. sc. Emin Teskeredžić, vlasnik tvrtke V.I.R.I.B.U.S. d.o.o. više je od 50 godina u ribarstvu. Od toga više od 40 godina uzgaja potočne, kalifornijske i losos-pastrve. V.I.R.I.B.U.S. proizvodi pastrve na 120 m2 ribnjaka u Gračanima u Zagrebu i na 1,5 ha većega ribnjaka u Kninu, pod nazivom „Krčić“. Tamo godišnje proizvode između 50 i 60 t kalifornijske pastrve i 10 do 15 t potočne pastrve, s devet zaposlenih.

Dr. Teskeredžić znanstveni je savjetnik u trajnom zvanju, a diplomirao je na Veterinarskom fakultetu. Magistrirao je Oceanologiju na PMF i doktorirao Ribarstvo na Agronomskom. Radio je na Veterinarskom fakultetu te na Institutu Ruđer Bošković. Predavao je na Dubrovačkom Sveučilištu, PMF u Zagrebu – Oceanologiji te na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Iako je već 9 godina u mirovini i dalje je naš najcitiraniji stručnjak za akvakulturu. Ima objavljenih više od 300 znanstvenih i stručnih publikacija te voditelj desetak magistranata i doktoranata. Još 1975. g. postavio je prvi kavezni uzgoj na Jadranu kod Krapnja. Predsjednik je Grupacije za slatkovodno ribarstvo HGK. Sudjelovao je i u pripremi Nacrta strategije razvoja akvakulture do 2030. g. pod nazivom ,,Više od ribnjakaʺ.  Njegova je uvodna rečenica:

-Nema uspješne poljoprivrede, kao ni akvakulture, bez obvezne dugogodišnje prakse stručnjaka na terenu tj. povezivanja znanosti i struke!

Kako se odvija proizvodnja pastrve?

  • Koliko ribe se proizvodi u šaranskom ribarstvu RH danas, a koliko je to bilo ranije? Kolika je vaša proizvodnja pastrve i na koji način se ona odvija?

Danas se u svim šaranskim – toplovodnim ribnjacima proizvodi (šarana, somova, amura, tolstolobika) oko 3.000 tona. Prije 30 godina je proizvodnja na tim ribnjacima bila od 12 – 15.000 tona. Pastrve se proizvodi oko 300 tona, a prije 30 godina se proizvodilo oko 850 tona. V.I.R.I.B.U.S. proizvodi oko 50 – 60 tona kalifornijske pastrve i 10 – 15 tona autohtone potočne pastrve.

Kalifornijska pastrva proizvodi se tako da se 2 – 3 puta godišnje uveze iz SAD ikra u fazi očiju (starosti 280 – 300 stupnje dana) te stavlja u gračanskom ribnjaku u inkubatore gdje se nakon 440 stupnje dana izvaljuju larve. Larve imaju veliku žumanjčanu vrećicu koju kroz 220 stupnje dana resorbiraju. (Stupnje dan je jedan dan kod temperature vode od 10 oC  odnosno dva dana kod  temperature vode od 5 oC.)

Po resorpciji žumanjčane vrećice mlađ se prebacuje u otvorene bazene gdje započinje prehrana. Prva hrana (kolostrum) je izvanredne kvalitete i velika je samo 0,4 mm. Nakon postizanja težine mlađa od 0,3 -0,5 g mlađ se u bazenu od 2.000 litara uz ozračivanje s čistim kisikom prebacuje u otvorene bazene u ribnjak „Krčić“ u Kninu. Tamo se do težine od 300 -450 g uzgaja naredne 1,5 – 2 godine. Za hranu se koristi estrudirana visoko kvalitetna hrana koja ima veliki postotak ribljeg brašna. U ovisnosti o veličini ribe koristi se i veličina hrane koja se kreće od 0,4 – 6,0 mm ( 10 raznih veličina i kvaliteta).

Autohtona potočna pastrva se uzgaja iz naših matica koje su stare 3 – 5 godina. I to tako da se u prosincu uzima (istiskuje) ikra i mliječ te se tzv. suhom oplodnjom to izmiješa. Tada se dodaje voda koja potakne oplodnju. Nakon 1-2 minute se tako oplođena ikra ispere i stavi u inkubatore. Vrijeme inkubacije i resorpcije žumanjčane vrećice u inkubatoru je približno isto kao i kod kalifornijske pastrve.

Po resorpciji žumanjčane vrećice se mlađ prebacuje u unutrašnje bazene mrijestilišta gdje se prilagođava na hranu. Kad postigne težinu od nekoliko grama prebacuje u vanjske bazene. Autohtona potočna pastrva mnogo sporije raste te joj treba skoro 3 godine da postigne veličinu od 300 – 450 g. Zbog sporijeg rasta kao i genetike ima kompaktnije/tvrđe, meni kvalitetnije meso od kalifornijske.

Losos pastrva je zapravo sterilnakalifornijska pastrva. Zbog toga kroz razdoblje od 3-4 godine uzgoja u slatkoj vodi postigne težinu od 1 – 2 kg. Isto tako da bi dobila meso crvene boje hrani se s hranom koja u sebi sadrži račiće. Po nama zvana kalifornijska pastrva je jedna od 6 vrsti pacifičkih lososa.

pastrva
Dr. sc. Emin Teskeredžić, vlasnik tvrtke V.I.R.I.B.U.S.

Riba smrdi od glave

  • Što znači narodna izreka da se riba čisti od repa, a da smrdi od glave u slučaju domaće akvakulture?

U bivšoj državi je svake godine u časopisu ,,Ribarstvo” objavljivano koliko je koji ribnjak proizveo odnosno prodao ribe. Nije se moglo dogoditi da se izmisli proizvodnja i za to uzmu poticaji jer su svi znali iz objavljenih podataka tko koliko proizvodi i mogli su javno djelovati.

Od 2006. g. proizvodnja pastrva odjednom se počela povećavati !? Nažalost podatke o količini proizvodnje po pojedinom uzgajalištu imalo je samo Ministarstvo poljoprivrede. Drugi proizvođači to nisu mogli ni na inzistiranje dobiti. U to vrijeme se naime počeo isplaćivati poticaj države po kg proizvoda.

Na svakom ribarskom skupu u Vukovaru sam upozoravao na tu pojavu i tražio objašnjenje koje nisam uspio dobiti. To „povećanje“ je išlo sve do 2010.g. kad je prikazano da se proizvodi 2.700 tona pastrve. Prema mojem saznanju maksimalno se moglo proizvoditi 1.000 tona u svim pastrvskim ribnjacima u Hrvatskoj. Jasno da su svi odgovorni to znali, ali je na koncu pojeo vuk magare. Koliko je poticaja ukradeno?

pastrva
Domaći uzgoj je bez premca u odnosu na strani

  Naša riba je svježija i zdravija

  • Kakvo je domaće tržište pastrve? Je li pandemija Covida-19 što promijenila?

-U Hrvatskoj se jede malo ribe i jedna stvar je jako zanimljiva. Naša firma koja prodaje živu pastrvu u Kninu – ribnjaku „Krčić“ i Zagrebu – Gračanskom ribnjaku, proda u maloprodaji u Kninu 2,5 puta više pastrve nego u Zagrebu. Pandemija je nešto vrlo malo smanjila prodaju, ali beznačajno. Naša pastrva je izuzetne kvalitete jer se uzgaja na oba lokaliteta u izvorskoj vodi čija temperatura ne prelazi 10 o C tijekom cijele godine. Takova riba sporije raste, ali ima zato tvrđe i bolje meso. Isto tako naša oba uzgajališta imaju certifikat da su slobodna od virusnih bolesti koji nemaju mnogi. Sve kontrole koje se provode od strane veterinarstva nikad nisu utvrdile da riba ima antibiotike, pesticide i teške metale. Naša riba do prodaje je živa i nije namazana sa sredstvima da izgleda svježe. Za ribu iz uvoza se to ne može kazati.

  • Koliko je ta proizvodnja isplativa u odnosu na onu u okruženju? Koristite li EU fondove?

-Mi zbog velikog iskustva i znanja u proizvodnji preživljavamo i do sada nismo propali, ali strogo vodeći o mogućnostima prodaje kao i traženja naše kvalitetne pastrve koja je sigurno najbolja na ovom prostoru. Nekih godina izvozili smo određene količine potočne pastrve i u Sloveniju.

Sredstva EU fondova koristili smo za uređenje uzgajališta i nabavu transportnih sredstava. Međutim, uvijek smo oprezni i ulazimo u te troškove tako da učešće od naših 50 % ne bude veće od 10 posto našeg prometa. Jasno jer naša proizvodnja ne ostvaruje takovu dobit da bi mogli ući u veću investiciju u kojoj mi moramo učestvovati s čak 50 %. Mi nažalost ne možemo dobiti 100 % ili 85 % sredstava kao neka druga područja.

  • Kako stati na kraj prekomjernom uvozu ribe?

-U Zagreb dosta pastrva dolazi iz Bosne, Italije, Turske i Slovenije. Iz Bosne riba koja dolazi u Hrvatsku ima od njihove države 5 kn poticaja. Iz Turske koja proizvodi 100.000 tona pastrve godišnje dolazi u Hrvatsku očišćena pastrva preko Bugarske. Nju uglavnom kupuju ugostitelji. Njena kvaliteta nije ni sluga našoj ribi jer se uzgaja u toploj vodi gdje brzo raste. Kod takve velike proizvodnje nije problem dati nisku cijenu. Iz Italije dolazi isto manje kvalitetna pastrva koja nije uzgajana u izvorskoj vodi. Trebalo bi svu tu uvoznu pastrvu kontrolirati bar toliko koliko se kontrolira naša riba, ako ne i više. Mnoga uzgajališta u tim zemljama su zaražena virusnim bolestima. Također se maže kemikalijama da bi duže po izgledu izgledala svježa.

  • Kako se nosite sa štetama ptica i vidri na ribnjacima?

Predatori – ihtiofagne ptice i vidre predstavljaju na našem uzgajalištu u Kninu ogroman problem. Mi smo uložili ogromna sredstva u zaštitu, ali predatori nalaze niz načina da dođu do hrane. Postavili smo ograde s ukopanim betonskim djelom, mreže preko bazena, elektrošokere oko cijelog ribnjaka, najlonske niti na visini od 3 metra preko ribnjaka i sve to nije dovoljno da se spriječi napad predatora. Riba u pastrvskom ribnjaku je koncentrirana na relativno malom prostoru. Kad ptice dođu nad vodu riba misli da će dobiti hranu i ide na površinu i onda je lak plijen. U zoru i sumrak napadaju kormorani, a noću sive čaplje i vidre.

Mi smo 2014. g. tužili državu za 2011.,2012. i 2013. godinu za nastale štete i spor još uvijek nije ni završio za prvostupanjsku presudu. Ministarstvo Poljoprivrede je dalo izraditi Studiju o utjecaju predatora na uzgoj pastrva koja je to jasno dokazala na kojim pastrvskim ribnjacima predatori rade štete. Do sada na osnovu te Studije pastrvski ribnjaci nisu dobili obeštećenje.Takva studija je nekoliko godina ranije napravljena za šaranske ribnjake i njima se od tada plaća odšteta za štetu od predatora.

pastrva

  • Kakvi su trendovi u uzgoju slatkovodne ribe u svijetu, odnosno na tržištu?

U svijetu su drastično smanjeni ulovi divlje populacije i jedino što može zadovoljiti potrebe tržišta, pogotovo tamo gdje se riba jede, jest povećanje kontrolirane proizvodnje u slatkim i morskim vodama. Vrijedi li to za nas koji ne preferiramo ribu za hranu – ne znam.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje