Dozrelost sjemena je važan biološki čimbenik klijavosti. Zato jer nedozrelo povrtno sjeme ima nepotpuno razvijenu klicu pa mu je i klijavost znatno manja u odnosu na potpuno dozrelo sjeme.
Krupnoća- povrtno sjeme
Konstantno je svojstvo za svaku biljnu vrstu krupnoća sjemena, jer je određena genetičkim faktorima. No ipak može djelomično varirati i pod utjecajem ekoloških čimbenika, pri čemu se prvenstveno misli na dostupnost hranjiva i vode. S druge strane, može varirati i ovisno o položaju cvijeta u cvatu. Isto tako je moguće da sjemenke srednje veličine imaju veću klijavost.Takođe, da su sve podjednako klijave, bez obzira na krupnoću.
Berba, dorada i skladištenje
Kod većine biljnih vrsta najveću klijavost postižu zrele sjemenke, pa je logično da ih treba brati u toj fazi. No, kod velikog broja biljnih vrsta potpuno zrelo sjeme je sklono osipanju. Primjerice, kod vrsta iz porodica štitarki, kupusnjača, glavočika, usnjača… To dovodi do značajnih gubitaka sjemena pri berbi. U takvim slučajevima treba napraviti kompromis i brati prije masovnog osipanja. Ubranom sjemenu nakon dorade poboljšati kvalitetu fizikalnim ujednačavanjem u postupku predsjetvenog tretiranja. Način dorade također je značajni element očuvanja klijavosti ako se provodi ispravno, pri čemu se prvenstveno misli na čišćenje (odstranjivanje biljnih ostataka, izraslina i slično).
Ako je sjeme izloženo prevelikim centrifugalnim silama i velikoj snazi udara o stjenke bubnja, može doći do loma sjemenki, a time i stvaranja prevelike količine škarta.
Temperatura dosušivanja sjemena treba biti adekvatna. Zato jer previsoka temperatura, kao i predugo trajanje postupka mogu znatno umanjiti klijavost i vigor sjemena. Kalibracija sjemena (odjeljivanje po krupnoći) pridonosi ujednačavanju kvalitete, a time i klijavosti. Uvjeti skladištenja značajan su preduvjet zadržavanja dobre klijavosti i vitalnosti sjemena, iako na dugovječnost sjemena u skladištu utječu i genetski faktori. Sposobnost skladištenja i vitalnost sjemena u izravnoj su vezi s dugovječnošću, odnosno suprotno, s kvarenjem sjemena. Idealan način čuvanja sjemena je krioprezervacija (u tekućem dušiku, na -196 oC) jer omogućava gotovo neograničenu dužinu čuvanja.
Predsjetvena tretiranja
Postupci predsjetvenog tretiranja sjemena u cilju povećanja klijavosti mogu se svrstati u četiri skupine. To su: ujednačavanje sjemena prema fizikalnim karakteristikama, higijensko tretiranje radi otklanjanja uzročnika bolesti. Zatim postupci kojima se otklanja dormantnost sjemena, kao i postupci pretklijavanja, kojima se ujednačava brzina klijanja sjemena i nicanja biljaka.
Fizikalno ujednačavanje- povrtno sjeme
Postupci kojima se obavlja ujednačavanje sjemena prema fizikalnim karakteristikama često mogu povećati klijavost jer ciljaju na biološka svojstva sjemena. Uključuju odjeljivanje (frakcioniranje) sjemena prema krupnoći (kalibracija), masi i gustoći (specifičnoj težini). Kod nekih je biljnih vrsta moguće izdvojiti sjeme s tanjom ovojnom ljuskom od onog s debljom ovojnicom. U ovoj je skupini postupaka važna i primjena topografskog tetrazol-testa, kojim se žive sjemenke mogu odijeliti od mrtvih.
Ujednačavanje sjemena oblaganjem tanjim ili debljim omotačem pudera močenog u vodi provodi se s ciljem ujednačavanja oblika, veličine, mase i površine sjemena. Deblji omotač koristi se za peletiranje (formiranje ujednačenih kuglica). Dok se tanki koristi za inkrustiranje (formiranje vrlo tankog ovoja oko sjemena). Peletirano i inkrustirano sjeme omogućava preciznu izravnu sjetvu na oranice, kao i preciznu sjetvu u proizvodnji presadnica. U omotač oko sjemena moguće je dodati i mikrohranjiva, stimulatore rasta, korisne mikroorganizme ili pesticide pa obloženo sjeme ima dugoročno povoljno djelovanje i na buduću biljku.
Higijensko tretiranje
Drugu skupinu postupaka predsjetvenog tretiranja sjemena u cilju povećanja klijavosti čini higijensko tretiranje. Koji je razlog primjene ovog postupka? Sjeme, baš kao i sva druga bića, okružuje kompleksna mikroflora koja je uglavnom saprofitska. Samo neke vrste gljivica i bakterija mogu biti patogene. Od gljivica iz tla, na zdravstveno stanje sjemena i klijanaca značajno mogu utjecati vrste Fusarium sp. i Alternaria sp., a od skladišnih gljivica često su prisutne Penicillium sp. i Aspergillus sp. koje počinju bujati u toplim i vlažnim uvjetima pogodnim za klijanje sjemena. Rjeđe, ali ipak moguće, na sjemenu mogu biti prisutne i bakterije rodova Enterobacter i Pseudomonas, koje na sjeme mogu dospjeti zbog navodnjavanja sjemenskog usjeva sanitarno nečistom vodom.
Otklanjanje dormantnosti
Postupci predsjetvenog tretiranja sjemena u cilju povećavanja klijavosti uključuju i otklanjanje dormantnosti sjemena. Dormantnost je prirodna osobina sjemena koja omogućuje njegovo mirovanje dok se ne steknu povoljni uvjeti za klijanje. Ona predstavlja oblik biološkog prilagođavanja koje onemogućuje prijevremeno klijanje sjemena već na samoj biljci, kao i klijanje u nepogodno doba godine. U tom razdoblju dormancije ili mirovanja sjeme ne može klijati, pa i ukoliko se izloži povoljnim uvjetima okoline.
Nekoliko je oblika dormantnosti sjemena. Mehanička skarifikacija uglavnom uključuje primjenu finih zrnaca pijeska, koja u uvjetima centrifuge oštećuju sjemenu ovojnicu, dok se kemijska skarifikacija obavlja primjenom agresivnih kemijskih tvari (sumporna kiselina, vodikov peroksid, mravlja kiselina…) u trajanju od nekoliko minuta do jedan sat. Kod krupnijeg sjemena s debelom sjemenom ovojnicom dormantnost se može otkloniti i potpunim odstranjenjem ovojnice. S druge strane, fiziološka dormantnost uvjetovana je kemijskim inhibitorima klijanja prisutnim u sjemenoj ljusci, hranidbenom staničju ili klici.
Stratifikacija- povrtno sjeme
Kratkotrajnu fiziološku dormantnost moguće je otkloniti na nekoliko načina. Jedan od njih jest stratifikacija – izlaganje sjemena niskim (4 do -18 oC) ili vrlo visokim temperaturama tijekom određenog vremenskog razdoblja. Ovaj postupak ima neujednačen uspjeh s obzirom na biljnu vrstu na koju se primjenjuje. Primjerice, kod pupoljke (Oenothera biennis) u potpunosti je bez efekta. Dok kod purpurne rudbekije (Echinacea purpurea) značajno skraćuje razdoblje klijanja (sa 12 na 7 dana) i udvostručava klijavost sjemena (sa 44 na 83%).
Ispiranje sjemena tekućom vodom (nekoliko sati do nekoliko dana) koristi se kod otklanjanja fiziološke dormantnosti ako sjemena ovojnica sadrži topive inhibitorne tvari. Vrlo efikasan način je i tretiranje sjemena stimulatorima rasta (prvenstveno hormonom rasta – giberelinskom kiselinom, GA), ali i drugim anorganskim, organskim i biološkim tvarima, u različitim koncentracijama i različito dugom trajanju.
Pretklijavanje sjemena
Zadnju skupinu u predsjetvenom tretiranju sjemena radi povećavanja klijavosti sjemena čine postupci koji se primjenjuju radi ujednačavanja brzine klijanja i nicanja. Najznačajniji je među njima tzv. pretklijavanje sjemena, koji se definira kao djelomična hidracija sjemena u cilju istovremenog nicanja klijanaca. Za hidraciju se koristi voda ili vodena otopina niskog osmotskog potencijala, za što je posebno pogodan polietilenglikol (PEG). Proces pretklijavanja se zaustavlja neposredno prije izbijanja koleoptile (vrha korijenka), sjeme se potom skladišti, transportira i sije. Prednosti pretklijavanja sjemena su višestruke – poboljšane su brzina i ujednačenost klijanja, a pretklijano sjeme tijekom klijanja podnosi i znatno širi raspon temperatura od optimalnog. Velika je prednost i u pouzdanosti ove metode.
