Razdoblje cvatnje pitomog kestena najpovoljnije je za sakupljanje peluda. Ako su vremenske prilike povoljne ima ga u izobilju i za pčele i za pčelara. Pelud se osim skidanja s nogu pčela pri ulasku u košnicu, može vaditi i iz stanica saća što je zahtjevnije i sporije, ali je kakvoća bolja. Pčelari sakupljaju pelud radi prihranjivanja pčela kad ga u prirodi nema.

Pelud se upotrebljava i za vlastitu korist jer je on sastavni dio mnogih ljekovitih i dijetetskih proizvoda. Pelud ili cvjetni prah u biljnom svijetu predstavlja mušku spolnu stanicu čiji je zadatak oplodnja cvijeta, odnosno zametanje sjemenke iz koje se razvija plod. Iako on nije izravno proizvod pčela, ubrajamo ga u njihove proizvode. Pelud pojedinih biljaka razlikuje se prema obliku, veličini i boji. Veličina peludnih zrnaca kreće se od 0,012 do 0,050 mm u promjeru. Kod malog broja biljaka (npr. tikve, bundeve) promjer je veći i iznosi od 0,15 do 0,20 mm. Po boji i vremenu cvatnje biljaka određujemo njegovo podrijetlo. Bijeli pelud je s maline, s maslačka i suncokreta žuti, a ljubičasti s facelije. Ako su zastupljene dovoljne količine peluda jedne biljke sakupljati će samo njega. Prilikom pomanjkanja cvjetova jedne biljke sakupljati će ga s više vrsta i u hvataču i u stanicama saća nalaze se šarene kuglice.

Kako pčele sakupljaju pelud?

Pčele počinju sakupljati pelud u rano proljeće s pojavom prvih proljetnih cvjetova, odnosno i prije njihove pojave. Resice lijeske, breze, johe, vrbe i sličnog bilja predstavljaju muške cvjetove. Krajem zime i u rano proljeće prepune su peluda kojeg pčele sakupljaju. Pčele na biljkama sakupljaju pelud na zanimljiv način. Prilikom sakupljanja zrnaca peluda, prvo ih navlaže nektarom s biljke na kojoj je cvijet ili nektarom iz mednog mjehura. Nogama češljaju zrnca peluda s dlačica tijela, lijepe ih međusobno i stvaraju grudice koje odlažu u udubljenja na stražnjim nogama. Tako ga odnose u košnicu i smjeste u stanice saća blizu legla. Sabijaju ga udarcima glave uz dodatak sline, pokriju s malo meda te puste da fermentira. Prilikom fermentacije bez pristupa kisika dolazi do razvoja mliječne kiseline, slično kao kod konzerviranja hrane. Da bi napunile jednu stanicu saća potrebno je oko 36 do 40 grudica. Težina peluda u jednoj stanici kreće se prosječno oko 140 miligrama.

Kako se dobiva svježi pelud?

Dobiva se upotrebom skidača ili hvatača. To su naprave koje postavljamo na ulazni otvor košnice ili su stalno prisutne na posebnoj podnici, a povremeno se aktivira mrežica skidača. Njihovim postavljanjem prisiljavamo pčele da pri povratku u košnicu prolaze kroz otvore određenog promjera. Provlačenjem kroz njih pčelama ispadaju grudice peluda s nogu i padaju kroz mrežicu u ladicu. Postoji više tipova skidača, a svi bi oni trebali omogućiti da dio peluda bude unesen u košnicu kako bi se leglo moglo normalno razvijati. Najbolji skidači su oni kojima se skine do 60 % peluda. Brzina skupljanja ovisi o količini otvorenog legla u košnici, vremenskim prilikama i bogatstvu peludnih paša.

Podnica za sakupljanje peluda

Više otvorenog legla dovodi do aktiviranja većeg broja pčela. Najveći unos peluda u košnicu je do 10 sati prije podne. Jaka pčelinja zajednica za vrijeme dobre peludne paše može dnevno dati do 150 grama svježeg peluda. Sakupljeni pelud je vlažan i pri ljetnim temperaturama podložan kvarenju. Zato ladicu skidača treba češće prazniti, a najkasnije svaka 2 dana.

Postoji više načina konzerviranja peluda. Kako se svježi pelud ne bi pokvario potrebno ga je prosušiti u posebnim sušionicama. Tako dobiven pelud kroz 48 h stavimo u zamrzivač na temperaturu od -18 do -20°C. Zatim ga možemo čuvati pri temperaturi od 0°C i nekoliko godina, a da mu svojstva ostanu očuvana. Smrzavanje razgradi vanjsku ovojnicu peludnog zrnca.

Cvjetni prah-pelud

Dobivanje fermentiranog peluda

Postoji više načina vađenja peluda kojeg su pčele pohranile u stanice saća. Najjednostavniji je onaj kod kojeg se redovi stanica saća u kojima je pelud režu što bliže stijenci saća i tako se dobiju uske trake. Iz razrezanih stanica vadi se pelud, stanicu po stanicu što je sporije. Drugi način je brži i za njega se koristi specijalni izvlakač. Radi lakšeg rada okvire s peludom dan ranije treba omotati čistom vlažnom tkaninom i ostaviti preko noći kako bi pelud omekšao. Korištenjem izvlakača saće ostaje neoštećeno, a pelud čist i bez košuljica legla. Pelud sadrži vrijedne bjelančevine, aminokiseline, šećere, masti, hormone, vitamine (B-kompleksa, A, C, D, E), minerale (Ca, Na, Fe, Mg), enzime i eterična ulja.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakUzgoj breskve na okućnici
Sljedeći članakNeće „korona“ na pčelara!
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.