KONČARA
Končara (prava končara, suručica, brijestolisna končara, medunika, močvarna končara), je višegodišnja zeljasta biljka stručnog naziva Filipendula ulmaria (L.) Maxim. (stari naziv Spiraea ulmaria L.) koja najčešće raste na vlažnim livadama i močvarnim mjestima, uz obale rijeka i potoka. Ima uspravnu, čvrstu, do 2 m visoku i u gornjem dijelu razgranatu stabljiku koja raste iz vodoravno položenog odrvenjelog podanka. Končasto korijenje je bez gomoljastih odebljanja.
Listovi su smješteni na stabljici naizmjenično. Perasto su sastavljeni od 2-5 pari liski koje su po rubu nazubljene, s gornje strane tamnozelene, a s donje svijetlozelene i pustenasto dlakave, donekle sliče listovima brijesta zbog čega je biljka poznata i kao brijestolisna končara. Na vrhu stabljike razvijaju se sitni bijeli ili žućkastobijeli cvjetovi s brojnim prašnicima, skupljeni u metličaste cvatove koje se izdižu iznad okolne travnate mase i čine biljku nadaleko uočljivom. Imaju ugodan miris na gorke bademe.
Končara je od davnina cijenjena kao sveta i izuzetno ljekovita biljka. Keltski druidi koristili su ju u svojim tajnim obredima. Končara je bila omiljena biljka za stelju, cvjetovi su se kuhali u vodi koja se koristila za mirisanje rublja. Osobito je bila popularna u skandinavskim zemljama gdje se i danas često koristi. Osušeni cvjetovi upotrebljavali su se kao začin kod proizvodnje medovine i piva, kao prirodno sladilo u čajevima i napitcima, za aromatiziranje pekmeza i kompota. I listovi su se koristili za začinjanje svih vrsta pića, a i juhama daju posebnu aromu.
U pučkoj medicini biljka je poznata kao lijek protiv posljedica ugriza bijesnog psa. Tijekom 3-4 dana žvakao se više puta dnevno sitno izrezani svježi korijen suručice, a izvana su se stavljali oblozi. Njom se liječila prehlada, glavobolja, čir na želucu, reuma, bubrežni kamenci i td. Do sredine 19. stoljeća i pojave aspirina tj. sinteze acetilsalicilne kiseline suručica i vrba bile su glavne biljke za liječenje povišene temperature, boli i upale. Naziv Aspirin nastao je od slova A, koje je početno slovo riječi acetil, i riječi spirin, koja potječe od starog naziva roda Spiraea.
Suručica je i danas jako cijenjena biljka. Ako ju želite imati pri ruci krajem ljeta sakupite sjeme i sljedećeg je proljeća posijte u svojem vrtu. U ljekovite svrhe koriste se cvjetovi i listovi ili gornja trećina biljke u početku cvatnje, tj. kada je polovina cvijetova otvorena. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu, rasprostrti u tankom sloju ili vezani u kitice i obješeni. Osušeni dijelovi moraju sačuvati prirodnu boju. Čuvaju se u papirnatim ili platnenim vrećama.
Ponekad se koristi i podzemni dio, podanak i korijen, koji se skuplja u proljeće ili u jesen, opere i suši obješen u sjeni na prozračnom mjestu ili na umjetnoj temperaturi do 40 stupnjeva C. Od djelatnih tvari u suručici se nalazi eterično ulje, salicin (biljni aspirin), vitamin C, flavonoidi, trjeslovine i sluzi. Čaj od nadzemnih dijelova koristi se za olakšavanje tegoba povezanih s kašljem i prehladom, kod gripe i povišene temperature, prejake kiselosti u želucu, gastritisa i čira na želucu, crijevnih tegoba, gihta, reume, bolesti bubrega i mjehura, za mršavljenje. Dokazano je antioksidativno djelovanje suručice, a ispituje se i njeno djelovanje na stanice nekih karcinoma (melanoma, karcinoma grlića maternice itd.)
Priprema čaja: 1-2 čajne žlice cvjetova ili usitnjenog vršnog dijela biljke u cvatu preliti sa 2,5 dl vrele vode, poklopiti i procijediti nakon 10-15 minuta. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana, u gutljajima između obroka. Čaj se ne preporuča osobama preosjetljivim na salicilate (aspirin), astmatičarima, trudnicama i maloj djeci.
Podzemni dio biljke sadrži trjeslovine koje stežu pa se koristi kao lijek protiv krvarenja i proljeva. Njime se liječe i bolesti dišnih organa, reuma itd. Kod pripreme čaja sitno izrezani korijen moči se kroz 6 sati u hladnoj vodi, jednom kratko prokuha i procijedi nakon 2-3 minute stajanja. Iz svježeg korijena pripravlja se homeopatski pripravak za bolesti srca, bubrega i mjehura. Suručica se često koristi kao sastavni dio čajnih mješavina.
Čajna mješavina kod gihta i reume Sastojci: suručica 20%, kora vrbe 20%, list koprive 20%, korijen anđelike 20%, preslica 20%. Čajnu žlicu mješavine preliti s 2,5 dL vrele vode, poklopiti i procijediti nakon 10 minuta. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana.
Čajna mešavina za mršavljenje: Sastojci: suručica 20%, sjeme aniša 20%, kora krušine 20%, priljepača 20%. 2 -3 jušne žlice čajne mješavine preliti litrom kipuće vode, promiješati, i ostaviti poklopljeno pola sata. Procijediti i piti nezaslađeni čaj tijekom dana između obroka.
Sirup od suručice je u sjevernoj Europi popularan kao bazgin sirup kod nas. Sastojci za sirup: 50 cvatova končare, 250 g šećera, 2 limuna, 2 litre vode. U lonac s vodom potopiti cvatove suručice, zakuhati i miješajući dodati šećer. Kada se šećer otopi maknuti s vatre i dodati sok jednog ocijeđenog limuna. Ostaviti stajati preko noći. Sljedeći dan sirup procijediti i dodati sok od još jednog limuna. Poslužiti pomiješano s vodom prema vlastitom ukusu. Po želji dodati kockice leda i dekorirati s kriškom limuna.
Po suhim livadama i pašnjacima, uz grmlje i po rubovima šuma raste srodna vrsta gomoljasta suručica ( F. vulgaris Moench syn. F. hexapetala Gilib.) koja je niža od prethodno opisane vrste i naraste u visinu do 80 cm. U zemlji ima kosi podanak i nitasto korijenje s vretenastim zadebljanjima, po čemu je i dobila ime. Cvjetovi su bijeli ili blijedoružičasti, a listovi su duguljasti, dvostruko perasti, sastavljeni od 8-25 pari perastih listića i podsjećaju na uvećane listove stolisnika. Većina listova smještena je u prizemnu rozetu. Gomoljasta suručica koristi za iste tegobe kao i brijestolisna suručica. Tijekom lipnja po livadama cvatu i ivanjsko cvijeće i stolisnik.
IVANJSKO CVIJEĆE
Prava broćika (Galium verum L.) ima tanku, okruglastu, do 80 cm dugu stabljiku. Listovi su gotovo igličasti, do 2 mm široki i do 25 mm dugi, povijenog ruba i sa šiljkom na vrhu., skupljeni u pršljenove. Raste po suhim livadama, uz puteve i na neobrađenim mjestima. Sitni, limunžuti cvjetovi, ugodnog mirisa na med, smješteni su u gustim metličastim cvatovima. Latinsko ime roda dolazi od riječi gala (=mlijeko) jer biljka sadrži enzime koji pospješuju grušanje mlijeka pa se nekada sušila, mljela i koristila za pripremu sira, dok su se osušeni i usitnjeni cvjetovi koristili za bojenje sireva i maslaca. U germanskoj mitologiji biljka je posvećena božici plodnosti, braka i ljubavi. Osušena biljka stavljala se rodiljama pod plahte. U narodnoj medicini često se u obliku masti koristila za različite kožne bolesti, pa i rak kože. Svježi sok biljke umiješao se u otopljenu mast ili maslo, uz dodatak malo voska. Korijen je služio za bojenje vune u crvenu boju.
U ljekovite svrhe bere se vršni dio biljke u cvatu i suši u hladu na prozračnom mjestu. Suha biljka ima ugodan miris na sijeno. Od djelatnih tvari sadrži eterično ulje, saponine, flavonide, trjeslovine, kumarine, organske kiseline i kremičnu kiselinu. Pripravci od ivanjskog cvijeća imaju diuretsko djelovanja i koriste se kod upale bubrega i mjehura, bubrežnih kamenaca, za bolji rad jetre, kod lišajeva, ekcema i kožnih nečistoća. Čaj se priprema kao oparak.
STOLISNIK
Ubraja među najstarije poznate ljekovite biljke. Poznat je i pod nazivima hajdučka trava, hajdučica, kunica, sporiš ili stolist. U proljeće iz puzavog podanka izraste najprije prizemna rozeta sitno dvostruko ili trostruko perastih listova, a kasnije uspravna, nerazgranjena stabljika visine do 80 cm. Od lipnja se pojavljuju sitni bijeli, rjeđe ružičasti cvjetići, promjera 3-5 mm, koji na vrhu stabljike formiraju guste gronje. Sasvim mladi, nježni listovi se u rano proljeće mogu koristiti kao dodatak salatama, namazima, varivima i umacima.
U ljekovite svrhe skuplja se vršni dio cvatuće biljke, sa što manje peteljke. Cvjetovi moraju biti u početku cvatnje, nikako precvali. Suše se u sjeni, na prozračnom mjestu. Kod nekih ljudi branje stolisnika, osobito precvalih biljaka, može izazvati osip po koži, pa ga oni trebaju izbjegavati. Djelatne tvari u stolisniku su eterično ulje, glikozidi, trjeslovine, steroli, kavena i salicilna kiselina, glikoproteini itd.
Zahvaljujući eteričnom ulju stolisnik djeluje dezinfekcijski i sprječava razvoj bakterija. Gorke tvari pobuđuju izlučivanje sline, želučanog soka i žuči, a zbog kalija dolazi do pojačanog izlučivanja mokraće. Glikoproteini imaju protuupalno djelovanje, a glikozidi djeluju spazmolitički tj. smiruju grčeve. Sve to ukazuje na veliku iscjeljiteljsku moć stolisnika koja je i znanstveno potvrđena.
Pripravljanje čaja: 1-2 čajne žlice suhih, usitnjenih cvjetova preliti s 2,5 dl kipuće vode i poklopiti. Procijediti nakon 10 minuta i piti 2-3 šalice svježe pripremljenog čaja tijekom dana ili ga koristiti za obloge i ispiranje rana koje sporo zacjeljuju. Čaj pomaže kod slabog apetita i poremećaja probave, gastritisa i kolitisa, otklanja nadutost i grčeve u želucu i crijevima. Povoljno djeluje na rad jetre i žučnog mjehura, povećava izlučivanje mokraće, otklanja upalu mjehura, mokrenje u postelju i bolesni nagon na mokrenje. Preporuča se kod šećerne bolesti, reume, gihta, dišnih tegoba, gripoznih pojava, živčane napetosti i nesanice te različitih unutarnjih krvarenja (krvarenja hemoroida, krvarenja iz nosa itd.). Pomaže ženama koje imaju bolne i neredovite menstruacije te kod bijelog pranja.
