Pelin kroz povijest

Ova izrazito aromatična biljna vrsta poznata pod znanstvenim nazivom Artemisia absinthium L. jedna je od najgorčih poznatih biljaka. Fraza „gorak kao pelin“, koja se vrlo često koristi u pravom ili prenesenom značenju, svakako ima svoj opravdan razlog. Kod nas se često spominje kao simbol tuge i jada, dok su ga stari Rimljani doživljavali na potpuno drugačiji način. Svoje su pobjednike nagrađivali napitkom od pelina, što je po njihovom shvaćanju bilo i davanje najvećeg bogatstva – dobrog zdravlja. Koristili su ga i Egipćani, te stari Grci kao antiseptik, stimulans i tonik.

Ekstrakt se dodavao u tintu za pisanje, kako miševi ne bi grizli knjige i pisane tekstove. U srednjem vijeku korišten je za uništavanje parazita. Absint, alkoholno piće pripremljeno od ekstrakta pelina, anisa, komorača i nekih drugih aromatičnih biljaka, krajem 19.st. postalo je omiljeno u krugu pariških umjetnika, filozofa i pisaca. Vjerovalo se da potiče kreativnost, inspiraciju i osjećaj za percepciju, te djeluje poput afrodizijaka. Međutim, zbog prekomjernog uživanja absinta zabilježeni su slučajevi oštećenja mozga, pa čak i smrti. Zbog čega je i bio zabranjen početkom 20.st.

Botanička svojstva

Biljka je prepoznatljiva po bijelim svilenkastim dlačicama koje gusto obrastaju cijelu biljku dajući joj srebrnast odsjaj, izrazito jakom i aromatičnom mirisu te gorkom okusu. Listovi su perasto razdijeljeni. Cvjetovi su skupljeni u neuglednim žutim cvjetnim glavicama. Cvate od lipnja do listopada. Samoniklo raste u uvjetima umjerene klime Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Na hrvatskim prostorima samoniklo raste na suhim i sunčanim staništima duž Jadranske obale i otoka.

Kemijski sastav i ljekovitost

Eterično ulje pelina sadrži artabsin, anabsintin, tujon, azulen i dr. Ove djelatne tvari su uglavnom izrazito gorke, i baš zbog svoje gorčine imaju veliku ulogu u terapijskom djelovanju pelina. Utječu na receptore za gorki okus na jeziku i tako potiču lučenje želučanih žlijezda, te na taj način poboljšava probavu i apsorpciju hranjivih tvari. Pripravci od pelina čiste organizam od glista. Odlična su sredstva za liječenje žučnih tegoba, kao i za čišćenje krvi. Pelin posjeduje i protuupalno djelovanje, te djeluje kao blagi antidepresiv.

Uzgoj

U prirodi pelin nalazimo na osunčanim, kamenitim i toplim staništima. Stoga se i za njegov uzgoj preporuča odabir toplih i osunčanih terena zaklonjenih od vjetra. Najbolji rezultati postižu se na dobro propusnim tlima, koja su pjeskovita ili bogata skeletom, dobrog vodozračnog odnosa. Kao višegodišnja biljna vrsta ne uzgaja se u klasičnom plodoredu. Ugoj na istoj površini preporuča se 4-6 godina nakon čega se urod i kakvoća smanjuju. Pelin se najčešće razmnožava direktnom sjetvom sjemena ili sadnjom prethodno uzgojenih presadnica. Izravna sjetva sjemena obavlja se u rano proljeće (ožujak ili travanj), na razmak između redova od 40-50cm. Unutar reda od 15-30cm, za što je potrebno 3-4kg sjemena po ha.

Sjetva sjemena u topla ili hladna klijališta za proizvodnju presadnica obavlja se krajem veljače ili početkom ožujka, dok se sadnja na stalno mjesto provodi kada se biljke razviju do visine od 8 do 10 cm, odnosno u travnju ili svibnju. Preporuča se 40 do 50 cm razmaka između redova, te 20 do 30 cm unutar reda. Njega usjeva uključuje prihranu, okopavanje, kultiviranje, plijevljenje te zaštitu od bolesti i štetnika. Zbog gorkog okusa i intenzivnog mirisa ujedno je repelentna i insekticidna biljna vrsta, stoga se ne i javljaju veći problemi s bolestima i štetnicima, što uvelike olakšava uzgoj ove biljne vrste u skladu s propisima ekološke poljoprivrede, koja strogo zabranjuje uporaba kemijskih sredstava za zaštitu bilja.

Berba i prinos – pelin

Prva berba pelina obavlja se u drugoj vegetacijskog godini, s obzirom da u prvoj godini biljka ne cvate. Neodrvenjeli dijelovi biljke s cvjetovima i listovima beru se u punom cvatu jer je tada sadržaj gorkih tvari dva puta veći nego li prije same cvatnje. Prinos suhe herbe kreće se od 2 do 3 t/ha. Kod uzgoja je potrebna sušara jer se zelena masa odmah odvozi na sušenje na temperaturi do 40°C. Eterično ulje dobiva se destilacijom iz zelenih biljnih dijelova.

Oprez

Čisto ulje pelina je jak otrov, iako pravilnim doziranjem postoji mala opasnost od trovanja. Smatra se da je tujon taj koji je u velikim količinama toksičan, s obzirom da djeluje na živčani i mišićni sustav, uzrokujući grčeve i psihičke poremećaje. Od izuzetne je važnosti striktno i disciplinirano pridržavanje uputa za korištenje, a ni u kojem slučaju prekoračiti ni vrijeme uzimanja, ni količinu lijeka. U nekim krajevima južne Dalmacije ljekovitu kadulju (Salvia officinalis L.) nazivaju pelinom, dok bijeli bušin (Cistus salviifolius L.) nazivaju pelinom divljim, s obzirom na sličnost listova s listovima ljekovite kadulje.
Prethodni članakZašto ne niču šljive?
Sljedeći članakPredstavljanje projekta klonske selekcije sorte Kraljevina
dr. sc. Martina Grdiša
Znanstveni novak - viši asistent na Zavodu za sjemenarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost - ljekovito i aromatično bilje, očuvanje biljnih genetskih izvora, analiza bioraznolikosti. Zaposlena je na Agronomskom fakultetu na Zavodu za sjemenarstvo od 2006. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Morfološka, kemijska i genetska raznolikost dalmatinskog buhača (Tanacetum cinerariifolium /Trev./ Schultz Bip.)" obranila je 2011. godine. Znanstveno se usavršavala u Sloveniji, na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu u Zagrebu, te Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Znanstveni interesi su joj vezani uz ljekovito i aromatično bilje, genetsku i biokemijsku raznolikost ljekovitog i aromatičnog bilja te očuvanje biljnih genetskih izvora. Kao istraživač sudjeluje u radu četiri nacionalna projekta. Sudionica je brojnih međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova, te autorica više znanstvenih radova iz područja bioraznolikosti ljekovitog i aromatičnog bilja.