Češnjača (Alliaria petiolata) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). U ljudskoj prehrani mogu se koristiti listovi, cvjetovi i plodovi. U Hrvatskoj je još poznata pod nazivima: češnjarka, lučac, lukavac, lučica, češnjačka trava, otrovnjak pesji.
U Europi je ona autohtona biljka, te je zabilježno da se oko 69 insekata i 7 gljiva prehranjuje češnjačom. Na područje Sjeverne Amerike introducirana je druge polovice 19. stoljeća kao kulinarska biljka. Zbog nedostatka prirodnih neprijatelja i izazite konkurentnosti može istisnuti autohtone vrste, pa je zabilježena kao invazivna biljka. U Hrvatskoj je ona zaštićena biljka. U prvoj godini razvija samo malu rozetu listova, dok u drugoj godini formira razgranjenu stabljiku do visine od 20 do 100 cm.
Stabljika je uspravna, okrugla, snažna, debela i ne razgranjena. Donji dio stabljike je prekriven dugačkim stršećim dlakama. Listovi su srcolikog oblika i pri trljanju oslobađaju ugodan intezivan miris po češnjaku. Cvjetovi se nalaze u gustim izduženim grozdovima i oprašuju ih kukci, no ako to izostane može doći do samooplodnje.
Bijelim cvijetovima cvate od travnja do lipnja. Plodovi su mahune veličine do 6 cm u kojima se nalaze crvenosmeđe hrapave sjemenke. Mahune sazrijevaju od lipnja do kolovoza. Češnjača se širi samo sjemenom. Sjemenke obično padaju u radijusu od nekoliko metara od matične biljke. Krajem lipnja, nakon dozrijevanja sjemena, biljka ugiba završavajući svoj životni ciklus.
Najčešće obitava u velikoj količini u biljnim zajednicama na rubovima šuma, šumskim putevima, na proplancima ili na grmovitim mjestima. Uspijeva na pjeskovitom, ilovastom i glinastom tlu, slabije kiselog ili slabije bazičnog pH. Raste u zasjenjenim položajima ili u polusjeni, te preferira vlažnije tlo.
Zanimljiva i u kulinarstvu
Može se koristiti u aromatizaciji biljnih umaka i u jelima s krumpirom. Beru se mladi izdanci, vršci i mladi listovi te se koriste kao dodatak salatama. Mladi listovi se trebaju sitno isjeckati i promiješati sa svježim sirom, salatama od krumpira i jelima s mesom. Pržene i samljevene sjemenke mogu poslužiti kao začin, te može biti zamjena za češnjak. Aktivne tvari češnjače bazirane su na glikozidima gorušičinog ulja (kemijski nisu povezani s češnjakom). Bogata je vitaminom A i C. Ima veliki sadržaj proteina i lipida. Češnjača je vrlo poznata zbog svog farmakološkog utjecaja. Listovi kod interne primjene potiču znojenje te se koriste kod liječenja bronhititsa, astme i ekcema.
Korisno je znati
Čaj od listova je služi za pročišćivanje krvi, a biljka s cvijetom je prirodni antiseptik, antiastmatik, detoksikant, diuretik i ekspekorant. Za liječenje područja usta i ždrijela te dišnih puteva upotrebljava se svježa zelen biljke. Češnjača pomaže pri zacijeljivanju rana, oblozi pri liječenju kožnih čireva i porezotina, a biljni sokovi stimuliraju protok krvi. Listovi i stabljika beru se prije cvatnje biljke i mogu se osušiti za kasniju upotrebu. Čaj od češnjače potiče apetit. Usitnjene sjemenke udisanjem potiču kihanje.
Za pripremu pesta od češnjače potrebno je 2 češnja češnjaka, 1 šalica blanširanih listova češnjače, 1 šalica listova bosiljka, ¼ šalice pinjola, 1 šalica maslinovog ulja (dodavati po potrebi), ½ šalice naribnog sira parmezana, 1 žlica jabučnog octa. Blanširati listove češnjače i pomiješati ih s bosiljkom, češnjakom i pinjolima, pa ih propasirati. Dodati jabučni ocat i maslinovo ulje i pasirati, dok ne bude kremasta smjesa. U posudu dodati parmezan, limunov sok, sir i papar po ukusu.
Izvor: Gospodarski kalendar
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
 je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). U ljudskoj prehrani mogu se koristiti listovi, cvjetovi i plodovi.){kind=link}