Smatra se da je pradomovina mirisave kadulje Balkanski poluotok otkuda se širila prema zapadnom Sredozemlju. U svojoj prirodnoj rasprostranjenosti strogo je ograničena na sredozemno područje istočno-jadranskog primorja, pa pripada skupini ilirsko-jadranskih endemičnih biljaka. Na sjeverozapadu ne prelazi rijeku Soču, a na jugoistoku se spušta gotovo do Otranta, ali je središte njezine rasprostranjenosti ograničeno u prvom redu na dio Hrvatskog primorja od otoka Krka i Cresa na sjeveru do planine Biokova na jugu. Vrsta Salvia officinalis L. samonikla dolazi u područjima s prosječnom temperaturom od 5 do 26 °C, s godišnjom količinom oborina od 0.3 do 2.6 m i na tlu pH reakcije od 4.2 do 8.3.
Dobro je prilagođena toplim, suhim područjima i dobro uspijeva na vapnenastim tlima bogatim dušikom, izloženim suncu. Uzgaja se skoro u cijeloj Europi i dijelovima Sjeverne Amerike.
Velik broj vrsta roda Salvia
Kadulja stvara busenasto razgranjene polugrmove. Stariji dijelovi takvih busena su odrvenjeli, a vršni dijelovi zeljasti s gusto skupljenim listovima. Korijen je jak, vrlo račvast i drvenast. Stabljike su četverobridne, a u donjem dijelu nose nekoliko pari unakrsno nasuprotnih listova. Mladi izdanci su svijetlo-ljubičasti do ljubičasti. Prve su godine neplodni, a druge godine razvijaju cvatnu stabljiku, nakon čega propadaju. Za cijeli rod Salvia tipično je da cvijet ima samo dva prašnika. Biljka u punom cvatu stvara mnogo slatkog soka pa je kadulja važna medonosna biljka. Plodić je kalavac, okruglast, malo izdužen, širok 2 mm, a dug 2 do 2,5 mm.
Postoji i velik broj vrsta roda Salvia koje se odlikuju ukrasnom vrijednošću. Premda se mirisava kadulja već dugo uzgaja kao ljekovita biljka, od nedavno je prepoznata kao biljna vrsta za ukrasni vrt, i to ne samo zbog mirisa nego i zbog privlačnih listova i cvjetova. Dekorativna vrijednost kadulje je u njezinim listovima koji se razlikuju po boji i obliku, a s obzirom na trajnost i boju interesantni su i njezini cvjetovi.
Neki od kultivara mirisave kadulje su: ‘Aurea’, kompaktnog habitusa, ovalnih žutih listova; ‘Icterina’, žuto zelenih listova; ‘Kew Gold’, zlatno žutih listova s ponekom zelenom mrljom; ‘Purpurascens’, s mladim listovima crveno purpurne boje; ‘Tricolor’, sivo zelenih listova sa zonama ‘beige’ boje preko ružičaste do purpurne. Uz gore navedene kultivare, navode se još ‘Berggarten’, širokih listova; ‘Sturmiana’, zeleno-bijelih listova i ‘Variegata’, zlatno-zelenih listova kao pogodne za sadnju na sunčanim i suhim vapnenastim staništima. Izdvaja se i ‘sitnolisnu kadulja’ Salvia officinalis ssp. lavandulifolia Span.
Ne zahtijeva posebnu njegu
Ukrasne osobine mirisave kadulje su brojne, napose stoga što dobro uspijeva u uzgoju, ne zahtijeva posebnu njegu, a dekorativna je i u cvjetnom i u bescvjetnom stanju. Mirisava kadulja može se primjenjivati na vrtnim gredicama, kamenjarama i ukrasnim posudama te na javnim nasadima. Izvrsno podnosi sušne uvjete, privlačna je leptirima i drugim kukcima, a zahvaljujući svom specifičnom mirisu pogodna je za primjenu u višeosjetilnim vrtovima, naročito za slijepe i slabovidne osobe. Osim toga, kadulja ima i veliku ulogu u vezivanju tla i smatra se pionirom vegetacije u pošumljavanju krša zahvaljujući korijenju koje prodire duboko u tlo.
Izvor: Gospodarski kalendar
