Najčešće se rade sirupi od listova trputca, korijena bijelog sljeza, korijena jaglaca, izbojaka bora, smreke i jele, cvjetova ljubičice, latica ruže, listova lovora i listova kadulje.
SIRUP OD TRPUTCA
Sirup od trputca jedan je od najpoznatijih biljnih sirupa za ublažavanje kašlja, kako u narodnoj medicini tako i u suvremenoj fitoterapiji. Proizvodi se od uskolisnog ili suličastog trputca (Plantago lanceolata L), vrlo rasprostranjene i lako prepoznatljive biljke koja raste po livadama, djetelištima, voćnjacima, proplancima i uz putove. Listovi su složeni u prizemnu rozetu, suličasti, šiljasti, dužine 10-20 cm, s tri do sedam istaknutih uzdužnih žila. Stabljika je visine 5-30 cm, a na njenom vrhu nalazi se 2-3 cm dug, smeđi klasasti cvat.
U ljekovite svrhe skupljaju se potpuno razvijeni listovi, od svibnja do kolovoza. Iako se sirup od trputca može pripremiti i od suhih listova za sirup se najčešće koriste svježi listovi, ubrani neposredno prije cvatnje. Ako ih sušimo treba ih stavljati u što tanjem sloju na okvire za sušenje ili na papir i sušiti na suhom i zračnom mjestu, bez prevrtanja. Moraju zadržati svoju prirodnu boju jer promjena boje ukazuju na kemijske promjene koje umanjuju terapijski učinak biljke.
Od djelatnih tvari trputac sadrži sluzi, iridoidne glikozide, trijeslovine, flavonogorušice i mineralne tvari. Iridoidni glikozid aukubin i ulje gorušice najviše doprinose antibiotičkom djelovanju biljke. U narodnoj medicini sirup od trputca se pripravlja na različite načine.
Evo nekoliko jednostavnijih: Svježe listove trputca oprati, narezati na 1-2 cm dužine i iscijediti sok u sokovniku ili samljeti listove pa iz kaše iscijediti sok kroz gazu. Sok izmiješati s dvostrukom količinom meda i uzimati 4-5 puta dnevno po jednu malu žlicu sirupa. Svježe listove trputca (zimi suhe listove) usitniti i lagano prokuhati u malo vode, a zatim bez cijeđenja obilato dodati meda. Kod kašlja i prehlade svakih sat vremena uzimati malu žlicu mješavine. U bocu sa širokim grlom naizmjence slagati oko 1cm smeđeg šećera i 2 cm dobro nagnječenih listova trputca.
Slaganje uvijek započeti i završiti slojem šećera. Bocu ostaviti na toplom mjestu dok se šećer ne rastopi (4-6 tjedana), a nakon toga sirup procijediti, kratko prokuhati (oko 2-3 minute) i spremiti u tamne bočice sa širokim grlom, takozvane „sirupice“. Sirup od trputca pojačava sekreciju bronhijalne sluznice, razrjeđuje sluz i na taj način pospješuje njezino izlučivanje. Djeluje antibakterijski smanjujući upalu dišnih puteva. Preporučuje za sve prehlade praćene suhim, podražajnim kašljem i kod bronhitisa. Svježi sok trputca ima jako antibiotsko djelovanje pa se nagnječeni listovi ili kaša od svježih listova koriste kao prva pomoć kod ugriza kukaca ili manjih rana.
Smatra se da žvakanje svježih listova može pomoći pri odvikavanju od pušenja. Suhi listovi koriste se za pripremu čaja ili kao sastojak različitih čajnih mješavina. Priprema čaja: jušnu žlicu suhih, usitnjenih listova preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 5-10 minuta. Sjeme trputca koristi se za pripremu čaja kod crijevnih parazita, upale i infekcije sluznice crijeva. Ima laksativno djelovanje, a smatra se da može pomoći i u sprječavanju stvaranja žučnih kamenaca. Uz uskolisni koristi se i širokolisni trputac (Plantago major l.) i srednji trputac (Plantago media L.), iako se smatra da je njihova djelotvornost kod dišnih tegoba nešto slabija. Prženjem usitnjenih listova u svinjskoj masti ili dodavanjem svježe istisnutog soka u svinjsku mast dobiva se mast koja se nekada koristila za različite kožne bolesti.
SIRUP OD LJUBIČICE
Za sirup se koriste svježi, mirisni, ljubičastoplavi cvjetovi mirisne ljubice (Viola odorata). Sadrže saponine, gorke tvari, salicilnu kiselinu, odoratin, eterično ulje itd. Saponini opravdavaju njeno korištenje kod iritirajućeg kašlja i hripavca, a salicilni spojevi djelovanje na ublažavanje boli, snižavanje povišene temperature i ublažavanje upala kod reumatskih bolesti. Eterično ulje djeluje kao antiseptik kod upale kože i sluznice, te manjih rana i opeklina, dok odoratin ljekovito djeluje na srce i krvne žile.
Sirup od cvjetova ljubice: četiri šake cvjetova ljubice preliti s litrom kipuće vode i ostaviti poklopljeno preko noći. Sljedeći dan tekućinu procijediti, zagrijati do vrenja i preliti preko nove četiri šake cvjetova. Ponovimo još jednom ili dvaput. O ponavljanju postupka ovisi kvaliteta sirupa. Na kaju sok dobro zagrijati i dodati toliko meda da se dobije masa sličnu sirupu. Piju se 2-3 žlice sirupa kod kašlja, nakupljene sluzi u dišnim organima, nesanice i srčanih tegoba.
SIRUP OD MASLAČKA
Maslačak ili radič (Taraxacum officinale) ubraja se u najraširenije korovne biljke jer raste posvuda gdje vjetar raznese njegove plodove s čupercima svilenkastih dlačica. Mladi listovi maslačka najpoznatija su proljetna samonikla salata, a najviše ljekovitih tvari ima u korijenu. Svi dijelovi biljke sadrže mliječni sok gorka okusa. Pripravci od maslačka pojačavaju izlučivanje žlijezda slinovnica, poboljšavaju rad jetre i gušterače, pojačavaju izlučivanje žuči, ublažavaju želučane i crijevne tegobe, potiču rad bronhijalnih žlijezda, olakšavaju iskašljavanje i imaju diuretsko djelovanje.
Pupoljci maslačka prže se, pirjaju i kisele. Ukiseljeni pupoljci maslačka: dvije šake pupoljaka maslačka posipati s jednom žličicom soli i ostaviti da odstoje par sati ili preko noći. Zakipiti 1,5 dl octa i 1 žličicu šećera, dodati pupoljke i lagano kuhati 2-3 minute. Pupoljke ocijediti i staviti u staklenku. Ocat ponovo zakuhati i preliti preko pupoljaka. Zatvorenu saklenku čuvati na hladnom i tamnom mjestu da se sastojci prožmu.
Nakon 14 dana spremni su za upotrebu. Od cvjetnih glavica maslačka najčešće se pripravlja sirup, poznat kao med od maslačka: 3 šake cvjetova maslačka prokuhati u litri vode i ostaviti stajati preko noći. Slijedećeg dana tekućinu istisnuti i dodati 1 kg šećera i 1 neprskani limun s korom, narezan na ploške. Kuhati uz stalno miješanje dok se ne dobije gusti sirup. Puniti u zagrijane staklenke sa širokim grlom. „Med“ djeluje na jačanje i čišćenje krvi, te pospješuje probavu.
SIRUP OD LATICA RUŽE
Danas postoji nekoliko tisuća različitih oblika i boja ruža, no one koje najbolje djeluju na naše zdravlje i ljepotu su turska ruža (Rosa damascena var. trigintipetala), galska ruža (Rosa gallica L.), ruža stolista (Rosa centifolia L.) i divlja ruža (Rosa canina). R. gallica ima tamnocrvene latice, dok druge dvije uzgajane vrste imaju ružičaste latice. Njihova važnost u kozmetičkoj industriji i proizvodnji parfema dobro je poznata, no nekada su imale značajnu ulogu i u fitoterapiji, najčešće u obliku čaja i sirupa. Od djelatnih tvari latice ruže sadrže eterično ulje (0,01-0,04%), trjeslovine, vinska, jabučna, jantarna i limunska kiselina, te brojne aromatične tvari.
Sirup od ruže: Dvije šake ružinih latica preliti s pola litre vrele vode i ostaviti poklopljene 24 sata. U procijeđenu tekućinu polagano zakuhati 250 grama šećera, a kad se sav šećer otopi dodati sok jednog limuna i kuhati još pet minuta. Piti 2-4 velike žlice sirupa tijekom dana kod dišnih tegoba. Nekada se sirup osobito cijenio kao sredstvo za jačanje srca. Čaj od latica ruže pije se kod dišnih tegoba, za smirenje i bolje spavanje (može se sladiti medom), pročišćavanje krvi, bolesti jetre, žučnih i probavnih tegoba.
Decilitar čaja prije jela pomaže svima koji su uništili crijevnu floru prekomjernim korištenjem antibiotika. Dvije jušne žlice suhih, usitnjenih latica preliju se s 3 dl kipuće vode, poklope i procijede nakon 5-10 minuta. U kuhinji se latice ruže mogu umiješati u salate, posipati po pitama od jabuka ili višanja, koristiti za pripremu likera, octa ili slastica. Kandirane latice pripremaju se tako da se u snijeg od 2 bjelanjka umaču latice i pažljivo stavljaju na papir za pečenje posipan krupnim šećerom. Šećerom posipati i gornju stranu latica, te ih ostaviti sušiti 24 sata.
SIRUP OD IZBOJAKA BORA, SMREKE I JELE
Sirup od mladih izbojaka bora, smreke i jele od davnina se koristi kod prehlade, kašlja, bronhitisa i oslabljenog imuniteta. Djelotvoran je i ugodan za piti, a proljetni mjeseci pravo su vrijeme za njegovu pripremu. Recepture za pripremu variraju, no najvažnije je nabaviti mlade izbojke s ekološki čistih terena.
Vrijeme branja proteže se od ožujka do lipnja, ovisno o nadmorskoj visini na kojoj biljka raste.
