Stevija (Stevia rebaudiana) višegodišnja je zeljasta biljka porijeklom iz Srednje i Južne Amerike, točnije Paragvaja. Pripada porodici glavočika, kao i suncokret i cikorija. Budući da je to biljka toplijih klimatskih područja, u značajnijim se količinama uzgaja u Srednjoj Americi. Kina pokriva oko 75% svjetske proizvodnje lista stevije.

Slatki listovi – stevija

Prvenstveno se uzgaja zbog slatkih listova. Južnoamerički Indijanci su ovu biljku koristili prije više od 1.500 godina kao tradicionalni zaslađivač i u ljekovite svrhe. U 19.st. steviju je Europi predstavio švicarski znanstvenik dr. Moisés Santiago Bertoni i tako omogućio njezino širenje po cijelom svijetu.

Stevija utječe na razinu glukoze u krvi, razinu inzulina, na krvni tlak i izlučivanje natrija putem urina, te na profi l lipida i tjelesnu masu ispitanika. Uz sve navedeno ima i antimikrobna svojstva. Pomaže pri zarastanju rana, a iako je slatka, ne izaziva karijes. Kako je otporna na visoke temp. može se koristiti u termičkoj pripremi hrane. Na taj način zamjenjivati šećer i umjetna sladila. Dobar je izbor za dijabetičare.

U listovima stevije nalazi se osam različitih glikozida. Od kojih su najznačajni steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid. Dva glavna glikozida- steviozid i rebaudiozid, koji joj daju sladak okus, se mogu dobiti ekstrakcijom iz biljke, te su 200 do 300 puta slađi od šećera. Dok je osušeno lišće stevije 30-40 puta slađe.

Uzgoj

""

Uzgoj stevije je moguć na dva načina – iz sjemena ili pomoću reznica. Uzgoj iz sjemena počinje sjetvom u zaštićenom prostoru. Biljke u našim klimatskim uvjetima mogu na otvoreno kad prođe opasnost od mraza. Mladim biljkama koje se dobivaju iz reznica potrebno je oko 25 tjedana da ojačaju za izlazak na otvoreno. Razmaci sadnje se kreću od 80-100 × 30-40 cm, čime se postiže sklop od 4-6 biljaka/m2, odnosno 40.000-60.000 biljaka/ha. Steviji odgovaraju pjeskovito-ilovasta tla pH 4,5-7,5, dok na zaslanjenim tlima ne uspijeva. Kako ne podnosi sušu, ovisno o klimatskim prilikama potrebno joj je povremeno natapanje. U uzgoju se koristi 100-200kg NPK 5-20-30 i 60kg dušika folijarno po hektaru. Uz organsku gnojidbu, dok je primjena herbicida isključena.

Zbog slatkog okusa štetnicima stevija nije zanimljiva. Od bolesti su moguća eventualno gljivična oboljenja koja nasadu u dobroj kondiciji nisu prijetnja. Mladim biljkama neposredno nakon sadnje prijetnja su puževi, od kojih im treba zaštita. Stoga su kod uzgoja ove biljke troškovi zaštitnih sredstava minimalni.

Berba – stevija

""

Berba lišća može biti višekratna ili jednokratna. U područjima s idealnim klimatskim uvjetima, moguće je postići 3-4 žetve godišnje, uz prinose i do 6t/ha suhog lišća. Dok u našim klimatskim uvjetima to nije moguće. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske potrebno je računati s 1pravom berbom godišnje. Eventualno je, uz uvjet duge i tople jeseni, moguće naknadno pobrati do 1/3ukupnog prinosa. U mediteranskom dijelu Hrvatske su u idealnim uvjetima moguće 2berbe godišnje. S berbom se započinje u kolovozu, a završetak je prije prvih mrazeva.

Potrebno je znati da je najveća koncentracija steviozida u biljkama prije pune cvatnje, a u trenutku precjetavanja količina značajno opada. Stoga, ukoliko se cvatnja dogodila na 5% usjeva bolje je pustiti biljke da odcvjetaju i skupiti sjeme. Berba se kod ove kulture radi ručno, što poskupljuje proizvodnju. Odmah nakon berbe lišće se mora osušiti. Najbolji način je sušenje u sušarama, gdje se na oko 50˚C suši u roku od 24-48hh. Nakon sušenja lišće se mehaničkom trešnjom odvaja od stabljika, te sprema na hladno i suho mjesto. Kako je stevija biljka toplog podneblja, temperature ispod 5°C zaustavljaju joj rast, a ispod 0°C biljke će biti značajno oštećene.

Zbog toga se pri uzgoju u kontinentalnim dijelovima Hrvatske preporuča nakon berbe i skraćivanja biljke do visine prvih listova, biljke izvaditi i spremiti na toplo. Ukoliko se radi o većim površinama na kojima to nije moguće potrebno ju je malčirati da se korijen ne bi smrznuo. U mediteranskom dijelu Hrvatske biljke, uz manje gubitke, mogu prezimjeti. Nakon 5.godine uzgoja, prinosi po biljci se značajno smanjuju, pa dulje korištenje biljaka nije ekonomski opravdano.

Prosječan prinos u hrvatskim uvjetima je 1,5t/ha suhog lišća, iz čega je moguće dobiti oko 100kg ekstrakta.

Teškoće u prodaji

Iako je stevija još od 1922.u RH priznata kao ljekovita biljka, trenutno se prema važećem pravilniku u RH u trgovinama ne može prodavati sušeni list ili zeleni prah od sušenog lista stevije, već samo ekstrakt zelene stevije. Ipak, obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu, na „kućnom pragu“ prodavati zeleni prah i suho lišće stevije.

Očekuje se da će u skoro vrijeme doći do izmjene pravilnika koji bi omogućio proizvođačima lakšu prodaju stevije, a time i značajnije širenje ove kulture.

Prema navodima iz strane literature u prvoj godini uzgoja, u kojoj se ujedno i osniva višegodišnji nasad stevije, kao najveći trošak se ističe trošak sadnog materijala i sadnje, kao i sustava za natapanje. Od 2.-5. godine uzgoja najveći je trošak pakiranja i prijevoza, kao i žetve i sušenja lišća. To je i razumljivo zbog velikog udjela ručnog rada. OPG Miljković na području Jastrebarskog uzgaja na površini od 2.500m2 10.000 biljaka stevije. Iz kojih proizvode tekuće sladilo za koje posjeduju rješenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, te ga kao takvo mogu prodavati u trgovinama.

Biljke su zaštićene folijom, a godišnje imaju 2berbe, s tim da druga daje 50-60% prinosa prve. Po biljci se ostvaruje prinos od 20-30g suhog lista. OPG Jerončić, koje djeluje na području Marije Bistrice, na površini od 1.500m2 uzgaja 8.000 sadnica stevije uz očekivani prinos od 150-200kg suhog lista.

""

Prethodni članakUzgoj začinskog bilja
Sljedeći članakDodijeljeni ugovori o financiranju i sudjelovanju u radu Nacionalne banke biljnih gena
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.