Uzgoj mažurana i origana

Mažuran i origano su grmolike zeljaste biljke iz roda Origanum, porodice usnača (Lamiaceae). Porodica obuhvaća sedam vrsta koje rastu na Mediteranu. Činjenica da su mažuran i origano vrste iz istog roda, no osim morfoloških sličnosti svakako su i u okusu te aromi.

Najpoznatije su grčka, španjolska i meksička vrsta mažurana, a razlikuju se po jačini arome i okusa. Zbog izuzetnih zdrastvenih prednosti najčešće se koriste kao svjež ili osušen začin te kao ulje. Iako se obično koristi u malim količinama, origano sadrži neke važne hranjive tvari. Samo jedna čajna žličica sušenog origana može zadovoljiti oko 8 % vaših dnevnih potreba za vitaminom K. Kao začin se upotrebljava nadzemni dio biljke (Majoranae herba) i (Origani herba) sušen i mljeven. Sakuplja se cijela biljka u cvatu ili samo listovi i gornji cvatući dijelovi biljke prema potrebi. Mažuran i origano se odavno koriste kao začini u prehrambenoj industriji, a rjeđe u medicini.

Ljekovitost

U narodnoj se medicini koristi kao lijek za želučane bolesti. Destilacijom vodenom parom mažurana u cvatu dobiva se eterično ulje koje ima antibakterijsko i antiseptično djelovanje na gram pozitivne mikroorganizme i bakteriju Esherichia coli. Biljka sadrži 0,8-2,0 % eteričnog ulja. Ulje je svijetložute boje, ugodnog mirisa. Glavni sastojak eteričnog ulja je sabinen (40 %). Uz sabinen ulje sadrži terpen, fenol i borneol, a koristi se u prehrambenoj industriji i u proizvodnji mirisa. Koristi se kod probavnih smetnji, grčeva, mučnina, gubitka teka i nadutosti. Djeluje smirujuće na probavne organe, ali se može koristiti i kod nesanice.

Energetska vrijednost 100 g sušenog mažurana iznosi 271 kcal. Sadrži 60,5 % ugljikohidrata, 12,6 % proteina i 7 % masti. U mažuranu od vitamina zastupljeni su vitamin C, niacin, tiamin, riboflavin, folna kiselina, vitamin B6, vitamin A, vitamin K te vitamin E. Od minerala sadrži kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar, mangan i selen. Nadzemni dio biljke origana sadrži 1,0 do 1,5 % eteričnog ulja. Glavni sastojci eteričnog ulja su karvakrol, timol i terpineol. Origano ili mravinac se koristi u narodnoj medicini u obliku čajnih pripravaka, za dezinfekciju mokraćnih kanala i za iskašljavanje. Koristi se i kao digestiv i karminativ, a posebno je cijenjen kao začin u kulinarstvu i mesnoj industriji.

Mažuran seu mediteranskim područjima može uzgajati kao višegodišnja biljka, dok je u područjima s umjerenom klimom moguć samo jednogodišnji uzgoj. Također, u mediteranskom području i brdsko-planinskim predjelima, raste višegodišnja začinska mravinac ili origano (Origanum vulgare L.).

   Uzgojni uvjeti

Mažuran i origano su biljke južnog podneblja termofilne i fotofilne. Što znači da je njihova optimalna temperatura za klijanje 20 do 22 °C. Mlade biljke podnose temperature do -2 °C, ali prestanu rasti već pri 10 °C. Ako prije oblikovanja cvjetova zahladi, smanjit će se prinos herbe i udio eteričnog ulja. Osim dosta svjetlosti i topline, biljci treba i vlage, pa je tako prinos najviši pri 60 % kapaciteta tla s vodom. Za vegetaciju  potrebno je 600 do 650 mm/m² oborina, a biljke su posebno osjetljive na nedostatak vlage u fazi klijanja, oblikovanja izboja i pupanja.

Obje vrste se uspješno uzgaja na rastresitim, humusom bogatim tlima srednjeg kapaciteta za vodu i zrak te neutralne ili slabo kisele reakcije. Raste kao niski grmić do 50 cm visine. Cvatnja mažirana počinje krajem lipnja, a traje do mjesec dana. Ako se biljka na početku cvatnje pokosi i ako ima dovoljno oborina tijekom srpnja ponovno procvjeta u kolovozu. Zbog ugodnog mirisa i dugotrajne cvatnje vrlo je dobra paša za pčele. Vrsta Origanum vulgare prepoznaje se po ružičastim i ljubičastim cvjetovima te zelenoljubičastim listovima. Sjeme mažurana i origana je okruglo, tamno i vrlo sitno, a klijavost zadržava dvije do tri godine. Sjeme posijano u klijalište niče za tjedan-dva, a na otvorenome za tri tjedna.

Sadnja origana i mažurana

Mažuran i origano se mogu uspješno uzgajati sadnjom ili izravnom sjetvom, koja danas prevladava zbog ekonomičnosti. Sadnice se mogu uzgajati u toplim i hladnim lijehama. U hladne (otvorene) lijehe sije se u ožujku. Pri izravnoj sjetvi potrebno je paziti da sjeme ne dospije u tlo dublje od 0,2 do 0,3 mm. S obzirom da je sjeme vrlo sitno dobro ga je pomiješati s pijeskom ili nekim drugim nosačem. Za površinu od 1 m² potrebno je oko 0,5 g sjemena uz uvjet da je klijavost veća od 80 %. Pri temperaturi od 15 °C danju i 10 °C noću sjeme klija vrlo brzo.

Nakon sjetve površina se dobro navlaži i prekrije folijom. Poslije osam do deset dana, kad biljke počnu nicati folija se ukloni. Dobro njegovane sadnice, visoke 6 do 8 cm, mogu se saditi krajem travnja. Sadnja se obavlja ručno ili strojevima za sadnju na međuredni razmak 50 cm i razmak u redu 20 do 25 cm.

Sadnja se obavlja u proljeće, nakon kasnih proljetnih mrazeva. Za hektar je potrebno 500 do 600 tisuća sadnica, koliko se može proizvesti na 110 do 120  m² površine s 1,5 do 2 kg sjemena. Izravna sjetva obavlja se početkom ožujka. Sjetvena površina mora biti dobro pripremljena jer sjeme posijano dublje od 0,5 cm neće niknuti. Međuredni je razmak 50 cm. Najbolje je sijati tako da redovi ostanu otvoreni, a nakon sjetve povaljati sjeme glatkim valjkom. Optimalan je sklop 120 do 130 biljaka po dužnom metru, za što je potrebno 8 do 10 kg sjemena po hektaru.

Tako posijano sjeme niče tek za tri tjedna. Kako je najvažnije prozračivanje tla, pri izravnoj sjetvi tlo treba kultivirati odmah poslije nicanja biljčica. Prvo okopavanje ili kultiviranje treba obaviti pažljivo da se ne povrijede mlade i još nježne biljke. Nastoji se razbiti pokorica koja nastaje nakon kiše ili zalijevanja. Drugo međuredno okopavanje slijedi tri do četiri tjedna kasnije, kad su biljke ojačale. U to je vrijeme intenzivna pojava korova pa je glavni cilj uništavanje korovskih biljaka. Broj okopavanja i plijevljenja ovisi o pojavi korova i pokorice pa se obavlja prema potrebi.

Gnojidba i prihrana

Tijekom vegetacije biljke treba prihraniti dva puta dušičnim gnojivom. Prvo se prihranjivanje obavlja zajedno s drugim okopavanjem. To se obavlja s 150-200 kg/ha dušičnog gnoja KAN. Drugo se prihranjivanje obavlja neposredno nakon prve žetve. Odmah nakon gnojidbe površinu treba okopati da se gnojivo što bolje pomiješa s tlom.

Mažuran se dobro uklapa u plodored. Pretkultura mora biti vrsta što ne ostavlja tlo zakorovljeno. Proizvodnja u monokulturi nije preporučljiva, a na istoj se površini mažuran može uzgajati tek nakon dvije godine. Kao i sve druge višegodišnje kulture origano se ne uzgaja u plodoredu. U našim uvjetima nasad origana traje tri do pet godina. Kao pretkulture najviše im odgovaraju vrste koje iza sebe ostavljaju rastresito tlo. Na istu se površinu mogu saditi svake četvrte godine. Preduvjet dobrih prinosa je oranje u jesen na dubinu 30 cm. Poorana se površina ostavi da prezimi, a u proljeće se obavlja površinska obrada tla da bi se što bolje očuvala vlaga nakupljena tijekom zime. Površina mora biti ravna i sitnomrvičasta.

Prije sjetve ili sadnje obavlja se još jedna priprema sjetvene površine da bi se uništili iznikli korovi. Tada valja obaviti i gnojidbu. Na površini koja je prethodne godine gnojena stajskim gnojem dovoljno je primijeniti 400 do 500 kg/ha mineralnog gnojiva NPK 15:15:15. Na manje plodnim tlima treba primijeniti veću količinu. Najbolje je gnojidbu provesti tri puta. U jesen osnovnu s 40 do 60 kg dušika, 60 do 80 kg fosfora i 120 do 140 kg kalija po hektaru. U proljeće prije sjetve, s 40 do 60 kg dušika i 18 do 20 kg fosfora po hektaru. Nakon košnje s 40 do 50 kg dušika po hektaru.

Od bolesti se najčešće javlja gljivica Alternaria sp., a od štetočina mažuranov moljac (Hypsolophus schmidelius v.Heyd). Riječ je o gusjenici dužine 1 cm koja paučinom obavija lišće mladih izdanaka.

  Berba

Berba, odnosno košnja obavlja se više puta tijekom vegetacije. Prvi puta se kosi na početku cvatnje, obično sedam do devet tjedana nakon sadnje, odnosno krajem lipnja. Visina reza mora biti uvijek ista (4-6 cm). Druga berba se obavlja krajem rujna ili početkom listopada, a u uvjetima navodnjavanja može se brati i u kolovozu. Na malim površinama kosi se ručno, a na plantažama strojno. Pokošene biljke moraju se odmah transportirati do sušara jer fermentiraju, što smanjuje vrijednost suhog začina. Prinos mažurana ovisi o primjeni agrotehničkih mjera i klimatskim uvjetima, ali najčešće se može dobiti 1,5 do 2 t/ha, a uz navodnjavanje u fazi vegetacije moguće je ostvariti i veći prinos. Sušiti se može prirodno na tamnom ili prozračnom mjestu, ili u sušarama na temperaturi do 45 °C.

Od 4-5 kg svježe mase dobije se 1 kg suhog nadzemnog dijela biljke. Za proizvodnju sjemena nasad treba ostaviti da biljke potpuno ocvatu, a žetva se obavlja pet do sedam dana nakon odbacivanja cvjetova. Porezane se biljke ostave u zaštićenom prostoru da sazriju. Kad su biljke potpuno suhe odvaja se sjeme. Nakon pročišćavanja sjeme se čuva u hladnom i tamnom prostoru. Čistoća sjemena treba biti 95 %, a minimalna klijavost 75 %.