Opsežna istraživanja provedena tijekom posljednjih nekoliko desetljeća pokazala su da je povrće vrlo važno zbog svojih hranjivih svojstava. Povrće osigurava organizmu korisne i lakoprobavljive tvari – šećer, nezamjenjive aminokiseline, bjelančevine, masti, mineralne soli, vitamine i enzime. Povoljno utječe na ljudski organizam, regulira probavu i povećava biološku vrijednost ostalih namirnica. Najkorisnije je svježe povrće, jer sadržava više vitamina od toplinski obrađenog.
Velika je prednost uzgoja povrća u vlastitoj proizvodnji mogućnost branja plodova kada oni dosegnu optimalnu zrelost i pun okus, što nije slučaj kod industrijskog i intenzivnog uzgoja kada se s berbom čeka do trenutka maksimalnog prinosa.
Tlo i obrada tla
Pojedine povrtne kulture imaju različite zahtjeve u odnosu na svojstva i kakvoću tla. Neke daju zadovoljavajuće rezultate i na manje plodnu tlu, a druge imaju vrlo visoke zahtjeve u pogledu kakvoće zemlje. Ipak, teška glinena, hladna ili jako pješčana i kamenita tla bez dopunske obrade nisu prikladna za uzgoj povrća. Kvaliteta tla znatno utječe na rast i razvoj povrtnih biljaka. Tla s teškim, vlažnim i glinenim donjim slojevima i podzemnim vodama nisu osobito povoljna za uzgoj povrća. Uzgoju povrća ne odgovaraju ni tla s plitkim oraničnim slojem, s pjeskovitim ili kamenim donjim slojevima.
Plodnost
Plodnost tla prije svega ovisi o njegovoj strukturi, koja se određuje prema sposobnosti raspadanja tla na čestice. Najpovoljnija je struktura kod koje su čestice zemlje mrvičasto zrnaste, promjera 1 – 10 mm, ali da je najviše onih promjera 2 – 4 mm. Takva je struktura aluvijalno-euvijalnih, humusno-karbonatnih, černozemnih i drugih tala. Za nastajanje povoljne strukture važna je fauna tla, posebice kišne gliste. Poznato je da u zemljištu žive razni mikroorganizmi. U tlu površine 100 m2 nalazi se na desetak kilograma mikrobne biomase. Zahvaljujući zemljišnim mikroorganizmima, biljni i životinjski ostatci neprekidno se razgrađuju, i tlo se obogaćuje novim i korisnim sastojcima, pri čemu se povećava njegova plodnost. Osim toga, mikroorganizmi sudjeluju u stvaranju humusa i utječu na popravljanje njegove strukture.
Reakcija (pH) tla
Za uspješan uzgoj povrća značajna je i reakcija tla koju određuje sadržaj vodikovih iona u otopini tla. Reakcija može biti neutralna, kisela ili alkalna, a označava se simbolom pH. Neutralna reakcija ima vrijednost pH-7, kisela reakcija manje od 7, a alkalna više od 7-pH. Povrtne kulture možemo podijeliti u četiri skupine, prema reakciji tla. U prvu skupinu ubrajaju se vrste koje se najbolje razvijaju na neutralnim do slabo alkalnim tlima, od pH-7 do pH-7,5.
Ovu skupinu čine kupus, češnjak, paprika, špinat i luk. Drugu skupinu čine kulture koje se najbolje razvijaju na tlima slabo kisele do neutralne reakcije, do pH-7, dakle grašak, grah, cvjetača, krastavci i salata. Treća su skupina kulture koje se najbolje razvijaju na kiselim tlima, od pH-6 do pH-6,5, a to su mrkva, tikvice i rajčica. Četvrta je skupina ona koja se najbolje razvija na kiselim tlima, od pH-5,5 do pH-6, a čini je krumpir. Neprikladna reakcija tla može se popraviti na razne načine. Kod kiselog tla reakcija se može popraviti dodavanjem natrijeve salitre, koštanog brašna, tomasova fosfata, vapna ili pepela. Alkalnim tlima reakcija se popravlja unošenjem stajskoga gnojiva, amonijeva sulfata i superfosfata.
Mehanička obrada tla
Mehaničkom obradom tla poboljšavaju se njegova fizička i kemijska svojstva, a povećava se i broj korisnih mikroorganizama i to između 5 i 10 puta. Stoga je obrada tla vrlo važna kod uzgoja povrća. U povrtnjaku je moguća česta obrada tla, što povoljno utječe na urode. Prije jesenske duboke obrade tla potrebno je ukloniti ostatke kultura iz prethodne godine. Sakupljene ostatke najbolje je spaliti, kako bi se uništili i možebitni štetnici i bolesti. Duboka jesenska obrada provodi se prekopavanjem štihačom, na dubinu od 25 do 30 cm. Tla s dubljim oraničnim slojem mogu se prekopavati na dubinu do 40 cm.
Dubokim prekopavanjem sjeme korova pada duboko u zemlju, pa se smanjuju izgledi za ponovno nicanje. Prekopana zemlja ostavlja se do proljeća u grubim brazdama. Tako tlo zadržava više vlage, a kad je u takvu stanju, mraz povoljnije djeluje na njegovu strukturu. Za uspješan razvoj povrtnih biljaka od velikog je značaja proljetno površinsko drobljenje zemlje drljanjem i grabljanjem. Proljetno prekopavanje tla nužno je i u slučajevima kad je tlo jače zaraslo u korov, pa drljanje ili grabljanje nije dovoljno, kao i ako nije obavljena jesenska obrada. Proljetno prekopavanje može dati rezultate kao i jesenska obrada samo na strukturnim i lakšim tlima. Prije sjetve ili sadnje potrebno je obaviti predsjetvenu obradu.
Osnovni je cilj predsjetvene obrade da se dobije ravna površina i rastresiti površinski sloj na dubini oko 5 cm. To omogućuje da se sjeme zasije na istoj dubini i olakša njegovo nicanje. Predsjetvena se obrada sastoji od ravnanja površine motikom ili grabljama, te oblikovanja gredica. Nakon branja povrća u kasno proljeće ili tijekom ljeta, prvo se pokupe ostatci biljaka, potom se prekopa na dubinu od 15 do 20 cm, a zatim se tlo drlja ili grablja, tako da bude posve pripremljeno za uzgoj iduće povrtne kulture. Sjeme povrća teško može niknuti na jako rastresitu tlu, jer se vlaga ne zadržava na površini.
Kako bi se osigurala stabilna i ravnomjerna vlažnost površinskog sloja zemlje, rastresito tlo treba povaljati valjkom ili pritisnuti daskom. Tijekom vegetacije povrtnog bilja tlo se zbog raznih poslova ugazi, a zbog zalijevanja i kiša, na njemu se stvara i pokorica. To otežava razmjenu plinova između tla i zraka, vlaga brzo isparava i narušava se toplotni režim tla. Osim toga, obilna gnojidba i redovito zalijevanje pridonose brzom rastu korova. Plijevljenjem korova, okopavanjem između redova, zemlja postaje rastresita, razbija se pokorica i uništava korov. Na ovaj način popravlja se toplotni, vodozračni i prehrambeni režim zemljišnog kompleksa. Tijekom vegetacije obavljaju se dvije do tri međuredne obrade. Ovisno o biološkim svojstvima i starosti uzgajanih kultura, međuredna obrada je plića ili dublja.
Toplina i svjetlo
Za nicanje i disanje biljaka, rast, cvatnju, oprašivanje i druge procese potrebna je određena temperatura. Primjerice, na 15 °C cikla niče za 5 do 6 dana, a na 5 °C za 22 dana. Kupus uzima triput više fosfora pri temperaturi od 16 do 22 °C, nego pri temperaturi od 2 do 6 °C. Pri temperaturi od 15 °C fotosinteza kod krastavaca prestaje.
Voda i zalijevanje
Povrtne biljke teško podnose nedostatak vlage i suh zrak, što je općenito značajka naših klimatskih uvjeta. Suša se izrazito nepovoljno odražava na rast i razvoj korijenova sustava i nadzemnog dijela biljaka, osobito u ranijim fazama razvoja. Zbog suše će salata, špinat i cvjetača cvjetati prije vremena, a rajčici, paprici i krastavcima opadaju cvjetovi i mladi, tek zametnuti plodovi. Rotkvice i celer zbog suše će odrvenjeti. Velike potrebe povrtnih kultura za vlagom i povoljno reagiranje na zalijevanje objašnjava se njihovim visokim sadržajem vode, osobito u plodovima. Ovisno o zahtjevu za vodom, povrtne biljke mogu se podijeliti u tri skupine. Prvu čine sve kupusnjače, špinat, salata, luk, češnjak, rotkvice i celer. Drugu skupinu čine krastavac, rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, mrkva, peršin, grah i grašak. Treću skupinu čine tikvice. Ova je podjela uvjetna, jer se mijenja ovisno o drugim uvjetima, kao i o značajkama sorata povrća.
Kada zalijevati?
Režim zalijevanja povrtnih biljaka određuju čimbenici: potreba biljaka za vodom u raznim fazama rasta i razvoja, zalihe vode u zemlji i utrošak vlage biljaka. Reguliranje vodnog režima tla obavlja se uglavnom natapanjem. Ne samo da poboljšava vodni režim tla i opskrbljuje biljke potrebnom vodom, već od 5 do 6 puta pojačava razmjenu pedološkoga i atmosferskog zraka, odnosno, pojačava disanje zemlje. Potrebno je, međutim, znati da je prekomjerno povećanje vlažnosti tla tijekom natapanja štetno. Pogoršava se disanje zemlje, toplotni režim, zatim djelovanje korisnih mikroorganizama, a povećava i kiselost tla. Voda koja se rabi za natapanje ne smije sadržavati štetne tvari i sjeme korova. Treba biti neutralne ili slabo kisele reakcije, i odgovarajuće temperature. Onečišćena voda ne rabi se za zalijevanje povrtnih biljaka! Važnu ulogu u rastu i razvoju povrtnog bilja igra temperatura vode. Kad se toploljubivo povrće zalijeva vodom temperature od 14 do 16 °C, postaju drvenasto. Temperatura vode za zalijevanje trebala bi biti veća od 20 °C.
Koliko zalijevati?
U pravilu se povrtne biljke zalijevaju u kasnim popodnevnim ili ranim jutarnjim satima, osobito ako se zalijeva hladnom vodom. Ako se zalije u vrijeme najviših dnevnih temperatura, zbog nagle promjene u temperaturi tla i vode, većina će povrtnih biljaka stradati. Povrće se u malom povrtnjaku natapa uglavnom površinski i tekućom vodom. Voda se raspoređuje po cijeloj površini, ili po dijelu povrtnjaka. Ako je povrtnjak malen, male su mogućnosti za nivelaciju terena, a vrlo je prikladno natapanje u brazde. Zahtjevi povrtnih biljaka za relativnom vlagom zraka vrlo su različiti. Krastavci, cvjetača, salata i špinat traže veću vlagu zraka, 80 – 95%, a rajčici odgovara niža vlaga zraka, 50 – 60%.
Posebice treba imati na umu da o vlažnosti i toplini zraka ovise ne samo životne funkcije povrća, već i to hoće li se pojaviti neke bolesti i štetnici. U slučajevima visoke vlage zraka i smanjene temperature povećava se opasnost od pojave gljivične ili bakteriološke bolesti. Željenu, višu, relativnu vlagu zraka možemo održati stvaranjem zavjese (zida) od kukuruza ili šiblja, koja sprječava djelovanje vjetrova na sušenje tla. Smanjivanjem ili povećavanjem broja zalijevanja tekućom vodom, također se u određenoj mjeri popravlja relativna vlaga zraka. Osvježavajuće zalijevanje orošavanjem povoljno utječe ne samo na bolje natapanje, već i na povećanje vlage zraka.
Razmnožavanje povrća
Većina povrtnih biljaka razmnožava se sjemenom, a tek manji broj vegetativno. Svaku povrtnu sortu obilježava određena kakvoća zbog koje se uzgaja. Miješanje sjemena raznih sorata posve je nepoželjno. Vrtlar mora znati ne samo od koje je sorte sjeme koje sije, već i sadržava li i sjeme drugih sorata. Postotak sjemena deklarirane sorte pokazuje čistoću sorte ili njegovu autentičnost. Sjeme povrća treba biti ne samo autentično, već i bez mehaničkih primjesa, sjemena korova, štetnika i bolesti. Čistoća od mehaničkih primjesa druga je važna kvaliteta sjemena. Sjeme za sjetvu sadržava malo vlage, što je poželjno za čuvanje, ali ne i za nicanje nakon sjetve. Prije nicanja nužno je bubrenje sjemena, za što je potrebna vlaga, katkad nekoliko puta veća nego što je njegova težina.
Ako je vlaga tla nedovoljna, sjeme neće nabubriti, pa tako i neće niknuti, već će istrunuti. Kada sjeme nabubri, pojačava se disanje klice, a za to je potrebno više zraka. Zato tlo pripremljeno za sjetvu mora biti rastresito, kako se na njegovoj površini ne bi stvarala kora. Nabubreno sjeme neće niknuti ako nema potrebne topline koja odgovara zahtjevima vrste i sorte. Ako navedeni uvjeti, toplina, vlaga i zrak nisu dovoljni, sjeme neće niknuti ili će nicanje biti usporeno. Vlaženjem sjemena nicanje se može ubrzati i tjedan dana. Vlaženje se primjenjuje kad se želi postignuti brže nicanje sjemena koje teže klija i niče (celer, mrkva), i kad se iz bilo kojih razloga zakasni sa sjetvom. Moči se u čistoj vodi, na temperaturi od 20 do 22 °C.
Sjeme se stavlja u vrećicu i moči svakih 5 do 6 sati po 10 do 15 minuta. Nakon toga sjeme se izvadi i ostavi na sobnoj temperaturi. Treba paziti da se sjeme ne osuši u potpunosti. Vodu treba nekoliko puta mijenjati, odnosno, svako močenje obavlja se novom vodom. Sjeme mrkve, peršina i celera moči se od 50 do 60 sati, paprike, rajčice i patlidžana od 25 do 50 sati, sjeme krastavaca od 12 do 15 sati. Močenje sjemena koje brzo niče (rotkvica) nije potrebno.
Sjetva
Ovisno o vrsti i veličini sjemena, sjetva se obavlja na raznim dubinama. Na dubinu sjetve utječe stanje tla, ali i vrijeme sjetve. Sitno i brzo nicajuće sjeme salate, rotkvice i kupusa sije se na dubinu od 1 do 2 cm. Sitno sjeme kultura koje sporije niču (luk, peršin, mrkva) sije se na dubinu od 2 do 3 cm. Sjeme krastavaca, špinata, graška, graha i boba sije se na dubinu od 3 do 6 cm. Ako je zemlja laka i izložena zračnim strujanjima, koja uzrokuju njezino sušenje, sjetvu treba obaviti do 1 cm dublje. Kad se u proljeće sjetva obavlja ranije, potrebna je dubina manja, jer se površinski sloj bolje zagrijava.
Sjeme povrća sije se na nekoliko načina: omaške, u redove i u kućice. Sjetva omaške je star i primitivan način. Kod ovakve sjetve sjeme dospijeva na razne dubine, a i razmaci su različiti. Zbog toga sjeme ne niče ujednačeno i gustoća nasada je neravnomjerna. Tim načinom još uvijek se sije sitno sjeme, što nije preporučljivo. Kod sjetve u redove sjeme se unosi na istu dubinu, ravnomjerno, tako da ujednačeno niče i osigurava pravilan razmak između biljaka i ujednačen sklop. Sjetva u redove omogućuje i nesmetano okopavanje biljaka, pa je to još jedna prednost. Sjetva u kućice primjenjuje se kod kultura koje traže veće površine (krastavci, tikvice), ili onih koje traže potporanj (grah, grašak).
Sjetvu treba obavljati pravodobno i ovisno o zahtjevima kultura prema temperaturi i vremenskim prilikama. Osobito je značajna pravodobna sjetva kultura koje niču sporo, jer u proljeće može nastupiti iznenadna suša, što otežava nicanje. Sjeme toploljubivih vrsta (rajčica, grah, krastavci) sije se kad temperatura tla iznosi 10 °C, i kad nakon nicanja više nema opasnosti od mraza. Sjetva se može obaviti i ujesen, ali samo onih vrsta koje su otporne na hladnoću. Pritom treba imati u vidu da mlade biljke prije pojave mraza moraju biti dovoljno čvrste (sa 2 – 3 lista i dobro ukorijenjene), ili se moraju sijati u rokovima da nicanje počne u proljeće. Većina povrtnih biljaka uzgaja se rasađivanjem, a takav način ima mnogo prednosti: biljke dolaze u rod 30 – 45 dana ranije, produljuje se razdoblje plodonošenja, utrošak sjemena je manji i bolje je iskorištavanje vrtne površine.
Sadnja prijesadnica
Kod uzgoja rasada na otvorenim gredicama, osobito kasnijih, potrebno je pravodobno zalijevanje, kao i kaljenje rasada zasušivanjem, desetak dana prije rasađivanja. Pridržavanje roka sadnje gotovog rasada osjetno utječe na uspjeh rada u vrtu. Rasad toploljubivih povrtnih kultura treba saditi na otvoreno tek kad se tlo zagrije, i kad prođe opasnost od kasnoga proljetnog mraza. Rasad povrtnih vrsta, otpornih na hladnoću, treba saditi najkasnije do 15. ožujka. Kasno sađenje kasnog kupusa, cvjetače, luka i poriluka može dovesti u pitanje urode tih kultura. Salata posađena u kasnu jesen najčešće smrzava jer se biljke ne zakorijene dovoljno dobro prije pojave jačeg mraza. Dan prije iznošenja rasad je potrebno zaliti.
Nepikirani rasad treba pažljivo iščupati, pazeći da se ne ošteti korijen. Dobro je iščupati ga s više zemlje oko korijena, što se postiže pomoću male lopatice. Rasad pikiran izravno u zemlju također se vadi, a rasad pikiran u lončiće iznosi zajedno s njima. Kako bi se postiglo brže ukorjenjavanje nakon rasađivanja, lišće i korijen rasada kupusa, poriluka, salate i kelja treba prikratiti najviše za trećinu njegove dužine. Povrtne biljke sade se pomoću sadilice ili kolčića u prethodno iskopane kućice. Zemlju oko zasađene biljke treba lagano pritisnuti da bi se lakše primila. Zasađene biljke potrebno je odmah zaliti.
Pravilno korištenje površine malog povrtnjaka
Mali povrtnjak uvijek mora biti dobro njegovan, čist i zelen do kasne jeseni. Osim toga, poželjno je da se osim povrća u njemu sadi i cvijeće. Njegova površina ne bi trebala biti zaklonjena zgradama, velikim voćkama ili ukrasnim drvećem. Povrtne kulture traže dosta svjetla i malo je vrsta koje podnose sjenu. Bez obzira na njegovu veličinu, povrtnjak je teško održavati bez stalnog izvora vode. Ako uz povrtnjak ne postoji tekuća voda, potrebno je osigurati podzemnu vodu. Podzemna je voda hladna pa izravna uporaba negativno utječe na povrće, osobito toploljubivo. Daleko bolji učinci pri zalijevanju postižu se uporabom mlake vode. Dovoljno je u povrtnjaku imati manji spremnik za vodu u kojem se ona može zagrijati. Prije oblikovanja povrtnjaka tlo je potrebno očistiti od kamenja, drveća i korijenja, i poravnati. Po potrebi se zemlja s viših mjesta skida i raspoređuje.
Povrtnjak mora imati blagi pad zbog lakšeg natapanja i otjecanja suvišne vode. Dugotrajan uzgoj istih povrtnih kultura na jednom mjestu izaziva štetne posljedice; zbog jednostrana korištenja hranjivih tvari zemlja se brzo iscrpljuje, gomilaju se uzročnici bolesti i štetnici; kvari se struktura tla i urodi određene kulture iz godine u godinu se smanjuju. Zbog toga je potrebno pridržavati se plodoreda. Međutim, u malom vrtu mogućnost pravilna plodoreda nije velika, ali se ipak treba pridržavati nekih pravila. Urodi luka, mahuna, graška i srednje kasne rajčice smanjuju se ako se nekoliko godina za redom uzgajaju na istom mjestu. Istraživanja su pokazala da u četvrtoj godini uzgoja na istom mjestu luk daje 40% niže urode, a kod graška urodi su 20% manji.
Rana rajčica i rani krumpir mogu se na istom mjestu uzgajati bez pridržavanja plodoreda, a da to ne utječe na urode, samo ako se nakon njih kao postrana kultura uzgaja kukuruz. Kod srednje kasne rajčice vrlo niski urodi dobivaju se ako je prethodna kultura bila srednje rana rajčica, a urodi su najveći ako se uzgaja nakon mahuna i graška. Dobre su pretkulture krumpir, paprika i špinat, loša je pretkultura kasni kupus. Paprika daje najviše urode ako se uzgaja nakon krumpira, graška, mahuna i kasnog kupusa, a najlošije su predkulture rana rajčica i paprika. Kasni kupus najbolje je uzgajati nakon mahuna, graška, ranog krumpira, srednje kasne rajčice i paprika, a nepovoljna je pretkultura špinat. Površina malog povrtnjaka mora se što racionalnije koristiti, a to se uglavnom postiže uzgojem nekoliko kultura.
Kod zajedničkog uzgoja povrća moguće su različite kombinacije, a spomenut ćemo samo neke:
mrkva + peršin + rotkvice
mrkva + peršin + endivija
endivija + rani kupus
paprika + mrkva ili peršin
krastavci + mrkva ili peršin
Vlasnik svakog povrtnjaka mora imati barem osnovni alat, lopatu, štihaču, manju i veću motiku, grablje i vile. Ostali alat može se nabavljati prema potrebi. Pri izboru alata treba voditi računa da on bude lagan, da metalni dijelovi budu oštri i da su drške načinjene od zdravog i lakog drveta. Za zalijevanje treba imati kantu s ružom i uređaj za orošavanje. Potrebne su manje i veće kante, lopatice, bačva za zagrijavanje vode, daska za ravnanje zemlje, sandučići, košarice i kutije. Dobro će doći sito za prosijavanje zemlje i gnoja, sadilica, klupko konopa, kolci i sjekirica. Za zalijevanje je svakako nužno crijevo s nastavkom. Sav alat potrebno je čuvati i čistiti nakon uporabe. Mogućnost sjetve – sadnje povrća po gredicama u tijeku jedne vegetacijske sezone.
