Iskustva s bespilotnim letjelicama u poljoprivrednoj proizvodnji

41

""Važno je znati izabrati odgovarajuće strojeve, metode i opremu za pojedine zahvatee kako bi se oni uspješno obavili i time osigurali uspješnu proizvodnju. S obzirom da svi GPS sustavi rade na istom principu i u načelu imaju jednake komponente vrlo visoke preciznosti, a koriste se za sadnju, zaštitu, gnojidbu i berbu povrća, voća i grožđa. Primjena bespilotnih letjelica nudi novu generaciju tehnike i tehnologije nadziranja nasada i usjeva na nepristupačnim i udaljenim područjima. Sustav sadrži sve komponente GPS-a, informacije s terena su nakon analize brzo dostupne, rukovanje sustavom je jednostavnije i u konačnici jeftinije, bez obzira što su početna ulaganja nešto veća u odnosu na sustav GPS-a postavljenog na traktoru. Spomenuti sustavi već se primjenjuju u poljoprivrednoj proizvodnji na većim proizvodnim poršinama s tim da je oprema montirana na kabinu traktora, a rukovatelj (traktorista) u kabini putem kontrolnog monitora ima trenutni nadzor i praćenje potrebnih parametara.

Suvremena oprema za snimanje stanja

Veliki iskorak u poljoprivrednoj proizvodnji je primjena bespilotnih letjelica koje su opremljene suvremenom opremom za snimanje usjeva ili nasada. Ova metoda praćenja eventualnih promjena na biljkama je puno fleksibilnija i prikladnija u odnosu na sustav koji je postavljen na traktoru. Tako se kod ove metode snimanja iz zraka koristi pojam „indeks vegetacije“ koji se definira kao izračun digitalnih vrijednosti dobivenih u gotovo infracrvenom i crvenom spektru. Indeks vegetacije je bezdimenzijsko zračenje temeljeno na mjerenjima izračunatim iz kombinacije spektralnih traka iz daljinski detektiranih podataka. Vegetacijski indeks se izračunava iz digitalnih vrijednosti zabilježenih u pikselima fotografija snimljenih različitim daljinskim uređajima (senzorima). Dakle, vegetacijski indeks je empirijska formula dizajnirana da istakne kontrast u spektralnom odgovoru na dvije različite spektralne trake slika, npr. u gotovo infracrvenom i crvenom spektru.

Korištenje različitih indeksa vegetacije za procjenu različitih biofizičkih svojstava vegetacije daljinski detektiranih podataka je uobičajena praksa. Međutim, na spektralni odgovor vegetacijskog područja iz kojih su dobiveni indeksi vegetacije utječe nekoliko čimbenika vezanih uz samu vegetaciju i okružujuću okolinu, kao što su bujnost vegetacije, struktura lišća, sadržaj vode u lišću, raznolikost tla i prisutnost sunčevog svjetla, kut sunca, stanje izmaglice itd.

""

Primjena GPS-a u poljoprivredi

GPS (Global Positioning System) uključuje mrežu povezanih satelita koji kontinuirano odašilje kodirane informacije za precizno određivanje položaja na Zemlji. Primjenom GPS sustava u poljoprivredi može se precizno definirati položaj stroja, biljke, zakorovljenost, prisutnost podzemnih voda, sklop, oblik parcele, depresije, izbočine itd. U Hrvatskoj se GPS uglavnom koristi na većim proizvodnjim površinama prillikom sjetve ili sadnje, gnojidbe i zaštite usjeva ili nasada. Primjenom bespilotnih sustava s integriranim GNSS (Global Navigation Satellite System) senzorom omogućuje selektivno tretiranje. Tretirajući cijelu površinu stvaraju se veliki gubici zaštitnog sredstva, povećava negativni utjecaj istih na okoliš, što uzrokuje značajne ekonomske ekonomske gubitke. Konačni cilj kojemu treba težiti je maksimalno učinkovita primjena strojeva za zaštitu bilja kako bi se aplikacija obavila pravovremeno i kvalitetno. Pri sjetvi i sadnji voća, vinove loze, povrća i dr. koriste se GPS sustavi visoke točnosti, uz korištenje stacionarne bazne stanice u polju koja služi za korekciju satelitskog signala, koristi se RTK GPS sustav (Real Time Kinematic). Tim načinom se pogreške zbog atmosferskih pomaka svode na najmanju moguću mjeru pri čemu točnost pozicioniranja iznosi od ± 1-2.5 cm, ovisno od proizvođača. S obzirom da svi GPS sustavi rade na istom principu, u načelu imaju jednake komponente, te bi se jedan GPS sustav visoke preciznosti za sjetvu i sadnju povrća sastojao od RTK-GPS/GLONASS (stacionarna bazna stanica, tronožac) — za korekciju satelitskog signala, GPS prijemnika s antenom na krovu traktora — za pozicioniranje traktora u polju i kontrolnog monitora s mogućnošću nadziranja rada i upravljanja priključcima.

Primjena bespilotnih letjelica danas je prisutna na svim kontinentima. Prema tehničkim karakteristikama masa letjelice eBee kreće se od svega 700 grama, pogoni se baterijom, a trajanje letenja može biti do 45 minuta. Nominalna brzina letenja kreće se od 40-90 km/h, a u jednom letu može maksimalno snimiti površinu od oko 1000 hektara. Rukovanje letjelicom je jednostavno, daje univerzalnu primjenu (koristi više vrsta kamera za snimanje), a korištenje je vrlo je pouzdano.

Iskustva primjene bespilotne letjelice

Agronomski fakultet u Zagrebu (Zavod za mehanizaciju) i Školski Center Šenjur (Slovenija) su 2015. godine godine pokrenuli zajednički istraživački projekt „Primjena bespilotnih letjelica u hortikulturnoj proizvodnji“. Obavljena su pokusna snimanja Fakultetskog pokušališta „Jazbina“ (28 ha), voćnjaka „Mirosan“ (SLO, 12,7 ha) i vinograda „Zlati Grič“ (SLO, 136,6 ha).

Kvalitetno i povoljno rješenje

Primjena bespilotnih letjelica (GPS) predstavlja najkvalitetnije moguće rješenje modernoj poljoprivrednoj proizvodnji. To se prije svega odnosi na sjetvu i sadnju, gnojidbu i zaštitu usjeva i nasada. Prilikom aplikacije pesticida orošivačima u trajnim nasadima u praksi se nailazi na dosta problema. Primjenom bespilotne letjelice nasad se može često nadzirati te pravovremeno uočiti potencijalna žarišta pojave bolesti i štetnika. Tako se izbjegava nepotrebno nanošenje pesticida u cijelom nasadu, već se tretiranje obavlja lokalizirano, što je i s ekološkog stajališta jako poželjno. Time se mogu ostvariti velike ekonomske uštede, odnosno veća konkurentnost proizvoda (voće, grožđe, povrće i dr.) na domaćem i inozemnom tržištu. Velika prednost primjene bespilotne letjelice je praćenje nasada i usjeva na nepristupačnim i udaljenim terenima.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakRezultati zajedničke operativne akcije “MESAR 2016”
Sljedeći članakNova isplata iz Programa ruralnog razvoja za rukovanje stajskim gnojivom
Avatar
Izvanredni je profesor na Zavodu za mehanizaciju poljoprivrede na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, na kojem radi od 1990. Znanstveni interesi su mu precizna poljoprivreda u hortikulturnoj proizvodnji, primjena strojeva za aplikaciju pesticida i gnojidbu u hortikulturnoj proizvodnji, radni učinci i utrošci energije kod strojeva za održavanje tla u trajnim nasadima, strojna berba voća i grožđa, strojna berba povrća, ljekovitog i začinskog bilja, te strojevi i oprema u podrumarstvu. Rođen je 1965. godine u Budrovcima (Đakovo). Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1989. godine. Magistrirao je 1994. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 1999. godine. Od 1990. godine radi na Zavodu za mehanizaciju poljoprivrede Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1990. godine, u zvanje asistenta 1994.  godine, u zvanje višeg asistenta 2000. godine, u zvanje docenta 2003. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2012. godine. Znanstveni interesi su mu precizna poljoprivreda u hortikulturnoj proizvodnji, primjena strojeva za aplikaciju pesticida  i gnojidbu u hortikulturnoj proizvodnji, radni učinci i utrošci  energije kod strojeva za održavanje tla u trajnim nasadima, strojna berba voća i grožđa, strojna berba povrća, ljekovitog i zaćinskog bilja te strojevi i oprema u podrumarstvu. Voditelj je preko 70 diplomskih ili završnih radova. objavio je više od 110 znanstvenih i stručnih radova, te aktivno sudjelovao na više od 50 domaćih i inozemnih skupova (kongresa, savjetovanja). U sklopu Međusveučilišnog studija „Mediteranska poljoprivreda“ u Splitu i stručnog studija „Poljoprivreda krša“ u Kninu, bio je vanjski suradnik 7 godina. Voditelj je 5 domaćih istraživačkih projekata. Tijekom 2004-2006. Prihvaćena su mu i objavljena u „Hrvatskom glasniku intelektualnog vlasništva“ 4 patenta. Znanstveno se usavršavao  u Mađarskoj na Gödöllö Szent Istvan University of Agricultural Sciences, na College of Nyiregyhaza, te na Szent Istvan University u Budimpešti (problematika sušenja voća i filtracije vina tzv. "membranska filtracija"). Odobrenom stipendijom «Central European Exchange Programme for Univesity Studies (CEEPUS)  2002. godine boravio je na University of Agricultural Sciences and Veterinary Medicine u Cluj-Napoca (Rumunjska) na problematici tehnike u integralnoj zaštiti u voćnjaku i vinogradu. Aktivno surađuje s Kmetijskim Inštitutom Slovenije (Ljubljana), Univerzom v Mariboru (Maribor) i Šolskim Centrom Šentjur (Šentjur). Redovito pojećuje najprestižnije međunarodne poljoprivredne sajmove Agritechnica (Hannover), Interfructa (Stuttgart), Fieragricola (Verona), BolognaFiere (Bologna). Bio je u stručnom posjetu najpoznatijim tvrtkama koji proizvode poljoprivrednu mehanizaciju; John Deere (Manheim, Bruchsal), Antonio Carraro (Padova), Ino (Brežice), Agromehanika (Kranj), SIP (Šempeter).  Član je  Europskog društva za poljoprivrednu tehniku (EurAgEng). http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=174244