Nedavno su donesene izmjene i dopune Zakona o trgovini, pa se tako odredbama članka 2., u kojem se mijenja dosadašnji članak 5. stavak 1. podstavak 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 116/08, 76/09), prije svega provodi pojmovno usklađenje s odredbama Zakona o poljoprivredi te se uvodi pojam „obiteljskog seljačkog gospodarstva“, a kojim se ovom novelom dopušta prodaja proizvoda na malo izvan prodavaonica i putem automata i kioska, što do sada nije bilo moguće.
Ovim zakonom regulirana je npr. prodaja mlijeka putem automata, što se u posljednje vrijeme pokazalo učestalom pojavom na tržištu; prodaja vlastitih proizvoda putem kioska, čime je omogućeno da OPG-i prodaju svoje proizvode i na taj način jer do sada su imali tu mogućnost prodaje samo na klupama i štandovima, ali, naravno, uz vođenje računa o pozitivnim posebnim propisima RH vezanim uz prodaju hrane, čime se također mora voditi računa i o poštivanju odredbi propisa o zaštiti potrošača. Za obavljanje djelatnosti na navedeni način potrebno je ishoditi rješenje o ispunjavanju minimalno tehničkih uvjeta, osim ako je riječ o prigodnoj prodaji.
Djelatnost trgovine
Nadalje, navedenom odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, proširuje se i krug osoba koje mogu obavljati djelatnost trgovine pa tako djelatnost trgovine mogu obavljati i pravne osobe (udruge, zadruge, ustanove, škole, muzeji i sl.), dakle neprofitne pravne osobe, koje prema posebnim propisima radi ostvarivanja svojih ciljeva, a sukladno odredbama statuta ili drugih općih akata, svoje proizvode prodaju na malo izvan prodavaonica na način propisan odgovarajućim odredbama Zakona o trgovini. U odnosu na proširenje kruga osoba,
koje mogu obavljati djelatnost trgovine na neprofitne pravne osobe, ovim prijedlogom Zakona omogućava se istima da bez ishođenja minimalno tehničkih uvjeta, a sukladno posebnim propisima radi ostvarivanja svojih ciljeva zbog kojih su i osnovane, mogu obavljati sve djelatnosti koje su utvrđene statutom, osim onih koje su zakonom izričito zabranjene. Zakonodavac nije imao namjeru niti je svojim odredbama izjednačio neprofitne pravne osobe s trgovačkim društvima, odnosno s pojmom trgovca u smislu obavljanja djelatnosti trgovine sa svrhom da prodajom bilo koje robe neprofitna pravna osoba ostvaruje određeni prihod. Neprofitne pravne osobe, dakle,
mogu obavljati prodaju robe koja je u izravnoj vezi sa svrhom ostvarivanja njihovih ciljeva. Nastavno na navedeno, za obavljanje te prodaje, neprofitne pravne osobe ne moraju ishoditi
minimalno tehničke i druge uvjete. Isto tako, a vezano uz neprofitne pravne osobe, odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, kojom se mijenja i dopunjuje
članak 10. Zakona o trgovini, uvodi se odredba vezana uz mjesto gdje će te osobe obavljati trgovinu na malo izvan prodavaonice pa je tako navedeno da su to prostori kulturnih, sakralnih, obrazovno-pedagoških, znanstvenih i drugih javnih ustanova te prostori koji se smatraju
zaštićenim područjem prirode.
Pokretna prodaja
Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini određuje se, kao novela ovih izmjena, mogućnost prodaje robe kroz pokretnu prodaju, uz ispunjenje uvjeta propisanih odlukom predstavničkog tijela grada ili općine na čijem području se pokretna prodaja obavlja s ciljem opskrbe stanovništva na specifičnim i udaljenim područjima nedovoljno opskrbljenim maloprodajnim kapacitetima. U tom smislu daljnje izmjene vezane uz taj članak odnose se isključivo na usklađenje pravnog izričaja pri označavanju nadležnog tijela za donošenje predmetne odluke.
