Još od vremena starih Grka i Rimljana glavna podloga za trešnju je sjemenjak divlje trešnje (Prunus avium). Tek u 18.stoljeću u Francuskoj se uvodi i rašeljka (Prunus mahaleb). Prva podloga se koristi na težim i vlažnijim tlima,dok je druga namijenjena više za suha skeletna tla.
Najveća mana im je bila prevelika bujnost stabla. Tako da se trešnja sve donedavno nije mogla uzgajati u gustom sklopu uz primjenu suvremene tehnologije, kao što je to slučaj npr. s jabukom ili kruškom. Početkom 20.stoljeća javlja se selekcija divlje trešnje F12/1 (East Malling,Velika Britanija) koja ima prednost što se može vegetativno razmnožavati i što je otporna na bakterijski rak. No prethodno iznesena mana ostaje obzirom na to da se radi o selekciji P.avium.
Rješenje za taj problem se pokušalo potražiti u interspecijes hibridima (križancima različitih vrsta). Tako je isti institut 1977.godine u proizvodnju uveo podlogu Colt. Radi se o hibridu Prunus avium x Prunus pseudocerasus koji je manje bujnosti od P. avium. Ipak, smanjenje bujnosti nije takvo da bi se Colt mogao preporučiti za uzgoj u gustom sklopu. Oplemenjivač Gruppe s instituta Justus Liebig u Giessenu je izdvojio čitavu seriju novih podloga. Od njih neke predstavljaju selekcije Prunus canescens ili hibride Prunus fruticosa x Prunus cerasus i Prunus fruticosa x Prunus avium.
U Sjedinjenim Američkim Državama nastaje čitava serija hibrida Prunus avium x Prunus mahaleb (M x M serija). Treba spomenuti i program u francuskom institutu INRA koji je rezultirao podlogom Tabel Edabriz. U Italiji se radi na selekciji višnje koja je rezultirala podlogama CAB serije. Schimmelpfeng je stvorio seriju Weiroot podloga također iz populacije višnje iz Bavarske. Iz ovih selekcijskih programa dolazi glavnina obećavajućih podloga za trešnju čija će svojstva biti ukratko opisana. Radi se o podlogama Tabel Edabriz, M x M 14,CAB 6P,CAB 11 E, Gisela 5 i Weiroot 158.
.){kind=link}