U svijetu postoji vinske sorte koje se odlikuju dobrim proizvodnim obilježjima. Međutim, ni jedna od vinske sorte nije otporna na gljivične bolesti, posebice plamenjaču i pepelnicu koje iziskuju intenzivnu primjenu zaštitnih sredstava. To je jedan od glavnih problema moderne vinogradarske proizvodnje, prvenstveno u financijskom, ali i u ekološkom smislu. Naime, zabrinjavajući je podatak da se na vinogradarske površine u Europi koje zauzimaju samo 8% ukupnih poljoprivrednih površina utroši blizu 50% svih pesticida.
Osim europske vinove loze postoje i brojne druge vrste loza, kao što su npr. američke vrste (Vitis labrusca,V. berlandieri, V. riparia i dr.) koje su iznimno otporne na većinu gljivičnih bolesti, ali po svojim obilježjima (specifične arome, mali grozd i niski prinosi) u pravilu nisu pogodne za proizvodnju vina.
Međuvrsni križanci
Kako bi se spojilo obilježja stolnih sorata vinove loze i otpornost prema gljivičnim bolestima koju imaju druge vrste loza, pristupilo se njihovom križanju čime su dobiveni tzv. međuvrsni križanci ili interspecijes hibridi. Prvi međuvrsni križanci uglavnom su imali dobru otpornost prema bolestima, ali po svojim proizvodnim obilježjima još uvijek nisu bili ni blizu sorata vinove loze. Nakon toga se pristupilo ponovnom križanju prve generacije međuvrsnih križanaca sa sortama vinove loze pri čemu se iz generacije u generaciju sve više dobivalo na kvaliteti, a u nekim slučajevima uspjelo se zadržati glavninu otpornostima prema gljivičnim bolestima. Danas imamo niz sorata koje su dobivene upravo na taj način i znatno su otpornije prema gljivičnim bolestima, a svojom kvalitetom su jednake ili čak nadmašuju mnoge danas korištene sorte vinove loze.
Pokusna proizvodnja u Hrvatskoj
Agronomski fakultet u Zagrebu provodi pokusnu proizvodnju sa 20-ak otpornih vinskih sorata vinove loze. Pokusni se nasadi nalaze u uvjetima sjeverozapadne Hrvatske (Jazbina – Zagreb i Sv. Ivan Zelina, Sv. Urban – Međimurje) jer u ovim područjima nailazimo na najveće probleme s pojavom gljivičnih bolesti vinove loze. Unatoč tome što nije riječ o sortama čiste vinove loze, već o hibridima, tj. križancima vinove loze i drugih otpornih vrsta loza, u zakonodavstvu mnogih vinogradarskih zemalja ove se sorte smatraju sortama vinove loze i kao takve polako ulaze na službene sortne liste tih zemalja.
Regent- vinske sorte
Nastala je 1967. godine u njemačkom institutu Geiweilerhof. Unatoč tome što je riječ o crnoj sorti, u njezinu pedigreu poznate su bijele sorte silvanac i rizvanac te francuskoamerički hibrid Chambourcin. Priznat je kao sorta tek 1994. godine, a u proizvodnju je ušao 1996. godine u Njemačkoj. Danas je to najraširenija sorta u svijetu otporna na bolesti. O njegovoj popularnosti u Njemačkoj govori podatak da je 2000. godine ovom sortom bilo zasađeno 350 ha, a 2010. godine više od 2000 ha. Sorta rano dozrijeva (II. epoha), pogodna za sjevernija uzgojna područja, i nešto lošije položaje. Dobro nakuplja šećere i daje intenzivno obojena kvalitetna crna vina. U uvjetima Jazbine u 2010. godini (nepovoljna godina) postigla je 86°Oe i 7,12g/l kiselina , a 2011. 95 °Oe i 6,92 g/l kiselina (berba 30. 8. 2011.).
Cabernet cortis
Crna sorta nastala je 1982. godine u Freiburgu u Njemačkoj, a 2003. godine zaštićena je kao sorta. Rano dozrijeva (II. epoha), otporna je na plamenjaču i sivu plijesan, a manje na pepelnicu. U svom pedigreu ima, s jedne strane, sortu solaris (vidi u nastavku) i cabernet
sauvignon od kojeg je naslijedio dobre značajke vina, prvenstveno aromu. Otporna je na niske zimske temperature. 2011. godine u Sv. Ivan Zelini, obran je 29. kolovoza sa 86 °Oe i 5,27 g/l kiselina.
Merzling- vinske sorte
Bijela sorta nastala 1960. godine u Njemačkoj, u svom pedigreu ima Seyval (francusko-američki hibrid), rajnski rizling i pinot sivi. Dobre otpornosti prema bolestima i niskim temperaturama. Dozrijeva početkom III. epohe. Dobrog je i stabilnog prinosa i daje kvalitetna bijela vina koja su po svojim obilježjima slična vinima sorte rizvanac. 2010. godine postigla je u uvjetima Jazbine 87 °Oe (berba 15. rujna).
Solaris
Bijela sorta nastala 1975. u Njemačkoj križanjem sorte merzling s križancem sorti zarya severa i muškat ottonel. Iznimno otporna na niske temperature i ranijeg dozrijevanja. Jako dobro nakuplja šećere uz dobru kiselost. Daje harmonična vina voćnog karaktera i lijepe arome, a smatra se da je prikladna i za proizvodnju desertnih vina. U uvjetima vinograda na zelinskom području 2011. godine brana je 31. kolovoza sa 117 °Oe i 7,11 g/l ukupnih kiselina. Ove su sorte navedene samo kao primjer kako moderne otporne sorte, osim otpornosti, imaju i sva druga obilježja za proizvodnju visokokvalitetnih vina.
Naime, kod većine vinogradara pa i potrošača otporne sorte asociraju na lošu reputaciju koju su imale prve generacije koje su nazivane i direktno rodni hibridi ili „direktori“ i „tudum“ koje svojom kvalitetom nisu bile prikladne za modernu proizvodnju vina. Vinogradarska struka danas smatra kako nema razlike u kvaliteti vina između novih otpornih sorata i klasičnih sorata vinove loze.
