Simptomi koje smo utvrdili na paprici, ukazuju na zarazu s jednom od više vrsta grinja koje žive i hrane se unutar još neotvorenih listića vegetacijskog vrha raznih biljaka.

Mekokožne grinje

Mekokožne grinje (tarsonemidne) iz porodice Tarsonemidae, koje su već godinama značajni ekonomski štetnici u zaštićenom prostoru najčešće na ukrasnom bilju poput gerbera i brojnih lončanica. Npr. ciklame, afričke ljubice-Saint Paulie, kalanhoe, šeflere, ukrasni bršljan, gloksinije i dr. Napadaju i jagode uzgajane u plastenicima. U toplijim se krajevima štetne vrste mekokožnih grinja pojavljuju na otvorenom kod uzgoja citrusa (limun). Dok od povrća na rajčici i paprici. Najčešće vrste su ciklamina grinja Polyphagotarsonemus pallidus i žuta grinja čaja Steneotarsonemus pallidus. Te grinje su vrlo sitni organizmi, jako nježne građe, prozirnog tijela bjelkaste do smeđe boje, dugog svega 0,25 mm. Znači nisu vidljivi ne samo golim okom, već ni boljim povećalom. Ove grinje imaju 4 para nogu, a oblikom podsjećaju pomalo na medeno smeđu voštanu ragbi loptu.

Mužjaci su sitniji od ženki, vrlo su rijetki, pa je razmnažanje u najvećoj mjeri partenogenetsko. Vrlo brzo se razvijaju, ciklus od jaja do odraslog oblika traje oko 5 dana. Na što bitno utječe temperatura i relativna vlaga zraka. Kod optimalnih temperatura od 20–23oC i relativne vlage zraka od 70-80-100% razvoj traje samo 5-8 dana. Dok u hladnijim uvjetima razvoj traje dulje, do dva tjedna. Godišnje imaju vrlo veliki broj generacija. Grinje, zahvaljujući svojim malim dimenzijama, žive između još zatvorenih listića vegetacijskih pupova, gdje se hrane sisanjem biljnih sokova. Posljedica sisanja su simptomi na vršnim listićima, koji se na paprici uvijaju prema plojci lista. Naborani su i deformiranog rasta, a cijeli vegetacijski vrh je deformiran i zakržljao.

Kod jače zaraze listovi požute i nekrotiziraju. U središnjem dijelu biljke prezimljuju odrasle grinje, a napad se prepoznaje u žarištima. Šire se zaraženim biljnim materijalom, dok su same grinje zbog vrlo malih dimenzija slabo pokretne. Aktivnim kretanjem, iz žarišta se šire vrlo sporo, a drugim štetnim vrstama (lisnim ušima, tripsima, štitastim moljcima) vrlo brzo. Do zaraza dolazi kasnije u jesen, tijekom zime i u proljeće. Zato jer im odgovaraju niže temperature i vrlo visoka zračna vlaga. Zbog toga kao i zbog vrlo malih dimenzija naseljuju najnježnije dijelove vegetacijskih vrhova, još nerazvijene listiće koji im pružaju zaštitu i hranu.

Mjere zaštite

Suzbijanje mekokožne grinje danas je problematično što zbog nestanka insekticida i akaricida nekada uspješno korištenih za njegovo suzbijanje kao Thiodan E, Kelthane E ili Tedion. Ovi su se pripravci koristili neposredno po pojavi simptoma na biljkama višekratnim folijarnim prskanjima. Pri čemu je trebalo dobro okupati vegetacijski vrh. Danas insekto-akaricidi na bazi abamektina Vertimec 018EC i Kraft 18EC registrirani su za suzbijanje koprivine grinje Tetranichus urticae. Također crvenog pauka agruma Panonychus citri i hrđaste grinje rajčice Aculops lycopersici, pa bi se mogli koristiti višekratnim prskanjima. U razvijenim se zemljama sve više koriste mikrobiološki pripravci na osnovi gljivica Beauveria bassiana. Također Metarhizium anispoliae i Paecilomyces fumosoroseus. Zato jer su s njima postignuti dobri rezultati u suzbijanje tarsonemidnih grinja.

Prethodni članakJak napad dlakavih ružičara na aroniji
Sljedeći članakObavijest vezana za aktualno stanje na područjima ugroženim od poplava- zbrinjavanje životinja
mr. Chiara Pagliarini
mr. Neda Pagliarini rodila se 15. siječnja 1939.g. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje stalno boravi od 1941. g. do danas. Završila je Poljoprivredni fakultet u Zagrebu 1963. g. i postdiplomski studij iz smjera Zaštite bilja-Entomologija 1968.g. Dugi niz godina stručni je suradnik Gospodarskog lista. Sa svojim radovima i dalje sudjeluje na stručnim skupovima, drži predavanja te se i nadalje aktivno bavi zaštitom nabrojenih kultura. mr. Neda Pagliarini rodila se 15. siječnja 1939.g. od oca Talijana i majke Hrvatice. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje stalno boravi od 1941. g. do danas. Po završetku srednje skole 1957 g. upisala se na Poljoprivredni fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirala u lipnju 1963 g., a neposredno po završetku studija, upisala postdiplomski studij iz smjera Zaštite bilja-Entomologija, koji uz redovan posao studij završava 1968.g. U rujnu 1963 zaposlila se na tadašnjem Zavodu za entomologiju, na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu kod prof. dr. Željka Kovačevića. Nakon godine dana nastavila je raditi u novo osnovanom “Laboratoriju za faunistička istraživanja”, koji je osnovao i vodio prof. dr. Željko Kovačević, kao posebni odjel Instituta za zaštitu bilja u Zagrebu. Tu je radila na ekološko faunističkim istraživanjima do 1972 g. Kasnije nastavlja raditi u Institutu na zaštiti poljoprivrednih kultura od štetnika, a ubrzo samo na zaštiti povrća i ukrasnog bilja u zaštićenom prostoru i u polju, uz ispitivanje djelotvornosti novih insekticida i akaricida na tom području. Kroz suradnju i vršenje savjetodavne funkcije brojnim poljoprivrednim proizvođaćima stiče veliko praktično iskustvo. Sudjeluje na pisanju prvog izdanja priručnika “Zaštita povrća”, 1997-e godine dopunjenog drugog izdanja, a 2004 godine trećeg, ponovo dopunjenog izdanja istog priručnika, sada pod imenom "Štetočinje povrća". Svakom od autora bio je zadužen da napiše područje njegove najuže djelatnosti. Nakon odlaska u mirovinu krajem 1994. g., pokreće i objavljuje u zajednici s nekoliko koautora, priručnik za proizvođaće i ljubitelje cvijeća, knjigu “Sve o krizantemi”, prvu u biblioteci “Cvijeće”. U međuvremenu izašlo je još nekoliko knjiga na kojima je sudjelovala. To su "Sobno i balkonsko cvijeće", "Vrtno cvijeće", "Ruže, ukrasno grmlje i drveće" (2001) u izdanju Gospodarskog lista, čiji je dugogodišnji suradnik. U proljeće 2003. godine objavljuje 2 priručnika "Pelargonije uzgoj i zaštita" i "Petunije-Surfinije uzgoj i zaštita". Sa svojim radovima i dalje sudjeluje na stručnim skupovima, drži predavanja te se i nadalje aktivno bavi zaštitom nabrojenih kultura.