Turčin (Leccinum aurantiacum)  je  česta  jesenska gljiva. Klobuk je pravilan, poluloptast, prekriven crveno- smeđom, ponekad narančastom kožicom. Ispod njega nalazi se plodište građeno od vrlo dugih cjevčica. U početku su bijele, a u starijih primjeraka sive. Meso klobuka je debelo, tvrdo, bijelo, a na prerezu ubrzo mijenja boju od crvenkaste preko plave do gotovo crne. Stručak je valjkast,  pun,  tvrd  i  u  donjem  dijelu  zadebljao.  U  osnovi, površina klobuka je bijela i prekrivena žućkastosmeđim čehicama. 
Turčin je jesenska gljiva, iako se pojavljuje već i ljeti. Obično raste ispod topola, ali je čest i u miješanim listopadnim  šumama. Vrlo  kvalitetna  gljiva,  nikada  nije invadirana crvima. Kod kuhanja često potamni, ali to nimalo ne mijenja izvrsnu kakvoću. 
Brezov djed (Leccinum scabrum) je također česta gljiva. Klobuk je u mladih gljiva poluloptast, poslije pravilan, zaobljen. Kožica klobuka je u mladih gljiva suha, baršunasta,  sivosmeđe  boje.  Postupno  postaje  tamnosmeđom i često ispuca. Cjevčice su duge, okrugle, bijele a poslije posive. Stručak je dug i do 18 cm, cilindričan i pri dnu malo proširen. U osnovi je sivkaste boje i na površini prekriven čekinjama. 
Brezov  djed,  kako  mu  i  ime  govori,  najčešće  raste ispod breza, ali nije rijedak ni u drugim listopadnim šumama. 
Gljiva dobre kakvoće. 
Grabov djed (Leccinum griseum) u mladosti ima poluloptasti  klobuk  koji  se  postupno  proširi  i  postane zvonast. Kožica je suha i često naborana. Boja klobuka je vrlo  promjenjiva,  većinom  smeđa,  ali  nisu  rijetki  i  primjerci sa žutosmeđim (oker), pa čak i sivim klobucima. Cjevčice su dosta duge, prvo bijele a postupno potamne i posive. Meso je bijelo, prhko, a na prerezu mijenja boju od crvenkaste, plave do crne. 
Grabov djed počinje rasti već tijekom ljeta pa sve do zime u miješanim šumama graba, bukve i hrasta. 
Izvrsne je kakvoće. Jestiv je samo klobuk, jer je stručak drvenast. 
Topolov djed (Leccium duriusculum). Klobuk je u vrlo mladih gljiva okrugao i gotovo prirastao uz stručak, a poslije postane polukuglast. Kožica je na površini klobuka suha, najčešće sivosmeđe s primjesom crvenkaste boje. Cjevčice su sitne, okrugle, sivobijele. Meso je bijelo i na prerezu kao i kod drugih gljiva iz ovoga roda, mijenja boju. U početku je crvenkasta, poslije prelazi u zelenoljubičastu i na koncu u crnu. Stručak je cilindričan, prekriven sivosmeđim čehicama. 
Topolov djed raste ispod topola, vrlo rijetko drugdje, Gljiva je izvrsne kakvoće.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
		








