Godine 1935. bila je u Standard of Perfection zaprimljena nova pasmina, koju je prof. Richardson prozvao New Hampshire Reds. Ta novostvorena gospodarska pasmina odlikovala se otpornošću na hladnoću i na veliku vrućinu, vitalnošću, brzim i jednoličnim rastom pilića, ranom zrelošću i natprosječnim nesenjem jaja. Nakon 2. svjetskog rata prve životinje stigle su u Austriju, zatim u Nizozemsku, a 1950. u Njemačku. Doista je iznenađujuće kako je ta pasmina brzo ušla u “modu” i kod naših uzgajatelja peradi. Naime, listajući stare kataloge zapazili smo da je već 1952. prikazana na izložbi malih životinja u Zagrebu, koju je organizirala Zadruga za uzgoj i selekciju čistokrvne peradi, kunića i koza. Tada su dvojica uzgajatelja izložila u dva kaveza 6 grla New Hampshirea. Sljedeće godine osam uzgajatelja je pokazalo široj javnosti 27 životinja. Godine 1954. petnaestorica izlagača, među njima i Sitno stočarska zadruga iz Velike Gorice i “Zagorje” iz Zlatar Bistrice, izložila su 57 primjeraka. Ubrzo potom u časopisu Mali stočar objavljen je i opširan članak o toj pasmini. Njezinu daljnjem rasprostranjenju po seoskim kućanstvima uvelike su pridonijele područne veterinarske stanice i poljoprivredne zadruge, pa tako još i danas prepoznajemo na pojedinim populacijama naših tzv. “domaćih kokica”, utjecaj New Hampshirea. Da zanimanje za ovu pasminu u nas i dalje postoji, svjedoči nam 20 prikazanih primjeraka na 15. državnoj izložbi malih životinja održanoj potkraj siječnja ove godine u Virovitici.
Početna velika strka oko ove pasmine u Njemačkoj urodila je takvim plodovima da je primjerice 1955. započela anketa stručnog glasila širom zemlje, na osnovi koje je trebalo iz više fotografija pijetlova odabrati najbolji tip. Akcija je naišla u mnogim mjesnim društvima na izvanredno veliko zanimanje svih članova. Drugdje je nova pasmina naišla čak i na odbijanje, zapravo neprijateljski stav, jer su spretni trgovci sredinom pedesetih godina uspostavili živu trgovinu manje vrijednim jajima nesilica i uzgojili piliće. Osobito su se preko nizozemsko-njemačke granice marljivo krijumčarile velike količine takve robe, sve dok masovno uvođenje brojlera nije gotovo diskreditiralo New Hampshire. U početku su i mnogi suci za perad bili vrlo sumnjičavi hoće li iz ove “pjegave kokice” ikada nastati neka rasna kokoš. Dakako, ubrzo je postala predmetom panike zbog stranih utjecaja bez kraja i konca, radi koje navodno opet jedna ili više europskih pasmina nestaje. Danas su zlatnosmeđi New Hampshiri prerasli u najomiljeniju pasminu u Njemačkoj i Nizozemskoj, a da pritom nije izumrla nijedna njihova pasmina kokica.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
