Vrganji su svakako najpoznatije vrste jestivih gljiva ne samo zbog svog izvanrednog okusa, aromatičnog mirisa, kompaktnog i čvrstog mesa, nego i zbog njihovog veličanstvenog izgleda.

U našim šumama gljivari najčešće skupljaju četiri vrste vrganja: raspucani (ljetni) vrganj, pravi (crnogorični) vrganj, crni (hajdinski) vrganj i borov (crvenkasti) vrganj, a svi žive u simbiozi s različitim listopadnim i crnogoričnim vrstama drveća. Ta se pojava zove mikoriza. Mikoriza je prirodna simbioza odnosno savršen oblik suživota korijena biljke i micelija mikoriznih gljiva koja je većini biljaka nužna za pravilan rast i razvoj. Gljive iz biljke uzimaju ugljikohidrate, ali to joj mnogostruko vraćaju čineći je jačom i zdravijom. Vrganji i mnogobrojne druge vrste mikoriznih gljiva ne mogu opstati bez šuma.

Iako se ova četiri šumska kralja razlikuju ponajprije u boji klobuka kao i mikroskopski, zajedničke karakteristike doprinijele su da ih se svrsta u rod Boletus koji je ustanovio i opisao Elias Magnus Fries 1782. g.

Raspucani vrganj

Ovu vrstu(Boletus reticulatus) je prvi opisao prirodoslovacSchaeffer 1774. g., a spis je pohranjen u Njemačkoj (Fungorum qui in Bavaria et Palatinatu cicra Ratisbonam nascuntur Icones). Raste pojedinačno ili skupno već od petog mjeseca pa do sredine jeseni u listopadnim šumama u simbiozi s bukvom, grabom, hrastom, divljim kestenom i lipom, ali i crnogoričnim šumama u simbiozi sa smrekom, jelom i borom. Osim u Hrvatskoj raste i u mnogobrojnim zemljama Europe, Sjevernoj i Srednjoj Americi i Aziji.

Raspucani vrganj

Pravi vrganj

Pravi vrganj(Boletus edulis) prvi je opisaoJean Baptiste François Pierre Bulliard 1782. godine, a spis je pohranjen u Francuskoj (Herbier de la France). Raste ljeti i u jesen u crnogoričnim (tvori mikorizu sa smrekama, borovima, jelama) i bjelogoričnim šumama (tvori mikorizu s bukvama, hrastovima i brezama). Osim u Hrvatskoj raste i u mnogobrojnim zemljama Europe, Sjeverne Amerike, Azije, Australije, Južne Amerike, Južne Afrike.

Pravi vrganj

Crni vrganj

Ovu vrstu (Boletus aereus) prvi je opisaoJean Baptiste François Pierre Bulliard 1789. godine a spis je pohranjen u Francuskoj (Herbier de la France). Raste od ljeta do kraja jeseni u listopadnoj šumi u simbiozi s hrastom, bukvom, lipom i kestenom i uz rubove šuma. Osim u Hrvatskoj raste u mnogobrojnim zemljama Europe, Sjevernoj Americi, Srednjoj Americi (Meksiko), Aziji (Japan, Koreja) i Južnoj Africi.

Crni vrganj

Borov vrganj

Borov vrganj (Boletus pinophilus) su prvi opisaliAlbert Pilát i Aurel Dermek 1835. godine, a spis je pohranjen u Italiji (Descr. Fung. Mang. Italia.). Raste u proljeće, ljeto i u jesen u crnogoričnim šumama (u simbiozi s borovima, smrekama i jelama) i bjelorogoričnim šumama, osobito ispod bukava, ali i ispod hrastova i kestena. Osim u Hrvatskoj raste u mnogobrojnim zemljama Europe, Sjevernoj i Srednjoj Americi, Južnoj Africi i Aziji.

Borov vrganj

Važno je upozoriti da samonikle gljive ne skupljate ako niste dobar poznavatelj gljiva. Nakladnik i autor ne snose nikakvu odgovornost za prepoznavanje od strane čitatelja ovog članka.

Vrganji u kulinarstvu

Svi vrganji su jako cijenjeni u kulinarstvu i od svježih ili suhih vrganja mogu se spraviti razna jela. U tradicionalnoj kuhinji svježi vrganji najčešće se pripravljaju s jajima dok se suhi vrganji najčešće koriste za juhe. Kako je meso vrganja izvanredna okusa, a istodobno čvrsto, debelo, kompaktno s finim, ugodnim i aromatičnim mirisima od njih se mogu praviti i razna predjela, umaci, variva ili složenci jer se odlično sljubljuju i s drugim namirnicama poput krumpira, riže, tjestenine, raznim vrstama sira ili povrćem. Za predjela od vrganja se prave razni kanape sendviči, paštete ili namazi s raznim vrstama sira. U glavnim jelima vrganji se koriste s tjesteninama, rižom, varivima ili se kombiniraju s raznim vrstama mesa. Kad se suhi vrganji samelju i usitne, osim za juhe mogu se koristiti i za izradu tjestenina kao i za domaći kruh. Kako se jela od vrganja izvrsno sljubljuju i s raznim vinima ili pivom, opravdano ih zovu kraljevima šuma.

Vrganji s fetom u slanini

Potrebne namirnice: 10 klobuka srednje velikih vrganja, 100 g slanine, 100 g sira feta, 2 dl ulja, peršin, sol, papar.

Postupak pripreme: Vrganjima odvojiti klobuk. Sitno naribati fetu i njome nadjenuti klobuke. Omotati tanko narezanom slaninom. Ulje u tavi treba dobro zagrijati. Vrganje prvo peći s one strane gdje su nadjeveni. Zatim okrenuti i smanjiti vatru. Peći na laganoj vatri do kraja pazeći da sir ne iscuri. Popapriti, posuti usitnjenim peršinom i poslužiti. Ovo jelo se jako dobro sljubljuje sa suhim bijelim vinima.

Vrganji s fetom u slanini

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje