Dioksini su već 60-ih godina prošlog stoljeća identificirani kao značajna prijetnja zdravlju ljudi i životinja, odnosno potencijalna kemijska opasnost koja ne smije ući u prehrambeni lanac. Kao i u slučaju pesticida i drugih kemijskih onečišćivača, i ovdje važnu ulogu za sigurnost hrane koju će konzumirati ljudi ima hrana za životinje. Slučajevi ugibanja životinja (peradi i dr.) koje su konzumirale hranu onečišćenu dioksinima pokazali su da se radi o vrlo toksičnim tvarima, a u vrlo malim količinama.
Osamdesetih godina potvrđeno je da je značajan izvor dioksina postupak spaljivanja komunalnog otpada, pa su pronađene povećane količine dioksina na pašnjacima i posljedično – u mlijeku krava. Ipak, tehnološkim napretkom ovaj način onečišćenja okoliša se vremenom smanjivao, pa je i količina dio ksina u mlijeku dobila silazni trend. Drugim izvorima dioksina zabilježeni su kaolinska glina, kolin klorid, različiti minerali, industrijske masti i dr., a sve se to koristilo u hranidbi životinja (kokoši nesilice, svinje, muzne krave).
Štetni učinak dioksina
Medijski najpoznatiji slučaj trovanja dioksinima je onaj iz 2004. godine ukrajinskog političara Viktora Juščenka. Vjerojatno se radilo o unosu dioksina hranom u većim količinama, gdje se ispoljavaju simptomi dermatitisa tzv. klorakne. Dioksini uzrokuju promjene u kliničkim kemijskim parametrima (povišeni trigliceridi, kolesterol i transaminaze), što je znak oštećenja jetre i poremećaja metabolizma masti. Toksikološka istraživanja na životinjama pokazuju da se kronični (dugotrajni) učinak dioksina očituje poremećajima u reproduktivnom, imunološkom i živčanom sustavu te hormonskom statusu. Ta istraživanja pokazala su da su najugroženiji organi u kojima se ispoljava toksični učinak dioksina jetra i štitnjača, a moguć je razvoj tumora.
Stanje danas
U novije vrijeme incidenti s dioksinima u hrani za životinje pokazuju da sustav sigurnosti hrane u pojedinim zemljama još uvijek nije učinkovit. Posljednji primjer Njemačke i nalaza dioksina u jajima i mesu dovodi u pitanje i poznatu njemačku organiziranost, pa je logično zapitati se kakvo je tek stanje sigurnosti hrane u drugim zemljama. Jasno je da takve krizne situacije nameću pitanje odgovornosti proizvođača hrane za životinje i njezinih pojedinih komponenti (u krmnim smjesama), a povjerenje potrošača je dovedeno u pitanje. Posebno se treba preispitati
odgovornost nadležnih institucija i postojećih kontrolnih mehanizama. Jedno je sigurno – meso, jaja i mlijeko životinja koje su hranjene hranom onečišćenom dioksinima i sama sadrže dioksine,
samo je pitanje količine i posljedične štetnosti za zdravlje. Štetan učinak dioksina na zdravlje
životinja i ljudi (preko spomenutih proizvoda životinja) ovisit će najviše o trajanju izloženosti dioksinima i konzumiranim količinama.
