Uvođenje zagrijavanja predstavlja značajno ulaganje i obveznu mjeru za blok plastenike i staklenike u našem klimatskom području, jer postoji opasnost od zadržavanja snijega na krovu objekta. Osim regulacije temperaturnih uvjeta, u objektima stalno zaštićena prostora postoji i mogućnost ostalih klimatskih parametara (svjetla, vlažnosti zraka i tla, kvalitete zraka i dr.). Primjena svih ovih uređaja na jednom mjestu uvjetovala je pojavu tzv. zelenih kuća (greenhouse). Zbog jednostavnije i jeftinije regulacije uvjeta uspijevanja u objektima zaštićena prostora, potrebno je koristiti odgovarajuće i kvalitetne pokrovne materijale.
Površine pod zaštićenim prostorom
Najveće površine pod zaštićenim prostorom nalaze se u Aziji, i to uglavnom u Japanu, a to su plastenici, u sjevernoj Europi dominiraju također plastenici a na Sredozemnom području plastenici i visoki tuneli. Za ovo područje posebno su značajne velike površine gdje se koristi agrotekstil za neposredno pokrivanje biljaka. Kod nas su površine pod plastenicima i staklenicima s grijanjem male. Me!utim, povećava se broj površina pod visokim tunelima, gdje se odvija srednja i kasna proljetna, odnosno rana jesenska proizvodnja povrća, cvijeća i rasada. Treba istaknuti da su ti visoki tuneli pokriveni polietilenskom folijom vrlo različite kakvoće. Korištenjem kvalitetnih pokrivača može se osigurati sigurnija i ranija proizvodnja, i ostvariti značajni gospodarski učinak uz najmanja dodatna ulaganja.
Vrste folija
Dobar plastični materijal kao pokrivač zaštićena prostora treba propuštati vidljivi dio spektra najmanje 80 posto, ultraljubičasti dio spektra najmanje 20 i infracrveni najviše 10 posto. Pri izboru materijala za pokrivanje treba poći od klimatskih uvjeta. Vrlo je značajan gubitak topline zračenjem, osobito tijekom noći u hladnijim mjesecima. Zračenje topline iz objekata povezano je s karakteristikama materijala u infracrvenom dijelu spektra, tj. njihova propusnost za duge toplinske (infracrvene) valove. Polietilenska folija propušta 80 – 90 posto vidljiva dijela spektra (0,39 – 0,78 µm) i 70 – 75 posto ultraljubičastog dijela spektra (0,28 – 0,38 µm), što je povoljno za rast i razvoj biljaka. Nedostatak ove folije je što propušta i 80 – 85 posto infracrvenog dijela spektra (valne dužine više od 78 µm), što osobito noću snižava temperaturu u zaštićenu prostoru. Infracrveni (IR) dodatci najčešće su silikati, a folije se ponašaju slično staklu. Folije s IR filterom apsorbiraju ili reflektiraju zračenje u granicama od 7 do 15 µm. To je valna dužina toplinskih valova koje emitira tlo u okolni prostor. Na taj način čuva se toplina akumulirana tijekom dana, što je osobito značajno u tijeku hladnih noći, jer se smanjuje opasnost od smrzavanja biljaka, a i troškovi dopunskog zagrijavanja. Folije posjeduju aditive za stvaranje difuzijske svjetlosti, koja povećava intenzitet fotosinteze. Difuzna svjetlost osobito je potrebna kod bujnih biljaka, kod kojih neminovno dolazi do samozasjenjivanja. Udio difuzne svjetlosti ovisno o tipu i namjeni folije kreće se od 15 do 60 posto.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
