GMO – ZA ili PROTIV?

Često se u javnosti vode polemike oko mnogih tema kod kojih se nalaze i suprotstavljena mišljenja. Gospodarski list u rubrici pro et contra objavit će rasprave o temama iz poljoprivrede na svojim stranicama, kako bi se o pojedinoj temi sučelili stavovi stručnjaka koji ih zastupaju. Počinjemo s temom genetički modificiranih organizama poznatih po kratici GMO. Po raznim anketama, čak oko 70 posto građana Hrvatske protivi se uzgoju genetički modificiranih organizama i hrani koja ih sadrži.

Treba reći da Hrvatska ima vrlo restriktivne zakonske propise o GMO prema kojima svi proizvodi u trgovinama koji sadrže genetički modificirane (GM) sastojke u udjelu većem od 0,9 posto moraju biti jasno označeni kao GMO. Nadalje, u našoj zemlji nije odobren uzgoj nijedne GM kulture, čak ni na ograničenom području.

Je li uzgoj GMO proizvoda uopće profitabilan? Na koji način GMO utječe na zdravlje ljudi i životinja? Je li uopće moguć suživot standardne poljoprivredne proizvodnje i GMO nasada? Prijeti li Zemlji od GMO proizvoda veća opasnost nego od radijacije? Otvaraju se brojna pitanja, a na neka od njih odgovaraju dva istaknuta hrvatska znanstvenika. Oni će iznijeti u daljnjem tekstu svoje teze i razmatranja. Na samom čitatelju ovog članka je da donese sud i zdravorazumski zaključak.

Protiv GMO

Naš najistaknutiji zagovaratelj zloćudnosti GMO-a prof. dr. sc. Marijan Jošt, znanstvenik i hrvatski stručnjak za agrikulturnu genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo napisao je od 1999.g. do danas veći broj članaka na temu GMO-a. Također, napisao je i knjigu iz 2016.g. ,,GMO – (iz)um bez (raz)uma”. U njoj objašnjava zašto ne bismo trebali uzgajati ili jesti GMO proizvode te o štetnosti i posljedicama takvih proizvoda. Smatra da GMO mijenja genetiku života na Zemlji neprirodnim načinom (bez prirodne selekcije).

Također i da unose sve veću količinu otrovnih kemijskih sredstava u okolinu, dok su prinosi manji od uobičajenih načina kultiviranja istih biljnih vrsta. Tvrdi da multinacionalne sjemenarske kompanije uvjetuju nabavu i kupovinu sjemenja preko sebe te poljoprivrednici ne mogu sami spremiti sjeme za iduću sjetvu. GMO proizvodi značajno utječu na zdravlje životinja i ljudi (neplodnost, tumori, celijakija). Marijan Jošt je i vlasnik tvrtke JOST sjeme-istraživanja registrirane za uzgoj žitarica (osim riže), mahunarki i uljanog sjemenja.

Za GMO

Prof. dr. sc. Ivan-Krešimir Svetec, osnivač Hrvatske udruge genetičkih inženjera i profesor na Prehrambeno – biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, tvrdi da se hrvatska javnost sustavno, već dugi niz godina, zastrašuje pojmom GMO. U čemu su prednjačile interesne skupine koje na ovaj ili onaj način ostvaruju profit od uzgoja ne GM biljaka i proizvodnje ne GM sjemena, a sve pod izlikom da je GMO beskrajno štetan, po okoliš, ljudsko zdravlje itd.. Smatra da je došlo vrijeme da političari i druge interesne skupine konačno priznaju da je odluka o zabrani GMO-a zapravo politička odluka na kojoj lako skupljaju političke bodove. Također se nada da je došlo vrijeme kad će od stručnjaka prestati tražiti da protivno znanosti podupiru takve odluke i takvu politiku nepostojećim argumentima.

(Bes)korisnost ideje GMO-a?

• Koja su vaša iskustva s genetičkim inženjeringom i zašto je tema GMO kontroverzna?

M.Jošt:– Ideja genetičkog inženjerstva potpuno je suprotna svemu što se oko nas u prirodi zbiva. Ona nije dala niti jedan po čovjeka korisni rezultat, da nabrojim samo promašaje poput “Zlatne riže” i alergije na gluten (Celijakija). Sve promašaji koji su koštali mnogo, a donijeli nisu ništa ili čak bolest.

I.K. Svetec: -Najprije bi trebalo riješiti problem terminologije, naime upotrijebili ste ispravnu riječ „genetički“, a u medijima stalno slušamo i čitamo „genetski“. Nažalost, riječ genetski koristi se i u najnovijem „Zakonu o genetski modificiranim organizmima“. Što se tiče definicije GMO, u ovom Zakonu piše: „genetski modificirani organizam je organizam, uz iznimku ljudskih bića, u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom“. Zakon o GMO se odnosi samo na one organizme koji nisu oplemenjeni takozvanim klasičnim metodama oplemenjivanja. U klasične metode oplemenjivanja ubraja se nasumična mutageneza i fuzija stanica. Tako u članku 6. stavak 2. jasno piše:

„Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuje se na namjerno uvođenje GMO-a u okoliš i stavljanje na tržište GMO-a kad se genetska modifikacija postiže primjenom sljedećih tehnika/metoda:

1. mutageneze

2. fuzije stanica (uključujući fuziju protoplasta) biljnih stanica organizama …“

Što je to mutageneza?

Nasumična mutageneza na koju se ovdje misli u zakonu nije definirana. Mutageneza biljaka se provodi tako da se sjeme neke biljke tretira nekim mutagenom. U klasičnom oplemenjivanju biljaka najčešće se koristi ionizirajuće zračenje (gama ili X-zrake). Zašto se ovo radi? Zato jer se ovako uvode brojna nasumična oštećenja genetičkog materijala pri čemu se genetički materijal fragmentira i ako se ovakvo oštećenje genetičkog materijala ne popravi stanice umiru. Zbog toga stanica pokušava popraviti svoj genetički materijal i kao posljedica toga nastaju brojne mutacije – nasumične promjene genetičkog materijala.

Nakon sjetve, veliki dio sjemena uopće neće ni proklijati jer je mrtvo zbog provedene mutageneze. Biljke koje izrastu iz ovakvog sjemena su naravno mutanti, a moguće je da neki od ovih mutanata ima poželjnije karakteristike. Npr. veći i okrugliji plod. Ovaj postupak se ponavlja, a može uključivati i križanje s drugim biljkama pa se ova metoda naziva „mutation breeding“. Naravno, na kraju se ne zna zbog koje genetičke promjene (mutacije) je ova biljka promijenila svoj izgled i koje su se još genetičke promjene dogodile. Ovakve biljke se zakonski ne tretiraju kao GMO i mi ih redovito kupujemo i jedemo. Zapravo ogromni broj biljaka koje nas danas prehranjuju dobivene su na ovaj način – „mutation breeding-om“.

–Za organizme dobivene oplemenjivanjem bilja pomoću mutageneze, govori se da su prirodne (pa samim tim i zdrave). Ako je umjesto nasumične mutageneze korišteno puno preciznije genetičko inženjerstvo koje se osniva na racionalnom znanstvenom pristupu, onda je to GMO kojeg se automatizmom proglašava neprirodnim, nezdravim i štetnim. Nije li neshvatljivo da se ljudi boje GMO, a ne boje se nasumične mutageneze? Da, selektivnim informacijama se ljudima lako manipulira – ne mogu se bojati nečega za što nemaju informaciju da se događa. Pa da na kraju odgovorim na Vaše pitanje „zašto je tema GMO kontroverzna“.

Zato jer se o GMO u medije plasiraju poluinformacije i neistine. O tome kako se proizvodi takozvana prirodna hrana nema nikakvih informacija (osim da je dobra i zdrava, a ako je organska ili ekološka, onda je još zdravija). Međutim to je bilo u interesu pojedinim proizvođačima i prodavačima tzv. zdrave i prirodne hrane koji su te informacije i plasirali u medije. Zatim su ih koristili i pojedini političari u svrhu privlačenja glasača. Kad govorimo o kontroverzi vezanoj uz GMO, treba reći i da ta „kontroverza“ nije vezana uz sva područja primjene GM-organizama nego prvenstveno uz tzv. GM-hranu odnosno uz GM biljke i proizvode iz tih biljaka koji se koriste kao hrana i hrana za životinje.

Međutim, nitko se ne zabrinjava oko činjenica da GM mikroorganizmi proizvode primjerice inzulin i još puno proizvoda koji spašavaju ljudske živote. Nije li čudno da ljudi nemaju povjerenje u sofisticiranu znanstvenu tehnologiju kojom se uspjelo postići da neki mikroorganizam proizvodi ljudski hormon. Možda ljudi ne znaju da se ista ta tehnologija koristi i u oplemenjivanju GM-biljaka? Još jedan i sigurno glavni razlog zašto je GMO kontroverzna tema su poluistine i neistine koje su određene interesne skupine redovito plasirale u medije, a radi se o sljedećem:

1) Javnost je informirana da se na GM usjevima koriste herbicidi i to „jako štetni“ glifosat. Međutim, ne ističe se da se i na svim ostalim (konvencionalnim) usjevima također koriste herbicidi. Štoviše, glifosat je postojao i koristio se i prije pojave GM-biljaka. Osim toga rezistencija na glifosat u biljke se unosi i tzv klasičnim metodama oplemenjivanja. Ovaj herbicid ima mnoge i široke primjene koje nisu vezane uz GMO.

2) Javnost je informirana da neke GM-biljke proizvode tzv Bt-toksin (toksičan za kukuruznog moljca) koji je opasan za ljude i toksičan za pčele, što naravno nije istina. Istina je da se Bt-toksin preporuča čak i u organskoj i integriranoj poljoprivredi kao i za zaštitu košnica od voskovog moljca. Naravno, Bt-toksin opasan je samo za pojedine insekte jer u probavnom traktu imaju alkalni medij i odgovarajuće receptore. U kiselom mediju probavnog trakta sisavaca, pa tako i čovjeka, Bt-toksin se razgrađuje kao i svaki drugi protein. Tako ne predstavlja nikakvu opasnost.

3) Javnost je informirana da su uzgajivači GM-biljaka ovisni o proizvođaču sjemena jer svake godine moraju kupiti novo sjeme za sjetvu od proizvođača GM-sjemena. Međutim, nije informirana da proizvođači ne-GM-sjemena, prodaju tzv hibridno sjeme koje dobar prinos daje samo prvu godinu pa se i ne-GM-sjeme također mora kupovati svake godine.

Može se navoditi još ovakvih primjera ali ovo su oni najvažniji koji su dezinformirali i zapravo zastrašili javnost. Naravno, nakon što je javnost ovako zastrašena, onda se provede anketa među tom istom javnosti i ona naravno odgovara da ne želi GMO, a onda ta informacija postane relevantna u odlukama o korištenju GM-proizvoda i tema, naravno, postane kontroverzna

• Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu uveden je modul Genetički modificirani organizmi u proizvodnji hrane. Smatrate li da studenti trebaju učiti o tome?

I.K. Svetec: – Cilj predmeta nije poticanje i promoviranje GMO i genetičkog inženjerstva nego edukacija stručnjaka u području agronomije i biotehnologije o tome kako se proizvodi takozvana prirodna hrana i tzv GM-hrana. Na prvom predavanju uvijek pitam studente zašto su upisali ovaj predmet. Tako sam jednom dobio i odgovor: „zato da se upoznamo sa svojim neprijateljima“. Studenti se uglavnom zgražaju nad činjenicom da se biljke dobivene nasumičnom mutagenezom, za razliku od onih koje su oplemenjene genetičkim inženjerstvom, ne tretiraju kao GMO i podijele se u dvije grupe.

Pri tome jedna grupa izrazi stav da se sve treba tretirati kao GMO. Druga da stavljanje svih proizvoda na tržište treba pojednostaviti, naravno uz poštivanje svih propisa o sigurnosti hrane. Ovi predmeti dio su kurikuluma studija Molekularna biotehnologija na Prehrambeno-biotehnološkom faklultetu te studija Agroekologija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno su to izborni predmeti, ali pri provedbi revizije studijskih programa na PBF-u planira se da ovaj predmet postane obavezan. Ovi predmeti uvedeni su na PBF i AF jer bez GM-organizama nema moderne biotehnologije. Konstrukcija i primjena GM-organizama u biotehnologiji svakako spada u domenu molekularne biotehnologije. Važno je da imamo educirane stručnjake koji raspolažu istinitim podacima na kojima dalje mogu graditi svoja razmišljanja i ideje.

M.Jošt: -Učiti (znati) nikada nije loše, ali je upitno tko to i s kojom namjerom podučava. Podučavati bi trebalo o beskorisnosti ili štetnosti te ideje, ali to treba obaviti agronom, a ne biolog koji s proizvodnjom hrane i poljem veze nema. Za taj Zavod mislim da je to sramota.

• Vidite li i ako da i kad Hrvatsku kao zemlju u kojoj će se uzgajati GMO i proizvoditi GM hrana? Imate li na umu neku godinu u kojoj bi GMO moguće bio prihvaćen u Hrvatskoj?

M.Jošt:-Trendovi globalizacije, udruživanja i povećanja efikasnosti, utjecaja i snage mnogih multinacionalnih korporacija neosporno vode ka probijanju njihovih interesa. Za to su spremne potkupiti utjecajne ljude, znanstvenike ili političare u nekoj zemlji. Leglo takve znanstvene ,,prodane’’ sredine je i na Sveučilištu u Zagrebu, na sramotu agronoma. Kako drugačije tumačiti odluku nove ministrice poljoprivrede odmah po preuzimanju dužnosti. Izjavila je da neće biti zabrane korištenja herbicida na bazi glifosata. Što mislite, nedostaje li joj znanja (ima savjetnike) ili je prodana duša? Sabor donosi odluke da bi potom zaboravio da one postoje. Sabor se također ne osvrće na demokratska prava stanovnika županija, koji su na svojim upravnim tijelima svi do jednoga donijeli odluku o proglašenju GMO slobodnih županija.

I.K. Svetec:- Nažalost, ne vidim Hrvatsku kao zemlju u kojoj će se uzgajati GMO i proizvoditi GM hrana. U tom slučaju bi Hrvatska trebala biti znanstveno orijentirana država, a to je uz postojeće političke garniture, koje se izmjenjuju nemoguće zamisliti. Teško mi je zamisliti da će GMO biti deklarativno prihvaćen u Hrvatskoj. Međutim vjerojatno će polako dolaziti na tržište. Uostalom mnoge članice EU koje ne uzgajaju GM-biljke, uvoze pojedine GM-proizvode za prehranu životinja. Stoga postoji dio farmera koji se pitaju zašto GM-biljke ne mogu sami uzgajati umjesto da ih uvoze. Također je činjenica da gotovo sva hrana za životinje u EU sadrži GM-biljke (uglavnom soju i kukuruz). Vjerujem da na eventualnu odluku o pozitivnijem stavu Hrvatske prema GMO sigurno može utjecati mišljenje naših gospodarstvenika.

• Smatrate li da je GM hrana zdravstveno neispravna za ljudsku prehranu i postoje li argumenti za to?

M.Jošt: – Naravno. Navest ću samo jedan primjer: bolest celijakija ili alergija na gluten. Liječnička struka još danas ne može objasniti njenu pojavu i konstantno širenje. Danas postoje već brojni znanstveni radovi koji dokazuju vezu izneđu glifosata i alergije na gluten.

I.K. Svetec:- Sva hrana koja dolazi na tržište mora biti sigurna. I ona dobivena nasumičnom mutagenezom ili genetičkim inženjerstvom. GM-hrana može biti nutritivno prihvatljivija od konvencionalne (ne-GM-hrane) jer se biljke mogu oplemeniti na način da sadrže manje alergena te da proizvode više vitamina, antioksidansa i primjerice omega 3 i omega 6 masnih kiselina. To je s druge strane zapravo nemoguće postići nasumičnom mutagenezom (klasičnim metodama oplemenjivanja). Treba reći i da je za stavljanje neke GM-biljke na tržište potrebno provesti opsežne analize koje uključuju testove alergenosti i antinutritivnosti. Također je potrebno dokazati da se dotična GM-biljka od iste takve ne GM-biljke razlikuje samo i isključivo u onom svojstvu koje je u nju uvedeno metodama genetičkog inženjerstva.

–Zbog toga je stavljanje GM-biljke na tržište do sada, u prosjeku trajalo više od 10 godina i koštalo više od 100 milijuna dolara. Upravo zbog toga bi GM-hrana zapravo trebala biti najsigurnija hrana na tržištu. Osobno ne ostvarujem nikakvu korist ni GM-proizvoda niti od ne-GM-proizvoda. Mislim da za svaki proizvod ponaosob, bio on GM ili ne-GM, treba objektivno po istim kriterijima procijeniti je li siguran za uporabu ili ne. Ako jest treba mu dati šansu na tržištu.

–Nažalost i EU i hrvatska, u vezi GMO donose isključivo političke odluke. One se ne osnivaju na znanstvenim činjenicama te postoji određena vjerojatnost da to dugoročno nije dobro. Što se zakona o GMO tiče, on se ne bavi karakteristikama i sigurnošću pojedinih proizvoda nego samo diskriminira metode kojima je proizvod dobiven. Pri tome je restriktivan prema genetičkom inženjerstvu, ali ne i prema nasumičnoj mutagenezi. Inače mislim da su pitanja tipa „je li GMO opasan za ljudsko zdravlje“ prilično licemjerna. Pogotovo kad znamo da pušenje uzrokuje rak pluća, ali nismo zabranili pušenje. Također imamo zakone koji su restriktivni prema GMO. Jasno je da ti zakoni ne služe zaštiti zdravlja potrošača.

•   Postoji li promocija GMO-a u Hrvatskoj?

I.K. Svetec:- Ako se „promocija“ odnosi i na negativnu promociju, dezinformacije i vrijeđanje ljudi koji pokušavaju objektivno govoriti o GMO i tzv. prirodnoj hrani onda postoji.

M.Jošt:-Pretpostavljam da pod promocijom podrazumijevate svečano otvaranje/puštanje u promet, dakle javni čin dostojan priznanja i poštovanja. GMO je kod nas skriveni/nepošteni i protuzakonski čin, ali varamo se ako mislite da ne postoji.

• Rade li se istraživanja utjecaja GMO na okoliš i ljude? Koje su znanstveno dokazane strane utjecaja GMO-a na prirodu i ljude?

M.Jošt:-Spomenuo sam već celijakiju i o njoj bi trebalo opširnije pisati pa i naše lječnike informirati, jer su oni na potpuno pogrešnom putu liječenja.

I.K. Svetec: –Postoje studije koje govore da GM-usjevi rezistentni na herbicid glifosat i toksični za kukuruznog moljca imaju manji štetan utjecaj na ljude i okoliš. GM-biljke koje su toksične za kukuruznog moljca imaju manje mikotoksina. Osim toga, smanjena je izloženost radnika insekticidima jer biljke nije potrebno više puta prskati i pregledavati. Također postoje studije da korištenje glifosata smanjuje potrebu mehaničke obrade tla. Time se ostvaruje ušteda na gorivu i smanjuje ispuštanje stakleničkih plinova itd. Naravno, protivnici GMO će reći da to nije istina. Međutim, istina je da svaka poljoprivreda koja može zadovoljiti prehrambene potrebe čovječanstva uzrokuje velike štete okolišu i smanjuje biološku raznolikost. Također istina je i to da ove probleme možemo prevladati samo suvremenim sofisticiranim tehnologijama u koje spada i genetičko inženjerstvo.

            Kruha preko pogače

•  Mislite li da bi ipak bilo važno imati ,, zone GMO free’’ u kojima je moguće imati samo ne GMO- hranu i proizvodnju  s obzirom na ogroman potencijal naše zemlje koja je i plodna i bogata vodama i svime potrebnim da bismo imali ogroman i obilat urod ? Što bi narod rekao, je li nam potrebno ,,kruha preko pogače’’?

M.Jošt:-Ništa ne dokazuje prednost GMO hrane, a mnogo je primjera štetnosti. Tu dobivaju samo multinacionalne korporacije kontrolu nad proizvodnjom sjemena i lijekova. Bitke se danas vode mnogo sofisticiranijim metodama. Pitam vas čemu u samoposlugama na hrani natpisi: ekološka ili bez GMO? Zašto ljudi kupuju takvu hranu iako je skuplja?

Nesporno je da velike multinacionalne kompanije ulažu nezamislive iznose novaca  u razvoj genetički modificiranih organizama, a istovremeno patentima poput “Terminator tehnologije” koja spriječava farmera da naredne godine sije vlastito sjeme, primoravaju ga da svake godine kupuje novo, kao i brojni drugi sustavi zaštite monopola ukazuju da cilj biotehničkih multinacionalnih kompanija nije hraniti svijet, već postići što je moguće veći profit. Interes velikog kapitala tjera nas da cjelokupni okoliš izložimo nepovratnom zagađenju genima koji više ne mogu biti opozvani, a da prethodno nismo sigurni u njihovu bezopasnost. Za to su pak potrebna opsežna istraživanja. Ona u slučaju primjene hrane od GM usjeva nisu provedena, jer multinacionalne korporacije žele što prije povratiti golema, u istraživanja uložena, financijska sredstva.

Potrošači i javnost nisu protiv nove i vrijedne tehnologije. Oni su protiv njene komercijalne primjene prije no što se utvrdi njena bezopasnost. Prvi uspješni pokus genetičke modifikacije s horizontalnim prijenosom gena jedne biljne vrste u drugu je proveden 1981. s prijenosom gena iz graha u suncokret (Sunbean). Takav prijenos gena može uroditi potpuno nepredvidivim rezultatima. Tako je opravdana zabrinutost da bi strani geni i njihovi produkti mogli biti štetni za čovjeka, za druge organizme u hranidbenom lancu (korisni insekti – prirodni predatori), za samu vrstu u koju je gen unesen, ili za divlje srodnike te vrste u koje gen može biti slučajno prenesen. Danas postoje znanstveni dokazi:

• da je hrana od genetski modificiranih organizama štetna po zdravlje čovjeka,
• da su genetski modificirani usjevi opasni po okoliš,
• da biotehnološke tvrtke brinu isključivo o dobiti koju mogu osigurati monopolom na biljnu proizvodnju, a ne o rješavanju pitanja gladi u svijetu, stoga bi na ovom stupnju spoznaje bilo neodgovorno u Hrvatskoj dopustiti uzgoj transgenih biljaka ili prometovanje hrane od GMO.

I.K. Svetec:-Bojim se da dio naroda u našoj državi teško dolazi i do kruha i do pogače. S obzirom na globalnu ekonomsku krizu koja nam prijeti zbog trenutne pandemije teško je vjerovati da će se situacija popraviti. Kad bismo mi svi u Hrvatskoj bolje živjeli i imali bolji standard zbog postojanja GMO-free zona ja bih odmah bio za to da cijela država bude GMO-free. Nažalost bojim se da nam GMO-free zone nisu i neće poboljšati životni standard. Drugo je pitanje je li u tzv. GMO-free zonama moguće imati samo ne GM-hranu ili su GMO-zone samo manje ili više uspješan marketinški trik.

Kao što sam već gore napisao, to ovisi o tome kako definirate GM-hranu. Te tzv GMO-free zone u pravilu se odnose na to da se tamo ne uzgajaju GM-biljke, a pravo je pitanje kome trebaju te zone i tko od toga ima koristi. Da, stalno se hvalimo i slušamo kako naša zemlja ima ogroman potencijal za poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, nažalost ne vidim da smo GMO-free strategijom taj potencijal iskoristili. Ljudi odlaze s naše plodne zemlje jer od nje očito ne mogu dostojno živjeti. Bojim se da nam poljoprivreda nije tržišno održiva. Stoga bi se možda mogli zapitati treba li nam neki ozbiljan zaokret u poljoprivrednoj strategiji.