Budući da herbicidu glifosatu sredinom prosinca ove godine istječe rok dopuštenja za primjenu na razini EU, ponovno se diže medijska „prašina“ oko ovog herbicida. Medijski je najaktivniji jedan naš europarlamentarac (Glas Slavonije, Slobodna Dalmacija, Večernji list, Jutarnji list). Na žalost, informacije i poluinformacije javnosti podastiru nedovoljno kompetentne osobe koje o sredstvima za zaštitu bilja znaju malo ili ne znaju ništa. Pojava nije rijetkost i tako će i nadalje biti sve dok struka i znanost skrštenih ruku mirno to promatra. Dopustite da na primjeru glifosata (zbog aktualnosti) ali i zbog drugih slučajeva povlačenja velikog broja aktivnih tvari a time i sredstava za zaštitu bilja s tržišta EU, čitatelje argumentirano upoznamo s nekoliko činjenica.
Prije svega, ukratko, sredstva za zaštitu poljoprivrednih usjeva od korova, bolesti i štetnika samo su dio zajedničke skupine pesticida koji imaju imaju vrlo široku primjenu. Npr. u komunalnoj higijeni biocidima (pesticidima) suzbijaju se glodavci, muhe, žohari, komarci i sl. U veterini se biocidima ili lijekovima (istim aktivnim tvarima pesticida) na životinjama (i kućnim ljubimcima) suzbijaju bolesti ili češće nametnici (krpelji i druge zoonoze). Čak što više, i neki lijekovi u humanoj medicini potječu iz istih kemijskih skupina kao i pesticidi. Unatoč navedenom, javnost pesticidima smatra samo sredstva za zaštitu bilja (SZB) u proizvodnji poljoprivrednih kultura, dok druge namjene pesticida uglavnom prihvaća kao korisne.
Briga za okoliš i mnoštvo propisa
Budući da se nalazimo u „eri ekologije“, odnosno slijedimo ciljeve Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU koji uključuju brigu za zdravlje ljudi, životinja, okoliš i bioraznolikost, treba uvažiti sljedeće činjenice. Ministarstvo poljoprivrede je ulaskom u EU preuzelo legislativu (i obvezu provođenja) u području primjene sredstava za zaštitu bilja (SZB). Samo krovni propisi (bez pravilnika koji detaljno uređuju provedbu) ovog područja su:
– Direktiva 128/2009 koja uređuje područje održive uporabe pesticida;
– Direktiva 127/2009 koja uređuje proceduru redovite provjere uređaja za primjenu pesticida;
– Uredba 1107/2009 koja uređuje područje primjene, stavljanje na tržište i promet SZB;
– Uredba 1185/2009 koja uređuje način i obvezu vođenja satističkih podataka o potrošnji SZB kod krajnjeg korisnika.
Uz navedeno, Ministarstvo je u suradnji sa strukom i znanošću izradilo: – dokument „Nacionalni akcijski plan za postizanje održive uporabe pesticida“ (54 str.);
– „Priručnik za sigurno rukovanje i primjenu sredstava za zaštitu bilja“ (219 str.) kao osnovu za obveznu izobrazbu u području održive uporabe pesticida;
– Tehhološke upute za integriranu proizvodnju: ratarskih kultura; povrća, voća i vinove loze (svaki sa 100-ak str.).
Također je u tijeku zajednički rad Ministarstva i znanosti na izradi mogućih restrikcija primjene glifosata (na javnim površinama, blizini dječjih i sportskih igrališta, zdravstvenih ustanova, amaterska uporaba i sl.), a da se pri tome ne nanese šteta poljoprivrednicima i drugim korisnicima glifosata (šumarstvo, željezničke pruge, nepoljoprivredne površine, pojasevi uz autoceste i sl.). Također je oformljen referentni laboratorij (Zavod za javno zdravstvo) koji analizira ostatke (rezidue) SZB u biljnim proizvodima. Godišnja izvješća o analizi javno su dostupna. Prema tome, javnost, odnosno konzumenti hrane proizvedene u hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji mogu biti spokojni u pogledu zdravstveno ispravne hrane. Pri tome treba imati na umu da je održiva uporaba pesticida proces koji se postupno razvija u skladu sa specifičnostima hrvatskih poljoprivrednika (proizvođača hrane). Zabrane (u bilo čemu) nikad ne postižu uspjeh. Usporedba Hrvatske i Danske, kako se navodi u medijima, u postignućima održive uporabe pesticida je potpuno besmislena. Kod svake usporedbe treba uvažiti specifičnosti hrvatske poljoprivrede (usitnjenost parcela, veliki broj malih poljoprivrednika, neobrazovanost, nedostatna proizvodnja za vlastite potrebe i sl.). Osim toga, Hrvatska nikad nije dosegla razinu potrošnje SZB kao razvijene članice EU, stoga ne dijeli s njima ni posljedice prekomjerne potrošnje.
Hrvatska već trpi posljedice Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU, odnosno posljedice jedinstvenih stavova i načela u pogledu primjene SZB. Naime, zbog naglašeno strogih europskih kriterija u postupku procjene rizika (za zdravlje ljudi, životinja, okoliša i bioraznolikosti) svih aktivnih tvari sredstava za zaštitu bilja , s tržišta su povučene brojne aktivne tvari (33 herbicida). Zbog toga su već uočeni važni problemi kao što je rezistentnost štetnih organizama. Ostane li tako, uskoro bi problem mogao biti još puno veći. Povlačenjem aktivnih tvari SZB poljoprivrednici će biti prisiljeni suzbijati određene štetne organizme (korove, bolesti i štetnike) većim brojem tretiranja SZB što nije u skladu sa ekološkim prihvatljivom zaštitom. Osim toga, poljoprivrednici amateri, kojih je u Hrvatskoj jako puno (velik broj okućnica) s novim propisima ostali su bez SZB za primjenu u proizvodnji hrane za vlastite potrebe. Nije im dopušteno rabiti sredstva namijenjena za profesionalne korisnike, a još uvijek nisu registrirani oni za amatersku uporabu.
Primjena glifosata
Što se tiče konkretno glifosata o čijoj sudbini se trenutno odlučuje na EU razini, nedvojbeno je da je primjena glifosata trenutno najefikasniji i ekološki najprihvatljiviji herbicid u svijetu. To i jest razlog da ga je biotehnologija odabrala za genetičke preinake. U mnogim zemljama svijeta uzgajaju se stotine milijuna hektara soje, kukuruza, uljane repice, pamuka i drugih kultura genetički preinačenih (GMO op.urednika) na glifosat. Za informaciju čitateljima, „u Republici Hrvatskoj zabranjen je uvoz genetički modificiranog poljoprivrednog reprodukcijskog materijala, kao i proizvodnja istog, bilo u komercijalne svrhe, bilo u obliku poljskih pokusa, a na snazi je »nulta tolerancija« na uvođenje u okoliš živih genetički modificiranih organizama“.
Zbog činjenice da je glifosat totalnog spektra djelovanja, ne prska se izravno po usjevima poljoprivrednih kultura. Čak što više, svojevremeno je bio dopušten za primjenu u ekološkoj proizvodnji vinove loze.
Uz navedeno, relevantna Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) ocijenila je glifosat sigurnim za zdravlje ljudi i životinja i za okoliš, ako se sredstvo pravilno primjenjuje. Sastavni dio postupka produljenja odobrenja svakom pesticidu pa tako i glifosatu, jest toksikološka ocjena i izvješće Europske Agencije za kemikalije (ECHA) koja je u svom Izvješću ocijenila da glifosat nije kancerogen. Stoga je struka zaštite bilja iznenađena glasovanjem hrvatskih predstavnika u Europskoj komisiji o produljenju glifosata koji su se izjasnili protiv produljenja na 10 godina. Naime, glifosat po utrošenim količinama predstavlja četvrtinu svih utrošenih herbicida u Hrvatskoj. To dovoljno govori o potrebi primjene glifosata (nitko korisnike ne prisiljava na potrošnju). Treba uvažiti i činjenicu da je u Hrvatskoj oko 700 000 ha neobrađenog poljoprivrednog zemljišta koje se teško može privesti kulturi bez glifosata. Jednom ili u dva navrata godišnje primjenjuje se u gotovo svakom vinogradu (i drugim trajnim nasadima) za suzbijanje korova unutar reda. Također su važne primjene glifosata na željezničkim prugama i u šumarstvu gdje je općenito ograničen izbor herbicida. Također važna namjena glifosata jest tretiranje strništa koju, na žalost, naši poljoprivrednici ne prakticiraju. Takva primjena bi smanjivala, odnosno odgađala problem rezistentnosti korova na herbicide. Vjerujemo da će naši zastupnici u Komisiji i Parlamentu kod budućih glasovanja u ime Hrvatske uzimati u obzir mišljenje struke i stvarne potrebe naših poljoprivrednih proizvođača. Zabranom glifosata ili nekog drugog važnog pesticida oduzimaju „alat“ svojim proizvođačima hrane i time stvaraju uvjete za još veći uvoz hrane i to iz zemalja gdje su propisi o pesticidima znatno blaži a zaštita od štetnih organizama obavlja i sa sredstvima koja kod nas nemaju nemaju odobrenje za uporabu. Zaključno, u skladu s naslovom članka, naravno da smo svi protiv pesticida, ali za razliku od nekompetentnih osoba, struka i znanost znaju da se na današnjoj razini načina života (sve je veći broj stanovnika koji ne proizvodi hranu) ne može proizvesti hrana bez primjene pesticida.
