Kreatori proieuropskih i nacionalnih politika, stručnjaci i vodeće organizacije sektora ekološkog sjemena sastali su se u Zagrebu potkraj listopada i raspravljali o planu za 100 % ekološki uzgoj sjemena i biljaka u Hrvatskoj i EU te pokrenuli LIVESEEDING strateški inovacijski projekt financiran od strane Horizon Europe programskog okvira.
IPS Konzalting, FiBL – Istraživački institut za organsku poljoprivredu i LIVESEEDING projektni partneri iz 15 europskih zemalja održali su u Zagrebu Konferenciju o zakonodavnom okviru za razvoj ekološkog sjemenarstva kako bi raspravljali o poticanju proizvodnje ekološkog sjemena i ekološkog uzgoja biljaka, posebno u istočnoj i južnoj Europi gdje je taj sektor još uvijek nedovoljno razvijen. Dok europsko zakonodavstvo već zahtijeva korištenje ekološkog sjemena u ekološkoj poljoprivredi, nastavak odobrenja odstupanja za korištenje neekološkog sjemena u ekološkom sektoru obeshrabruje razvoj ekološkog sjemenarstva.
Prve ekološke sorte u EU
Programski okvir – Horizon Europe će kroz LIVESEEDING projekt osigurati prijeko potrebne resurse vodećim sektorskim organizacijama kako bi se prevladala praksa odstupanja te kako bi ekološko sjeme postalo stvarnost u Europi. Također, po prvi put, nova EU uredba postavila je definiciju za ”ekološke sorte” i nedavno objavljene provedbene direktive u pogledu odstupanja za odobravanje ekoloških biljnih sorti prikladnih za ekološku proizvodnju.
–Projekt LIVESEEDING dolazi u ključnom trenutku, kako bi pomogao u postizanju ambicioznih ciljeva koje je Europska unija postavila za sektor organskog sjemena u Farm2Fork (Od polja do stola) Strategiji i Uredbi (EU) o ekološkoj proizvodnji, kazao je Miguel De Porras, direktor FiBL Europe.
Dodao je da kako bismo dosegnuli 100 % korištenje ekološkog sjemena u ekološkoj poljoprivredi do 2035. i 25 p% zemljišta u EU pod ekološkim upravljanjem do 2030., potrebno nam je šesterostruko povećanje proizvodnje ekološkog sjemena u sljedećih 10 godina. Ovako veliko povećanje moguće je samo udruživanjem snaga, istaknuo je De Porras. Ana-Marija Špicnagel Ćurko, direktorica IPS Konzaltinga, kazala je da je konferencija o zakonodavnom okviru za razvoj ekološkog sjemenarstva pružila priliku različitim dionicima da zajedno definiraju put prema 100 % ekološkom sjemenu u Hrvatskoj i uče iz iskustava drugih europskih zemalja. Dodala je da se nadaju se da će konferencija pomoći u uspostavljanju suradnje između kreatora politika i sektora ekološkog sjemena u Hrvatskoj.
–Ekološka sjemenska proizvodnja odvija se u puno većem obujmu u mnogim zemljama EU, od kojih su mnoge partneri u projektu LIVESEEDING. Vjerujemo da će uključivanje Hrvatske u projekt pridonijeti unaprjeđenju ekološke proizvodnje u Europi te biti od velike važnosti za razvoj ekološkog sjemenarstva u Hrvatskoj. LIVESEEDING je četverogodišnji inovacijski projekt vrijedan 6,6 milijuna eura kojeg sufinanciraju EU kroz program Horizon Europe, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Projekt ima za cilj rast ekološkog sektora isporukom visokokvalitetnog sjemena, širokog spektra kultivara za širok raspon usjeva, rekla je Špicnagel Ćurko.
Monika Messmer, voditeljica grupe za oplemenjivanje biljaka u FiBL Švicarska i znanstveni koordinator LIVESEEDING-a, uoči pokretanja projekta kazala je kako je primarna ambicija projekta LIVESEEDING postići kvantni skok u razvoju snažnog i ekonomski održivog sektora ekološkog sjemenarstva u Europi kroz multidisciplinarni pristup sudionika. Mariateresa Lazzaro je istaknula da će inovacije provoditi u 17 pokusnih ispitivanja koji uključuju cijeli lanac vrijednosti, od uzgoja do potrošača i građana. Stečena znanja će se implementirati u izgradnji kapaciteta za nacionalna tijela za dosljedniju primjenu nove ekološke regulative i politički dijalog s europskim kreatorima politike kako bi se unaprijedila strategija Farm2Fork.
Manje od jedan posto eko sjemena
Govoreći o priznavanju, proizvodnji i certificiranoj količini sjemena u Hrvatskoj, dr. sc. Goran Jukić iz HAPIH-a, kazao je da je HAPIH-ov Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo, Nacionalno ovlašteno tijelo za provođenje aktivnosti u području sjemena, sadnog materijala i priznavanja novih sorti pod nadzorom Ministarstva poljoprivrede. Dodao je da su glavne djelatnosti: nadzor sjemenskih usjeva i izdavanje certifikata za sjeme i sadni materijal, priznavanje i zaštita novih biljnih sorti, skrb o biljnim genetskim izvorima, testiranje sjemena, detekcija i kvantifikacija GMO-a u sjemenu, hrani i hrani za životinje, edukacijski centar u sjemenarskom sektoru te znanstveno-stručna podrška Ministarstvu poljoprivrede.
Procjenjuje se da je u sektoru sjemenarstva u Republici Hrvatskoj angažirano 6.700 djelatnika, bilo da se radi o proizvodnji, doradi i distribuciji sjemena. U posljednje tri godine, prosječna količina ekološkog certificiranog sjemena iznosila je 55.297,66 kg, odnosno 0,08 posto u odnosu na ukupnu količinu certificiranog sjemena. Certificirane su četiri biljne vrste, a u prosjeku najviše je certificirana ozima pšenica s 37.000,00 kg, soje s 14.442,00 kg, lucerne s 2.189,00 kg i ozime zobi s 1.666,66 kg.
U razdoblju 2019.-2021. prosječna proizvodnja ekološkog sjemena bila je na 32,57 ha ili 0,17 posto u odnosu na ukupnu proizvodnju sjemena. Bile su četiri biljne vrste u proizvodnji, a prosječno je najviše proizvedeno ozime pšenice s 12,00 ha, lucerne s 10,81 ha, soje s 10,16 ha i ozime zobi s 3,33 ha. Vlasnici i distributeri sorata (BC Institut, PIO, RWA i AG) ističu da na tržištu nema interesa za certificirano ekološko sjeme.
Sjemenarstvo se pokazalo ključnim u kriznim vremenima
Jukić je istaknuo da se u posljednje tri godine kod nas bilježi porast proizvodnje sjemena za 1.255 ha. U 2021. godini zasijane površine pod sjemenskim usjevima u EU iznose 2.095.420 ha što je povećanje za 0,6 posto. Najveći proizvođači sjemena u EU su Francuska sa 371. 605 ha, Italija sa 205.450 ha i Njemačka sa 195.000 ha. Općenito se može reći da je trend uzlazni za većinu zemalja EU. Žitarice su najproizvodnija skupina s ukupnom proizvodnjom organiziranom na 973.120 ha.
Površine pod kukuruzom su u stalnom porastu i sada iznose 190.270 ha. Površine pod sojom ostale su stabilne i iznose 43.700 ha. Italija ostaje lider u proizvodnji sjemena soje s 10.414 ha, ispred Hrvatske koja bilježi najveću površinu u svojoj povijesti 6.193 ha (porast od 14 %). Uljana repica i povrće bilježe pad sjemenske proizvodnje od 7 do 16 %, a krmno bilje i leguminoze bilježe porast od 5 do 7 %, dok je proizvodnja suncokreta i krumpira ostala na razini prošle godine.
Sjeme je prvi i jedan od najvažnijih inputa u proizvodnji. Hrvatska je za sada druga zemlja u EU po sjemenu soje proizvodnja, šesti u raži, deveti u ozimoj pšenici i ozimom ječmu, i jedanaesti u kukuruzu. U Hrvatskoj ima prostora i interesa vlasnika sorata i distributera za povećanje proizvodnje i certificiranih količina ekološkog sjemena. Sjemenarstvo se pokazalo ključnim u kriznim vremenima, te je proizvođačima osigurano visokokvalitetno sjeme po znatno nižoj cijeni u odnosu na uvozno sjeme, zaključio je Jukić.
Na konferenciji o proizvodnji ekološkog sjemena u okviru Live Seeding projekta čuli smo zanimljive prezentacije o planovima EU i hrvatskim strateškim dokumentima za razvoj poljoprivrede. Cilj ZPP je postići čak 25 % površine u ekološkom uzgoju, što se čini ostvarivim, bar u nekim zemljama, ako gledamo kako iz godine u godinu raste potražnja za eko proizvodima, a paralelno raste i proizvodnja. No da bi proizvod bio certificiran kao ekološki, poljoprivrednik ga mora uzgojiti u skladu sa strogim pravilima, a jedno od njih je da mora koristiti ekološki certificirano sjeme.
Uzgoj eko sjemena ne prati zahtjeve tržišta
Savjetnica za eko poljoprivredu iz tvrtke Lokvina, Andrea Vugrinović, kazala je da uzgoj eko certificiranog sjemena nažalost ne prati razvoj tržišta eko hrane niti povećanja broja eko poljoprivrednika i obrađenih površina. Dodala je da je potražnja za sjemenom velika, no dostupne su jako ograničene količine, naročito kad se radi o žitaricama, krmnom bilju, sjemenskom krumpiru, lučicama, češnjaku. Radi se o već postojećim registriranim sortama i sjemenu kategorija C1, C2 te standardnom. Trenutno se u svim zemljama EU dozvoljava korištenje konvencionalnog netretiranog sjemena, ako ekološko nije dostupno, a plan EU je da do kraja 2036. g. 100 % sjemena koje se koristi u eko proizvodnji bude eko certificirano.
To se čini kao izvrsna prilika za sjemenare, no nažalost nije tako jednostavno kako izgleda. Konsolidacija sjemenarske industrije ostavila je na tržištu mali broj regionalnih firmi koje bi mogle imati interesa za razvojem eko sjemenarstva, no i one su ograničene oplemenjivačkim pravima i patentima na sjemenu. Većina dostupnih sorti su razvijene za konvencionalnu poljoprivredu i svaki daljnji razvoj zahtijeva velike investicije. Nema dovoljno informacija o performansama određenih sorti u eko poljoprivredi, pa je teže izabrati sorte za uzgoj. Uzgoj eko certificiranog sjemena je puno kompliciraniji nego uzgoj konvencionalnog sjemena jer se ne smije tretirati pesticidima. Po podacima HAPIH-a koje smo čuli na konferenciji, u Hrvatskoj je u zadnje tri godine proizvedeno značajno ispod 1 % sjemena s eko certifikatom u odnosu na ukupnu sjemensku proizvodnju, a rečeno je da i naše sjemenarske kuće misle da potražnje na hrvatskom tržištu nema.
–Lokvina se već od 2013. bavi prodajom eko sjemena, pa iz vlastitog iskustva možemo potvrditi da je svake godine potražnja u Hrvatskoj sve veća, a sjeme je sve teže pronaći na tržištu, odnosno sve je iz uvoza. No, rizik da će sjeme ostati na skladištu je jako velik, djelomično jer je cijena viša nego kod konvencionalnog sjemena, a djelomično jer je sustav derogacija problematičan u RH. Poljoprivrednik bez obrazloženja od svoje eko nadzorne stanice može zatražiti korištenje neke sorte iz konvencionalne proizvodnje, iako postoje druge sorte iste vrste iz eko proizvodnje koje bi bile sasvim prikladne. Na taj način su trgovci, a naročito sjemenarske kuće u velikom riziku da neće moći prodati sjeme određene sorte koju su stavili na tržište jer se pravilo lako zaobilazi. U takav rizik teško da proizvođač sjemena želi ući ako nema sigurnosti da će sjeme moći i prodati, kazala je Vugrinović.
Pravilnik za provedbu Uredbe (EU) 2018/848 trebao bi donijeti promjenu jer će poljoprivrednik morati dati obrazloženje zašto ne želi koristiti dostupnu eko certificiranu sortu, no vidjet ćemo kako će se to provesti. Osim toga, poljoprivrednici se nerado udružuju, iako bi bilo moguće nabaviti eko sjeme u većim količinama po puno boljim cijenama. Loše planiranje uzgoja rezultira nabavkom sjemena u zadnji tren, kad više nema kvalitetne robe na tržištu. Nedostatno znanje u agrotehnologiji ekološke poljoprivrede je puno veći problem nego korištenje neprilagođene sorte i najbolje sjeme je moguće zasijati pogrešno, a usjev loše obrađivati.
Na tragu jačanje ekološke poljoprivrede
Predstavnica ZMAGA-a Petra Pavleka istaknula je da je starija populacija svjesnija priče o sjemenu jer su zadnjih desetljeća svjedoci pada genskog materijala i bioraznolikosti, a sorte kojih se sjećaju iz mladosti postupno nestaju te su spremniji uključiti se u programe očuvanja biljnih genskih resursa. Nadalje, kaže, između institucija, organizacija, udruga i aktivista događaju se pozitivne promjene jer bez obzira na razlike između mišljenja, pristupa i percepcije sve je veća otvorenost za komunikaciju, te podsjetila na akciju “Sjeme je naše ljudsko pravo”. Osim medijske pažnje koju su privukle i time osvjetlile pitanja ekološke poljoprivrede i sjemenarstva, postale su i glas poljoprivrednika, čuvara bioraznolikosti i očuvanja tradicijskih vrijednosti koji inzistiraju na jasnoći i transparentnosti zakona.
–Vrlo sam optimistična jer smo na tragu jačanja ekološke poljoprivrede, kaže Pavleka.
Na okruglom stolu je zaključeno da bi svakako trebalo omogućiti Savjetodavnoj službi da se u svjetlu značajne potrebe za razvojem više bavi eko poljoprivredom, a da bude manje opterećena administrativnim poslovima. Potrebna je podrška i za razvoj sjemenarstva kod malih proizvođača, sjeme povrća s eko certifikatom je profitabilna kultura, a nije toliko komplicirana kao žitarice ili trave. Heterogeni sadni materijal i sjeme koje se čuva na imanju za vlastitu upotrebu su područja u kojima će uskoro biti potrebna podrška. Ekološka poljoprivreda i potražnja za eko sjemenom ne staju na hrvatskoj granici.
Druge zemlje EU ugovorno uzgajaju neke vrste u Hrvatskoj jer je veći raspon agroklimatskih uvjeta. Nažalost certifikacija se odvija u zemlji u kojoj se sjeme prodaje, a kod nas nedostaje ekološki certificiranih pogona za čišćenje i doradu sjemena. Glavni zaključak panel diskusije bio je da je potražnja za eko certificiranim sjemenom svuda velika i uz ovakve planove EU može samo rasti. Šteta je ne iskoristiti znanje i tradiciju sjemenarstva po kojoj smo poznati u konvencionalnoj poljoprivredi (iako se ne uzgaja niti dovoljno konvencionalnog sjemena). Hrvatska ima mogućnost postati lider u eko sjemenarstvu uz dobar plan i investicije u sektor, zaključuje Andrea Vugrinović.
