Uoči 1. hrvatskog stručnog seminara o proizvodnji povrća, razgovarali smo s Hrvojem Gregurićem, novoizabranim predsjednikom Zajednice udruga hrvatskih povrćara, koja je jedan od suorganizatora ovog skupa.
• Možete li nam predstaviti Zajednicu udruga hrvatskih povrćara? O kakvoj se organizaciji radi, koliko ima članova, koliko dugo postoji i koji su joj ciljevi?
Zajednica udruga hrvatskih povrćara krovna je udruga osnovana 1998. godine. Zajednicu udruga hrvatskih povrćara sačinjavaju županijske udruge proizvođača povrća i u ovom trenutku broji oko 200 članova koji aktivno sudjeluju u radu zajednice. Naš osnovni cilj je uspostaviti čvrstu i stabilnu udrugu koja će zastupati i braniti interese svakog povrćara u Hrvatskoj. Dakle, i onih koji nisu članovi udruge.
• Kako ocjenjujete trenutno stanje u sektoru povrćarstva u Hrvatskoj ? Imate li podatke na koliko hektara se proizvodi povrće i koje su najzastupljenije vrste u proizvodnji ?
Službene informacije objavljene na stranicama Ministarstva poljoprivrede govore da se povrće u hrvatskoj proizvodi na oko 70 000 ha, od čega 3% otpada na plasteničku proizvodnju. Smatramo da je u naravi bitno drugačije, odnosno da se povrće realno proizvodi na oko 50 000 ha, dok je plastenička proizvodnja u blagom porastu.
Razjedinjeni povrćari
Što se tiče trenutnog stanja u sektoru povrćarstva, možemo reći da je izuzetno loše. Što zbog ogromnog uvoza na koji nikad nismo, i nikad više nećemo moći utjecati, što zbog razjedinjenosti proizvođača. Također, treba dodati i to da su parafiskalni nameti ogromni, PDV treba smanjiti na 10 %, ukinuti razne dozvole kod podizanja plastenika, iskopa bunara, zatim riješiti pitanje cijene goriva za navodnjavanje, itd. Ukratko, treba rasteretiti proizvođače da postanu konkurentni uvoznoj robi. Ipak, kao najveći problem istaknuo bih naplatu i rokove naplate, te radnu snagu.
• Hrvatska je danas veliki uvoznik hrane. Godišnje uvezemo 5,8 milijardi kuna više hrane, nego što pro- „Hrvatsko povrće“ izvedemo. Koje povrće se najviše uvozi, a koje vrste bi mogle pokrivati domaće potrebe ?
Kad smo već spomenuli uvoz, najviše se uvozi rajčica, paprika, cvjetača, brokula, salata, krumpir i lubenice. Mislim da bi podizanjem plasteničke proizvodnje, posebice u južnoj Hrvatskoj, mogli proizvoditi dovoljne količine svog povrća za naše potrebe. Također, najviše cvjetače dolazi nam iz Nizozemske, zemlje koja ima 56 sunčanih dana manje od Hrvatske! Kad se država počne ponašati prema proizvođačima hrane kao majka, a ne kao maćeha, stvari će sigurno krenuti nabolje. Jedina olakotna okolnost proizvođačima je što u kratkom vremenu svoje svježe povrće, koje ne trpi dugi transport mogu dostaviti od polja do stola.
• Stalno se ističe potreba udruživanja proizvođača. A trenutno postoji samo jedna proizvođačka organizacija u kojoj se nalaze povrćari, no većinu u toj organizaciji ipak čine voćari. Jesu li se povrćari uopće spremni udružiti i koliku imaju potporu državnih struktura?
Nema opstanka bez udruživanja! Što prije proizvođači promijene svijest o udruživanju, to bolje za sve. Udruživanje prije svega znači snaga, snaga u proizvodnji, ali i u prodaji. U ovom trenutku, rijetki su spremni odlučiti se na taj korak. Država bi svakako trebala pomoći, a načina ima nekoliko, npr. ustupiti državno zemljište (tamo gdje to može) za gradnju logističkih objekata i omogućiti lakše dobivanje svih mogućih dozvola za izgradnju istih.
• Prošle su dvije godine od ulaska Hrvatske u EU. Je li se štogod promijenilo za hrvatske proizvođače povrća? Koje teškoće imaju danas povrćari u poslovanju i gdje vidite mogućnost napretka? Mogu li domaći proizvođači biti konkurentni u odnosu na europske proizvođače ?
Ulaskom u EU Hrvatska je ponešto i dobila, ponajviše u pogledu izravnih plaćanja.
Teško je naplatiti potraživanja
Međutim, puno proizvođača smanjilo je svoju proizvodnju ponajviše zbog nesigurnosti u naplati potraživanja. Kad se proizvođači povrća organiziraju u proizvođačke organizacije, lakše će plasirati svoje proizvode u trgovačke centre i samim time izbjeći veletrgovce, te smanjiti rokove naplate. Tako bi se podigla kvaliteta proizvodnje i kvaliteta samih proizvoda. Polako, ali sigurno, mogli bi konkurirati svakoj europskoj državi.
• Gospodarski list inicirao je održavanje stručnog seminara “Hrvatsko povrće”, 1. hrvatskog stručnog skupa o proizvodnji povrća, koji će se održati od 18.-20. studenoga u Opatiji. Na seminaru će biti riječi o ovim i drugim temama bitnim za proizvodnju povrća. Zašto je održavanje takvog skupa važno?
Najprije želim zahvaliti Gospodarskom listu na želji da organizira takav jedan kongres, koji će okupiti sve koji su involvirani u sektor povrćarstva. Mislim da je inicijativa došla u najboljem trenutku, jer je proizvodnja povrća pala na najniže grane u posljednjih 25 godina. Iskreno žalim što takvo što nije bilo organizirano nikada do sada. Ovo mi daje nadu da će se stvari sada ipak pokrenuti najbolje, jer to je nešto što nam je svima trebalo, kako povrćarima tako i struci. Stvara se jedna sinergija koja će podići svijest proizvođača, i ja Vam na tome iskreno zahvaljujem.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
