Na otoku Hvaru, uoči Uskrsa, točnije, noć između Velikog četvrtka i Velikog petka, već stoljećima se održava procesija Za križem. Procesija obuhvaća šest hvarskih župa – Jelsu, Pitavu, Vrisnik, Svirić, Vrbanj i Vrbosku, a njezin nastanak vezan je uz događaje oko Svetog križića – raspela koje se od 1510. godine čuva u katedrali. U hvarskim arhivima postoji zapis kako je križić za vrijeme čuvanja u kući Nikole Bevilaqua, 6. veljače 1510. godine, tijekom nemira izme đu pučana i plemića, prokrvario. Od tog trenutka na Hvaru počinje intenzivno štovanje križa. Sama procesija prvi se put pismeno spominje 16. veljače 1658. godine, iako se vjeruje da njezino postojanje starije. Kontinuitet održavanja gotovo da nikada nije bio prekidan, osim 1944. za njemačke okupacije.
Procesije iz svih spomenutih šest župa kreću točno u ponoć, ispred svojih crkava, ispraćene župnikom. Zanimljivo je da su putevi kojima procesije prolaze tako isplanirani da se nigdje ne susreću! U procesiji postoje “glavna lica”, koja nose određene uloge. Na čelu procesije ide križonoša koji hoda bos ili u čarapama, te nosi križ s korpusom prekrivenim crnim, prozirnim velom. Uz čarape koje nosi križonoša vezano je posebno vjerovanje. Naime, ako bi se njegove čarape raspale tijekom hodanja u procesiji, smatralo se da nije dostojan nošenja križa. Osim križonoše, važnu ulogu ima i njegov pomoćnik ili zamjenik koji “uskače” ako ovaj posustane.
Slijedi niz osoba koje obnašaju određene funkcije. Dva pratitelja nose velike svijećnjake, te na svakoj postaji kleknu zajedno sa križonošom. Dva glavna pjevača i više odgovarača pjevaju Gospin plač. Velike svijeće nosi nositelj torceva, batistrada upozorava križonošu na zapreke na putu, a redari se brinu za red i mir u povorci. Svi članovi pratnje odjeveni su u bijele bratimske tunike, a svima njima pridružuje se mnoštvo vjernika. Kad procesija prođe sve župe, gdje ih u svakoj blagoslovi župnik, vraća se u svoju župu. Križonoša donosi župniku križ koji ga poljubi te blagoslovi križonošu. U dočeku sudjeluju mještani koji nisu sudjelovali u procesiji, a u posljednje vrijeme i turisti.
Sam prizor procesije i okolice kroz koju prolazi uistinu je prekrasan. Prozori na kućama pored kojih se prolazi osvijetljeni su svijećama, a ribari udaljuju svoje barke od obale te pale ribarske svjetiljke.

Prethodni članakJanjenje ovaca
Sljedeći članakRezidba voćaka
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.