Izravna plaćanja sastavni su dio Zajedničke poljoprivredne politike za financiranje poljoprivrede u Europskoj uniji. Ona su potpora dohotku u poljoprivredi, a financiraju se iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EAGF). Zajednička poljoprivredna politika ostvaruje ciljeve članica EU vezane uz sigurnost opskrbe hrane stanovništvu u dovoljnoj količini i kvaliteti, po pristupačnim cijenama.

Socijalni aspekt poljoprivrede vidljiv u dostupnosti hrane po prihvatljivoj cijeni, smisao je europskog zajedništva. Paralelno, izravna plaćanja su osnovna potpora dohotku poljoprivrednim gospodarstvima. U RH je tijekom programskog razdoblja 2014.-2020. godine, struktura izravnih plaćanja (373 milijuna eura godišnje) bila: 

  1. Osnovno plaćanje s povijesnim pravima činilo je 43% omotnice izravnih plaćanja
  2. Zeleno plaćanje činilo je 30% omotnice izravnih plaćanja
  3. Preraspodijeljeno plaćanje činilo je 10% omotnice izravnih plaćanja
  4. Proizvodno vezana izravna plaćanja (PVP) činila su 15% omotnice izravnih plaćanja
  5. Dodatna potpora dohotku za mlade poljoprivrednike činila je 2% omotnice izravnih plaćanja 

Struktura izravnih plaćanja  (374,77 milijuna eura) u programskom razdoblju 2023.-2027.:

  1. Osnovna potpora dohotku za održivost činit će 38% omotnice izravnih plaćanja 
  2. Eko sheme činit će 25% omotnice izravnih plaćanja
  3. Dodatna preraspodijeljena potpora dohotku za održivost činit će 20% omotnice izravnih plaćanja
  4. Proizvodno vezana izravna plaćanja (PVP) činit će 15% omotnice izravnih plaćanja
  5. Dodatna potpora dohotku za mlade poljoprivrednike činit će 2% omotnice izravnih plaćanja

U strukturi prihoda poljoprivredna gospodarstva imaju prihode od prodaje primarnih poljoprivrednih proizvoda, primanja od nepoljoprivredne djelatnosti te primanja od potpore dohotku iz prvog stupa ZPP-a. Omotnica izravnih plaćanja i omotnica ruralnog razvoja za programsko razdoblje 2014.-2020. godine ugovorene su Pristupnim ugovorom Republike Hrvatske i Europske unije od 2013. godine (poglavlje: Poljoprivreda). Europska unija je Pristupnim ugovorom model pridruživanja, a u konceptu prilagodbe postupnog povećanja udjela sredstava Europskog fonda za jamstva u omotnicu izravnih plaćanja članice koja pristupa Europskoj uniji, primijenila i za RH. Ugovorom su definirane obveze u strukturi izravnih plaćanja od 2013. do 2022. godine. Udio europskih sredstava u omotnici za 2013. godinu participira s 25%, 30% u 2014., 35% u 2015., 40% u 2016., 50% u 2017., 60% u 2018., 70% u 2019., 80% u 2020., 90% u 2021., te 100% u 2022. godini.

Odluke Vlade išle u smjeru umanjenja omotnice za poljoprivredu

Republika Hrvatska je iz Nacionalnog proračuna trebala osigurati sredstva do punog iznosa omotnice izravnih plaćanja. Od 2013. godine do 2022. godine, Vlada RH je donosila Uredbe o financijskoj strukturi omotnice za mjere izravne potpore, kojima je određivala visinu nacionalnog dijela omotnice. Na taj način određivala je i ukupnu omotnicu potpore za kalendarsku godinu. „Odstupajući od prvog podstavka točaka (a) i (b), Hrvatska može dopuniti izravna plaćanja do 100% razine koja se primjenjuje u državama članicama koje nisu nove države članice.” (Pristupni ugovor, str. 52.). Prema Pristupnom ugovoru, nove države članice su: Bugarska, Češka Republika, Estonija, Hrvatska, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka.

Republika Hrvatska je prema ugovoru mogla izvršiti omotnicu u 100% iznosu za sektor poljoprivrede, no evidentno je da su odluke Vlade išle u smjeru umanjenja omotnice za poljoprivredu i alokacije proračunskih sredstava u druge rashode. Drugi stup ZPP-a čini Program ruralnog razvoja, čija se omotnica financira iz Europskog fonda za ruralni razvoj (EAFRD) i sastavni je dio Pristupnog ugovora. Omotnica ruralnog razvoja se financira 85% iz europskih sredstava i 15% iz nacionalnih sredstava. U programskom razdoblju 2014.-2020. godine, postojala je mogućnost alokacija sredstava iz drugog stupa u prvi stup izravnih plaćanja do 15% vrijednosti omotnice.

Tablica 1. Prikaz po godini i iznosu sredstava koja je Republika Hrvatska alokacijom iz drugog stupa ruralnog razvoja prebacila u prvi stup izravnih plaćanja:

GodinaIznos (u milijunima eura
2014.54,5
2015.50
2016.53,3
2017.53,4
2018.51,9
2019.51,3
2020.50,9
2021.27,1
2022.30,2
Ukupno u razdoblju 2013.-2022.425,2

Ukupan iznos sredstava alociran iz ruralnog razvoja u izravna plaćanja 2013.-2022. godine iznosi 425,2 milijuna eura. Ovo su bila sredstva predviđena za program ruralnog razvoja, odnosno investicijsku potporu kroz prijenos znanja, ulaganja u fizičku i materijalnu imovinu, obnovu narušenog poljoprivrednog potencijala, investicije u mlada i mala gospodarstava, lokalnu infrastrukturu, dakle u povećanje produktivnosti rada u poljoprivredi i povećanje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje.

Umanjenje omotnica izravnih plaćanja za razdoblje 2013.-2022. godine sumirano iznosi 598 milijuna eura ili 4,510 milijardi kuna, što predstavlja 16% prosječnog godišnjeg umanjenja omotnice. U razdoblju 2013.-2022. godine, u realnom iznosu vrijednost poljoprivredne proizvodnje se smanjuje, a također i međufazna potrošnja. Razlog za to su umanjene omotnice izravnih plaćanja u poljoprivredi koje su trebale biti osnovna potpora dohotku poljoprivrednim gospodarstvima. Hrvatska poljoprivreda je kapitalno podinvestirana. Dodatno su omotnice potpora realno umanjene pod utjecajem inflacije.

Produktivnost rada u poljoprivredi RH je na razini 31% prosjeka EU. Ekonomska vrijednost poljoprivrednog gospodarstva je na razini 35% prosjeka EU. Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva je na razini 50,3% prosjeka EU, a vrijednost poljoprivredne proizvodnje, odnosno outputa po hektaru je na razini 67% prosjeka EU.

Iz ovih pokazatelja, možemo zaključiti da je na temelju političkih odluka Vlade RH u promatranom razdoblju, naša poljoprivreda stavljena na začelje članica EU s vrlo lošom perspektivom u novom programskom razdoblju, uzimajući u obzir proizvodne i tržišne uvjete u Republici Hrvatskoj. 

UREDBOM (EU) br. 1307/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. godine o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru Zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009, utvrđuju se pravila izravnih plaćanja za 2013.-2022. godinu, kojima su propisane gornje granice dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja za Republiku Hrvatsku u razdoblju 2015.-2021. godina. 

Gornji prag omotnice izravnih plaćanja koji se odnosi na dopunska nacionalna sredstva izravnih plaćanja  (UREDBA (EU) br. 1307/2013).

Ovi iznosi su sadržani i u Pristupnom ugovoru Republike Hrvatske i Europske unije iz 2013. godine, te su predstavljali mogućnosti da kroz izravna plaćanja u 100% iznosu, isplaćujemo potporu dohotku našim poljoprivrednim gospodarstvima. Pristupni ugovor i Uredba EU 1307/2013 dale su mogućnost Republici Hrvatskoj da isplati pune omotnice izravnih potpora, no političkom odlukom koja, pokazalo se, nije imala uporište u relevantnim pokazateljima strukture naše poljoprivrede, proračunska sredstva odlazila su u, za politiku, prioritetnije sektore. Prioritetni sektori su, primjerice, evidentno bili u našoj brodogradnji za koju smo izdavali jamstva i plaćali penale za ugovorene, a nikada izgrađene brodove.

U Uredbi 1307/2013, sadržane su i granice za prilagodbu pragova veličine poljoprivrednih gospodarstava za korištenje izravnih plaćanja članica EU i minimalnog dopuštenog iznosa potpore za izravna plaćanja u eurima, po poljoprivrednom gospodarstvu. Sukladno svojoj strukturi, članice EU su za primarne poljoprivredne proizvodnje odredile pragove prihvatljivosti za pravo na korištenje izravnih potpora. Razvijene članice Europske unije imale su veće pragove.

Na primjer, Češka – 5 ha, Danska – 5 ha, Njemačka – 4 ha, Francuska – 4 ha, Luksemburg – 4 ha, Švedska – 4 ha. Republika Hrvatska odredila je prag od 1 ha ili financijski,  od 100 eura za izravna plaćanja. Produktivnost rada u poljoprivredi u članicama EU za 2013. i 2022. godini, u korelaciji su s pragovima za izravna plaćanja po površinama poljoprivrednih gospodarstava. Možemo konstatirati da u su 2013. godini Češka, Danska, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Švedska (s obzirom na određeni prag površine) usmjerile poljoprivredu u razvojnom smislu. 

Tablica 3. Produktivnost rada u poljoprivredi u nekim članicama EU u razdoblju od 2013.-2022.

DržavaProduktivnost poljoprivrede u 2013. (u eur)Produktivnost poljoprivrede u 2022. (u eur)Rast u razdoblju od 2013.-2022. (eur)  Postotni rast u istom razdoblju
Danska53.12784.17931.05137%
Češka13.57328.69715.12453%
Njemačka42.25565.03722.78235%
Francuska33.77862.40728.62846%
Švedska26.18639.95713.77134%
Hrvatska5.2699.0013.73141%

U tablici 3 se primjerice vidi kako je Češka u 2013. godini imala produktivnost rada 13.573 eura. U 2022. godini produktivnost raste na 28.697 eura, što predstavlja rast od 15.124 eura (53% rast produktivnosti rada). Hrvatska je u 2013. godini imala produktivnost rada 5.269 eura. U 2022. godini produktivnost raste na 9.001 eura, što predstavlja rast od 3.731 eura (41% rast produktivnosti rada). Prosječan rast produktivnosti rada u poljoprivredi, u članicama EU u razdoblju 2013.-2022. godine iznosio je 11.866 eura. Republika Hrvatska je u promatranom razdoblju imala rast od 3.731 eura, što predstavlja rast produktivnosti u iznosu 31% od prosjeka EU.

Sustavno se prate indikatori zajedničke poljoprivredne politike kojih ima 48 podijeljenih u 3 skupine (socioekonomski, sektorski i okolišni indikatori). Odluke agrarne politike trebale su biti dijametralno drugačije. Isplata omotnice izravnih plaćanja iz dopunske nacionalne omotnice bio je imperativ. Određivanjem donjeg praga za isplate izravnih plaćanja, članice EU su zacrtale smjer u kojem ide poljoprivreda kroz novo programsko razdoblje, te utvrdile temelje profesionalne poljoprivrede koji usmjeravaju modernizaciju, restrukturiranje i podizanje konkurentnosti prema efikasnim poljoprivrednim gospodarstvima. (nastavlja se)