Iako u Gospodarskom listu objavljujemo članke o automatiziranosti, strojevima i robotima koji mogu obavljati i neke zahtjevnije poslove u poljoprivredi, poput sjetve, kultivacije, zaštite usjeva i nasada, pa i berbe, i dalje su neophodne „ruke“ za mnoge poslove.
-Ako ne budemo uvozili strane radnike koji će raditi na našim poljima, tada ćemo uvoziti povrće i druge poljoprivredne proizvode iz drugih zemalja, ističe Ivan Suhanek, vlasnik tvrtke TH Consulting services.
Na nedavno održanoj 7. Konferenciji „Hrvatsko povrće“, na okruglom stolu o investicijama i mogućnostima razvoja sektora povrćarstva u Hrvatskoj, govorio je i Ivan Suhanek, vlasnik agencije za posredovanje i privremeno zapošljavanje TH Consulting services, koji je dao svoj osvrt na temu nedostatka radne snage u poljoprivredi, što je bio povod za razgovor.
Ivan Suhanek je u povrćarstvu četvrt stoljeća, od svoje 18. godine, kad je nastavio posao kojim su se bavili njegovi roditelji. Danas je vlasnik tvrtke TH Consulting Services iz Virovitice koja se bavi posredovanjem pri zapošljavanju radnika. Agencija za poslodavca rješava kompletnu dokumentaciju za radnike te ih zapošljava i pomaže u adaptaciji. Ukratko, ako angažirate ekipu TH Consulting Services dobijete – ključ u ruke. Zato uspješno posluju s ENNOM Fruit, Moslavina Voćem, Konzumom, Podravkom, Jamnicom, PIK-om Vrbovec, raznim hotelskim lancima i mnogim drugim tvrtkama, ali osnovna djelatnost su radnici iz poljoprivredne branše.
- Ivane, kako je došlo do toga da se počnete baviti posredovanjem i privremenim zapošljavanjem stranaca u domaćoj poljoprivredi?
–Mi smo agencija za posredovanje i privremeno zapošljavanje i bavimo se uvozom mahom strane radne snage u Hrvatsku i postojimo 3 godine, a u zadnje dvije godine imamo veliki rast. Naša baza je najviše poljoprivreda, pomoćne djelatnosti, a dovodili smo i stručni kadar, poput mehaničara, vodoinstalatera, ali najviše smo doveli radnika u poljoprivredi. Prošle godine smo otvorili ured i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i širimo poslovanje. A kako je sve počelo? Cijeli život sam u povrću i moja obitelj uzgaja povrće na 12 ha, primarno nam je uzgoj cvjetače, koje godišnje proizvodimo oko 300-400 tisuća komada.
–Imamo i proizvodnju u plastenicima na 2 ha, ali nam je glavna kultura cvjetača s čijom berbom krećemo od početka lipnja do sredine srpnja, nakon kratke ljetne pauze, nastavlja se berba u rujnu, pa sve do kraja studenog. Ali ovaj posao s agencijom je nastao sam od sebe. To nije bio moj plan. Još 2021. se osjetio nedostatak radnika u povrćarstvu. Kako bi ostali konkurentni na tržištu, samostalno sam angažirao njih nekoliko za naš OPG. Ishodio sam „papire“ i nakon 6 tjedana oni su bili u Hrvatskoj. Nakon toga, kada su se Nepalci pokazali kao odlični radnici, zamolili su me prijatelji da i njima isto napravim. Došla je jesen i ja sam imao gotovo 100 zahtjeva.U siječnju 2022. smo otvorili agenciju, a u 2023. godini bilježimo 70 posto više zahtjeva nego u toj početnoj godini.
–Već sada nam je jasno kako će 2024. u povrćarstvu biti iznimno izazovna. Svjesni smo kako će nam ove godine trebati još više stranih radnika u ovom sektoru kako bi bili konkurentni, kako bi se proizvodili hrvatski proizvodi i kako bi samim time smanjili uvoz poljoprivrednih dobara iz drugih zemalja.
- Otkud dolazi najviše radnika i je li razlog zapošljavanja stranaca to što nema dovoljno domaće radne snage, ili naši ljudi ne žele raditi takve poslove?
–Rekao bih da naši ljudi nemaju potrebe raditi takve poslove. Standard nam je porastao i viši je nego u državama iz kojih dolaze radnici kojima je plaća u Hrvatskoj primamljiva.
–Kad je u pitanju poljoprivreda , kao najbolji radnici pokazali su se Nepalci i njih dovodimo najviše. Najlakše se prilagode, brzo uče, a njihova cijena rada je prihvatljiva poslodavcima za naše uvjete.
–Imamo mi i zahtjeve poslodavaca da žele baš Filipince, ali oni vam ne žele raditi u poljoprivredi. Oni rade u ugostiteljstvu i poslovima u zatvorenom prostoru. Nepalci su vrijedni i kad dođu u Hrvatsku, oni dođu raditi. Problem je s domaćom radnom snagom što nisu dovoljno pouzdani. Dva dana rade, pa treći ne dođu i mnogi te poslove nisu shvatili ozbiljno i kao trajnije zaposlenje, već su mislili malo popuniti budžet i kad skupi neke novce više mu se ne radi. A Nepalci su tu da rade i svaki dan su na poslu.
- Kakve ambicije imaju Nepalci kad dođu raditi u Hrvatsku? Žele li ovdje ostati dugoročnije?
–Većina ima plan raditi u Hrvatskoj 4-5 godina i uštediti dovoljno novaca da se mogu vratiti kući i ostvariti bolji život nego prije odlaska u Hrvatsku. To su manje-više ljudi koji nemaju djece, ali imali smo upita i od nekih radnika koji bi doveli supruge u Hrvatsku, no nemaju namjeru zauvijek ostati u Hrvatskoj, već se nakon nekoliko godina vratiti u Nepal i poslati nekog od obitelji da isto dođe raditi. Kod njih je uvriježeno da mladići kad postanu punoljetni, kao najmlađi radno sposobni članovi obitelji odu raditi, jer je u Nepalu nezaposlenost vrlo velika, i do 50% jer nemaju industriju niti razvijen turizam, pa izvoze radnu snagu. Radišni su, samosvjesni, odgovorni. Oni kažu kako je za njih Hrvatska – obećana zemlja. Dio svoje zarađene plaće šalju kući, iako njihovi poslodavci uplaćuju za njih u mirovinski i zdravstveni sustav. Oni dio svojih plaća potroše i ovdje.
- Što kažu vaši klijenti, njihovi poslodavci, jesu li zadovoljni stranom radnom snagom?
–Neki poslodavci su prije zazirali od strane radne snage, ali postali su svjesni kako su im „ruke“ nužne. Sve više poslodavaca nas zove, jer su svjesni kako je sve teže i teže, držati „glavu iznad vode“ na zahtjevnom tržištu. Ispričat ću vam jedan primjer kad smo tek počeli raditi i posredovati pri zapošljavanju, a najviše radimo u poljoprivrednom sektoru. Jedan klijent nas je tražio tri radnika, ali nije bio siguran hoće li imati dovoljno posla za njih da rade cijelu godinu. To je bilo 2022. godine. Ta tri dečka su ostali raditi, a iduće godine me molio da mu dovedemo još četvoricu. I tad je rekao da ako se dogodi da ih ne bude više trebao da nas moli da ih onda negdje dalje zaposlimo. Prije tri dana me zvao i traži još 4 radnika. U manje od dvije godine od početne sumnje, taj poslodavac sad zapošljava 11 Nepalaca i povećao je vlastitu proizvodnju i općenito je zadovoljan, jer bez tih radnika to nikako ne bi mogao.
–Imao je zamjerke na jednog koji se kao „šlepao“ ali je i njega zadržao. Naravno, teško je očekivati da će svi biti 100% zadovoljni. Imam i jedan svježi primjer iz Istre. Čekali smo vize za berbu krumpira u lipnju, ali je sve jako kasnilo i dečki su došli tek u kolovozu. Poslodavac je imao 4 vize, a prvo su došla dvojica, dok su dvojica morali čekati još mjesec dana. Klijent mi je rekao da mu pošaljem tu dvojicu koji su došli, a nakon mjesec dana kad su došla još dvojica, nazvao sam ga i pitao je li mu uopće trebaju, jer mu je sezona već prošla, na što mi je rekao: „Samo ti njih pošalji. Mislio sam ugasiti proizvodnju i prestati sa zimskim kulturama, jer nisam imao ljudi, a vidim da su ovi ljudi vrijedni i hoće raditi, pa sam posijao blitvu i špinat i mogu raditi cijelu zimu“. Nedavno smo dogovorili još 6 radnika koji će mu doći u travnju.
- Kakvo je sad trenutno stanje s radnim dozvolama i kakva je budućnost za rad u poljoprivredi?
–Trenutno nam predstavlja problem brzina dobivanja radne dozvole. Primjerice, u Zagrebu ili Rijeci za radnu dozvolu treba znatno više vremena nego u manjim sredinama. Počelo se događati da dio tvrtki seli iz Zagreba u manje sredine, jer će ovdje brže dobiti radnu dozvolu za radnike, jer ovdje – jednostavno nema gužve. 2021. godine smo Nepalce doveli za 6 tjedana, a sad nam treba i 6 mjeseci, ali ne možemo tu kriviti nikoga, jer se dogodilo da imamo mnogo više zahtjeva, a djelatnici u policijskim upravama ne mogu sve tako brzo odraditi, uz druge redovite poslove. Ministarstvo unutarnjih poslova je potkapacitirano što se tiče dovoljnog broja djelatnika koji bi odrađivalo poslove oko izdavanja radnih dozvola, pa smo se morali prilagoditi i na vrijeme upozoravamo klijente da krenu da ne bi morali čekati na radnike.
–Svi pričaju kako u građevinskom ili turističkom sektoru nedostaje radnika, ali potreba u sektoru povrćarstva je enormna. Povrćarstvo je visokodohodovna djelatnost, potrebno je puno rada i potrebno je puno ljudi kako bi ostali konkurentni na tržištu, ali to nije ništa neobično. Primjerice, Njemačka već 50 godina svoje gospodarstvo temelji na radnoj snazi iz drugih zemalja. Temelji ga i nadalje. Uostalom i gospodarstvo Hrvatske značajno i brzo raste, a važan dio toga su i strani radnici. Europske konkurentske zemlje već godinama uz strane radnike bilježe velik rast poljoprivredne proizvodnje. Španjolska, Italija, Grčka… uglavnom temelje proizvodnju na radu strane radne snage. No, oni su tamo smješteni po šatorima, kod nas žive u uvjetima koji su dostojni čovjeka. Sjetimo se kako je velik rast bilježila Irska i Velika Britanija, dok je bila u Europskoj uniji, privlačeći velik broj stranih radnika iz Poljske, Bugarske, Rumunjske, Ukrajine itd. Mi smo svjesni izazova koji su pred nama, nama su za opstanak hrvatskog povrćarstva i općenito poljoprivrede iznimno važni strani radnici.
