Vinjak je jako alkoholno piće dobiveno destilacijom vina s ili bez vinskog taloga koje nakon destilacije dozrijeva u bačvi. Kao gotov proizvod mora sadržavati najmanje 37,5% vol. alkohola. Vinjak se uglavnom kao krajnji proizvod dobiva kupažiranjem vinjaka različitih godišta. Zbog odležavanja u bačvi otpuštanjem tanina dobiva zlatno žućkastu boju, a miris i okus daju lijepe, lepršave note vanilije i kokosa.
Općenito gledajući, za proizvodnju kvalitetnih vinjaka odgovaraju rodne sorte. Čuveni vinjaci iz francuske pokrajine Cognac dobivaju se upravo iz sorte vinove loze koja ima sve predispozicije za dobivanje vrhunskog destilata, a to je sorta „Ugni blanc“. Sinonimi ove sorte jesu „Trebiano di Toscano“ i „St. Emilion“. Ova sorta čini 95% vinograda u regiji Cognac te se odlikuje s rodnošću od 13 t po hektaru, što pruža mogućnost randmana vina od 60 – 165 hL/ha. Ova sorta sadrži i veliku količinu organskih kiselina, od čega 2/3 otpada na jabučnu kiselinu i umjeren sadržaj šećera. Vina od ove sorte vinove loze su tanka, kisela, suha, bez izražene punoće, ali vrlo pogodna za destilaciju. Optimalni sadržaj alkohola u vinima je od 8 – 10 % vol., a ukupna kiselost ne bi smjela biti niža od 7 g/L. Jednako tako sadržaj ekstrakta bez šećera ne bi smio prelaziti 22 g/L. Poželjno je da su vina u potpunosti suha te da je sadržaj reducirajućih šećera manji od 2 g/L, što nam osigurava dobru iskoristivost alkohola prilikom destilacije. Vino za destilaciju mora biti u potpunosti zdravo i koncentracija hlapivih kiselina (octena kiselina) mora biti manja od 1 g/L. Ono što je vrlo važno naglasiti je da se cijela prerada grožđa koja uključuje muljanje, runjenje i prešanje provodi bez dodatka sumpornog dioksida, što je također odmak od klasične vinarske proizvodnje. Postoji niz razloga zbog čega se sumporni dioksid ne koristi, a kao najvažniji je pojačano nastajanje acetaldehida ili etanala u vinu i destilatima. Acetaldehid je čak sedam puta otrovniji od etanola pa stoga treba pristupiti s oprezom prilikom proizvodnje rakija. Osim toga, sumporni dioksid ima prodoran miris koji šteti mirisu i dozrijevanju rakije, te može oštetiti bakrene stijenke kotla za destilaciju.
Dva najpoznatija i najkvalitetnija svjetska vinjaka su Cognac i Armagnac. Veću popularnost je stekao Cognac još 1860.-ih godina, zbog intenzivne trgovine te su ga Francuzi izvozili konstantno u Englesku i Nizozemsku, te na taj način proširili Europom. Zanimljivo je da se oba ta vinjaka proizvode od neužitnih vina vrlo visokih koncentracija kiselina. Razlikuju se u načinu destilacije, zatim u dužini dozrijevanja gdje Armagnac može dozrijevati puno kraće od Cognaca i ono što za njega znači starost za Cognac znači maksimalna kvaliteta dozrijevanja. Posljednja točka po kojoj se razlikuju je „brend“ odnosno popularnost na tržištu.
