Najjednostavnija, najlakša i najčešća zaštitna mjera od divljači postala je primjena kemijskih preparata, ali je sve veći broj onih koji sumnjaju u njihovu učinkovitost. Nemoguće je u potpunosti eliminirati štete bez obzira koje mjere se poduzimaju, ali ih je moguće smanjiti primjenom zaštitnih mjera i to kombiniranjem različitih mjera i u kontinuitetu prema vrsti divljači i godišnjem dobu
Suživot čovjeka i životinja koje žive u njegovom okruženju često zna biti stresan i za čovjeka, i za divlje životinje. Nema dvojbe da je tome kriv ponajviše čovjek kao najveći predator, otimajući staništa u kojima živi divljač i dovodeći životinjski svijet u situaciju preživljavanja ili izumiranja vrste. Poremećena bioravnoteža, kojoj je prije svega uzrok i krivac čovjek, postavila je pred njega samog zadatak stvaranje i usklađivanje novih odnosa i ponašanja u prirodi.
S jedne strane brinuti o divljači, a s druge strane štititi ljudska dobra od šteta koje divljač čini u poljoprivredi. Te štete ovise o vrsti divljači pa tako srne čine štetu odgrizanjem vrhova mladog kukuruza i izbojaka na višegodišnjim nasadima, guljenjem kore voćaka i oštećujući voćke rogovima, zatim fazani nanose štetu kljucanjem zasijanog sjemenaiplodova povrća, a zečevi odgrizaju izbojke, podgrizaju stabljike, gule koru višegodišnjih kultura itd.
Najveće štete od divljih svinja i jelenske divljači
Iako sitna divljač, fazani i zečevi mogu napraviti štete na voćkama, najveće štete na usjevima i nasadima čine jelenska divljač i divlje svinje. Zbog toga lovoovlaštenici prema Zakonu o lovstvu imaju obavezu svesti štete na najmanju moguću mjeru.
Na području svojih lovišta trebaju u skladu sa svojim lovnogospodarskim osnovama prije svega održavati brojno stanje pojedinih vrsta divljači prema kvaliteti lovišta, osiguravati dovoljno vode i hrane (saditi što više tzv. remiza), a zatim čuvati usjeve i nasade, ili čak ako je potrebno istjerivati divljač s ugroženog područja.
Jedna je od mjera, osim spomenutih, i korištenje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora itd. Stručnjaci kažu da su sve te mjere učinkovite ako se primjenjuju u pravo vrijeme i prilagode stanju u branjenom području i prema vrstama divljač. Isto tako ako se primjenjuju stručno, pravilno i prema uputama proizvođača. Naravno, moraju se ponavljati i u svakoj sljedećoj sezoni. Kombinacija različitih mjera zaštite svakako daje i bolje rezultate nego da se zaštita svede na samo jednu mjeru.
Tehnologija i znanost upućuje na kemijske preparate
Najjednostavnija i najlakša je upravo primjena kemijskih preparata. Ona je postala sve učestalija, ali izaziva prijepore zbog toga što je sve veći broj onih koji sumnjaju u njihovu učinkovitost. Ipak, kako bi zaštitili svoje vrtove i usjeve, osim sve rjeđe upotrebe strašila i plastičnih vrećica zavezanih na štapove, okrenuli su se i lovci i poljoprivrednici tehnologiji i znanosti, a to znači kemijskim repelentima. Prema određenoj vrsti divljači dužnost je lovoovlaštenika nabavljanje zaštitnih sredstava. I to prema iskazanim zahtjevima poljoprivrednika na Javni poziv lovoovlaštenika do najkasnije 31. ožujka svake godine za iduću lovnu sezonu.
Zakon o lovstvu nadalje navodi da je sam oštećenik dužan poduzeti mjere u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka štete. To su ograđivanje dobara, čuvanje i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera te obavještavanje bez odgađanja o započetoj šteti. Također i upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava. Njih je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik, lovačka udruga.
Oštećenik koji ne poduzima mjere nema pravo na naknadu štete
Oštećenik koji ne poduzima mjere, nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač za koju odgovara lovoovlaštenik. Pri tome još treba istaknuti da se šteta ne nadoknađuje ako je na površini manjoj od 5 % ukupne površine. Na zahtjev vlasnika zemljišta lovoovlaštenik treba besplatno raspodijeliti poljoprivrednicima odgovarajuća zaštitna sredstava, kao i dati upute za njihovu upotrebu. Time i poljoprivrednik i lovoovlaštenik sa sebe skidaju i dio odgovornosti ako se štete ipak pojave. Kako to izgleda u praksi pokušao je objasniti Ivan Hajoš, predsjednik Lovačke udruge u Gornjim Plavnicama, nadomak grada Bjelovara. Oni već desetak godina koriste repelente za zaštitu i to, kako kaže vrlo uspješno za srneću divljač, a manje uspješno ili vrlo teško za divlje svinje.
–Malo je prijava i relativno malo šteta pa se sve rješava dogovorno. Svim poljoprivrednicima redovito na njihov zahtjev dostavljamo repelente koje udruga sama kupuje i predstavlja značajan trošak. Sreća je što nema ozbiljnijih šteta. Pravilnom upotrebom i na vrijeme, svakako prije pojave štete, iako većina poljoprivrednika dolazi nakon štete, upotreba repelenata se pokazala korisnom. Od divljih svinja zaštititi se u potpunosti gotovo je nemoguće… Svi poljoprivrednici trebaju znati da je svaki vlasnik dužan voditi brigu o zaštiti. Samo zajedničkim izvršavanjem svaki svoga zadatka možemo imati uspjeha, govori Ivan Hajoš o iskustvima u zaštiti usjeva.
Repelente postavljati prema preporuci proizvođača
Na tržištu danas postoje brojna sredstva kojima se štete mogu spriječiti. Kemijski repelenti se odnose na kemijske barijere koje stvaraju „kemijsku ogradu“ i koje odvraćaju divljač od hranjenja. Istovremeno ne smiju imati negativan učinak na zdravlje ljudi i životinja te moraju biti ekološki prihvatljiva. Na tržištu ih je svakim danom sve više. Dolaze u tekućem i krutom stanju, a njihova primjena je različita od proizvođača do proizvođača. Reklamira ih gotovo svaka ozbiljnija tvrtka koja se bavi proizvodnjom ili distribucijom farmaceutskih preparata. Preporučuje se za zaštitu usjeva tekućim zaštitnim kemijskim sredstvom protiv divljih svinja da se rubno oko površine koja se štiti na udaljenosti nekoliko metara postave kolčići visine oko pola metra na razmaku do deset metara. Na njih se postave upijajući materijali (krpe, spužve i sl.) koji se natope sredstvom.
Ako želimo površinu zaštiti od jelenske i srneće divljači, odnosno zečeva, sredstvo za odbijanje se poprska, odnosno posipa na cjelokupnom rubnom području koje želimo zaštiti. U voćnjacima se ova sredstva primjenjuju na prva dva reda voćki, što stvara svojevrsnu mirisnu barijeru oko cijelog voćnjaka. Postupak je potrebno ponavljati ovisno o vremenskim uvjetima, a prema preporuci proizvođača. S terena, međutim, stižu oprečne vijesti. Kad se repelenti postave, negdje to uspije, a negdje divljač prolazi kao da repelenta ni nema. Ali, lovci koji repelentima žele pomoći poljoprivrednicima govore da je problem i u načinu postavljanja oko područja koje se želi zaštiti. Prskanje po tlu nekoliko metara zaštitnog pojasa nije se baš pokazalo učinkovito, posebno zbog toga što kiša ispere repelent.
Kako upotrijebiti repelent?
Prema iskustvima s terena najbolje je repelent koristiti na sljedeći način. Na plastičnoj bočici od pola litre izrezati prozorčić i kroz njega ugurati neku krpu ili spužvicu koji se natope repelentom. Onda se tako pripremljena bočica postavi na štap koji se koso zabije u zemlju i na njegov vrh objesi za konopac da bočica visi na visini od oko 60 centimetara. Kroz taj prozorčić se širi miris iz bočice duže vrijeme bez mogućnosti da ga kiša ispere.
Mnogi načini zaštite – od legendi do uspjeha
U Hrvatskoj i mnogim zemljama u okruženju koriste se već godinama metode koje nisu ispitane u kontroliranim uvjetima, ali se koriste više-manje uspješno. Neke nisu ništa više od urbanih legendI.
Ljudska kosa – neopranu ljudsku kosu staviti u laganu pamučnu tkaninu ili čarapu, staru „najlonku“. Objesiti je na visinu jednog metra na štapove oko „branjenog“ zemljišta (protiv visoke divljači)
Mirisni sapuni – postavljati mirisne sapune obješene na grmove (protiv visoke divljači).
Ekološki namazi za voćke
Riblje ulje, petrolej, jaja… stari su ekološki prihvatljivi pripravci za odbijanje zečeva. Evo i nekoliko receptura. Kora se voćaka može premazati s namazom gustoće koja omogućava lako premazivanje toplom vodom od jednakog omjera užeglog ribljeg ili ricinusovog ulja, usirene krvi domaćih životinja, te ilovače. Smjesa za premaz kore može se dobiti i kombiniranjem užegle masti, usirene svinjske ili goveđe krvi, sa svježom goveđom balegom u omjeru 1:1:2 uz dodatak tople vode za razrjeđivanje. U borbi protiv srna i zečeva je i osušena smjesa kokošjih jaja. Za deset mladih voćaka potrebno je razmutiti pet jaja s malo vode. Zečeve će odbiti i premazivanje debla smjesom vapna, sumpora i krvi životinja u omjeru 5 kg vapna, 0,5 kg sumpora, 2 litre svinjske ili goveđe krvi.
Vizualna sredstva zaštite
Najstarija, ali često i najneučinkovitija su vizualna sredstva zaštite, strašila u različitim varijantama veličinama i materijalima sve do plastičnih vrećica i CD-ova. Na njih se divljač, kao i ostale životinjske vrste relativno brzo naviknu tako da ne pružaju značajniju zaštitu. Svjetlosna sredstva zaštite imaju različitu učinkovitost. Najjednostavnija je upotreba vatre kojom se štite usjevi, odnosno plaši divljač. Vatra pored svjetlosnog, ima i kemijski učinak jer svojim mirisom odbija divljač.
Vatra je uvijek potencijalna opasnost za stvaranje požara većih razmjera i činjenje još većih šteta. Zato pri eventualnom izboru ove metode treba biti vrlo oprezan i nije preporučljiva. Osim toga, iziskuje i stalnu prisutnost većeg broja ljudi na terenu. U novije vrijeme postoje i različita druga svjetlosna sredstva u vidu treptaja, svjetlećih traka, reflektirajućih kristala i sl. To se u poljoprivredi i nije pokazalo posebno učinkovitim.
Akustična sredstva također sežu daleko u povijest. Radi se o različitim klepetalima od onih najprimitivnijih drvenih do modernijih koji proizvode različite zvukove. Ipak, i na njih se životinje relativno brzo priviknu, tako da je i njihova učinkovitost upitna.
Mehaničke mjere zaštite
Mehaničke mjere uključuju žičane ograde i mreže. Iskustva su pokazala kako žica postavljena do dva metra visine neće pomoći kod krupne divljači. Ona može preskočiti i veće visine, jelenska divljač i više od 2,5 metara. Mreža oko debla ni žičana ni plastična neće zaustaviti srne da obrste krošnju. Omatanje svakog debla žičanim ili plastičnim mrežama pomoći će kod zaštite voćnjaka od guljenja rogovima, a i od zečeva.
Upitan je i učinak električnih pastira. Ovdje valja podsjetiti kako je kod postavljanja električnog pastira važan broj redova žica i njihov razmak. Isto tako, bitna je i visina postavljanja, jer krupna divljač bez problema preskoči dva i pol metra. Savjetodavci preporučuju postavljanje pet redova žica, s međusobnim razmakom od 25 do 40 centimetara, početnom visinom na 15 do 25 cm od zemlje, te udaljenosti između potpornih stupova 3 do 4,5 metara. Ponekada ni električne žice ne daju zadovoljavajuće rezultate. Najučinkovitija, a često i najskuplja su mehanička sredstva zaštite usjeva, a češće voćnjaka, upotrebom sredstava kojima će divljači fizički biti onemogućeno doći do pojedine kulture. To su najčešće žičane ograde. Ograda možda uvijek neće biti potpuna zaštita, ali zasad je zasigurno najučinkovitija mjera za sprječavanje šteta od divljači.
Potrebna je suradnja poljoprivrednika s lovoovlaštenicima
Dr. sc. Krunoslav Pintur, dr. med. vet., profesor Veleučilišta u Karlovcu o tome kaže:
–Za neutraliziranje šteta u poljoprivredi trenutno se uglavnom koriste četiri metode. To su pojačan odstrjel, dodatna prihrana u šumama kako bi se divljač udaljila od poljoprivrednih površina, ograđivanje kultiviranih površina električnim «pastirima» i mehaničkim ogradama te primjena repelenata. Kako bi se zadovoljila “zakonska forma”, lovozakupnici poljoprivrednicima za zaštitu usjeva najčešće nude repelente. Međutim, usprkos redovitom održavanju “mirisne ograde” njihova je učinkovitost upitna, budući se divljač relativno brzo navikava na postavljene mirise.
-Što se tiče zaključka, mislim da nam trebaju sve dostupne metode i promjena načina gospodarenja, odnosno planiranja odstrjela. Borimo se sa štetama, a imamo samo 10% populacije divljih svinja u lovištima. Ako Hrvatski lovački savez uspije riješiti problem obeštećenja, to će sigurno olakšati život lovcima, ali problem šteta će ostati. Mislim da bi ta polica mogla preživjeti samo uz aktivnu i učinkovitu kontrolu odstrjela, koju trenutno nemamo.
Zaključno se može preporučiti kao jedina sigurna mjera suradnja poljoprivrednika s lovoovlaštenicima i njihova kontinuirana edukacija radi pravodobnog poduzimanja mjera i uočavanja mogućih šteta i njihovog sprječavanja, i to onih mjera koje su se na određenom prostoru pokazale najučinkovitijima za pojedine vrste divljači. Isto tako i poljoprivrednici te lovci trebaju biti svjesni da je nemoguće u potpunosti eliminirati štete bez obzira koje mjere se poduzimaju, ali ih je moguće smanjiti primjenom mjera i to kombiniranjem različitih i u kontinuitetu. Upravo je zato smisao lovnog gospodarenja osigurati održivi suživot svih korisnika prirodnih bogatstava pri čemu je međusobna suradnja svih zainteresiranih strana preduvjet bez kojega se ne može.
