Zemlja je, u svojoj povijesti, prolazila kroz geološke faze u kojima su vladale vrlo različite klimatske prilike. U vrijeme Jure, na primjer, na Zemlji je vladala vruća i vlažna klima bogata florom i faunom. Led na polovima nije postojao. Zahvaljujući takvim i sličnim prilikama u prošlosti planeta, obilni fosilni ostaci omogućili su postojanje i korištenje fosilnih goriva. U to vrijeme koncentracija CO2 u zraku je bila tri do pet puta veća od današnje. Globalna temperatura bila je sedam stupnjeva viša.

Zanimljivo je da smo se svi već nalazili u situacijama tako povišene koncentracije ugljikovog dioksida u zraku budući. Mjerenja su pokazala kako je ona uobičajena u zatvorenim prostorima poput predavaonica.

Iako se često vrlo toplo vrijeme prikazuje pogubnim za čovjeka, opširna analiza (Gasparrini et al, 2015.) pokazala je da i u toplim krajevima poput Tajlanda i Brazila tri puta više ljudi umire od hladnijeg nego toplijeg vremena, a u Japanu i Velikoj Britaniji čak i trideset puta više. Nitko pouzdano ne može reći koja je to optimalna temperatura planeta i kakva klima nas očekuje u budućnosti. Klima se ionako oduvijek mijenjala, a čovjek kao vrsta je uspio preživjeti i napredovati zahvaljujući svojoj sposobnosti prilagodbe.

Bruto nacionalni dohodak po stanovniku, plavo – najsiromašnije države

Proizvodnja hrane i održiva poljoprivreda

Za razliku od razvijenih zemalja u kojima se poljoprivredom bavi oko pet posto stanovništva. U Africi njihov broj čini više od polovine. Bez obzira na to, Afrika uvozi značajne količine hrane, a svaki šesti stanovnik trpi kroničnu glad. Tome, osim zaostalog načina obrade tla, doprinose i veliki gubici (30 do 40 %) nakon žetve zbog neodgovarajuće brige o urodu. Kontinent s više od milijardu stanovnika globalnim emisijama ugljikovog dioksida doprinosi sa skromna tri posto, a uz to ili upravo zbog toga je i najsiromašniji na svijetu.

U svojoj orijentaciji prema smanjenju emisija ugljikovog dioksida pomalo se zaboravlja dio Pariškog sporazuma o klimi iz 2015.g. On izrijekom kaže kako je: „cilj sporazuma ojačati globalni odgovor na opasnost od klimatskih promjena u kontekstu održivog razvoja i napora da se iskorijeni siromaštvo na način da niskougljični razvoj ne ugrožava proizvodnju hrane.“

Od siromašnih država Afrike, čiji pojedinačni doprinos globalnim emisijama se slobodno može zaokružiti na nula posto i iznosi 40 puta manje od hrvatskog, realno se ne može očekivati smanjenje emisija na račun proizvodnje hrane, koje i tako nema dovoljno. Pogledajmo kako navedene ciljeve na svoj način nastoji pomiriti Brazil, država s više od dvjesto milijuna stanovnika od kojih je jedna trećina siromašna. Državna korporacija za istraživanje u poljoprivredi Embrapa ima 43 odjela na različitim lokacijama širom zemlje. U žarištu joj je održivo intenziviranje brazilske poljoprivrede, odnosno smanjenje emisije stakleničkih plinova uz istovremeno povećanje prinosa.

Osnovni način ovakvog razmišljanja je integrirana proizvodnja. U njoj su uključeni uzgoj mahunarki i žitarica, goveda i šume na istom području. Primjenjujući uzgoj bez obrade tla i izravnu sjetvu, ispituju se različite kombinacije kultivara kako bi se osigurale dovoljne količine kvalitetnih proizvoda. Pri pošumljavanju se zasad koristi samo eukaliptus u čijoj sjeni je trava bolje kvalitete. Boravak goveda smanjuje energiju potrebnu za reguliranje tjelesne temperature. Stabla su rjeđe posađena tako da imaju dovoljno svjetla i hranjivih tvari u tlu. Goveda ranije dostižu potrebnu težinu što znači da u životnom vijeku emitiraju manje metana. Meso je mekše i treba manje energije za pripremu.

Integrirani sustav proizvodnje u Brazilu

Osim za hranu, Brazil koristi poljoprivredne proizvode i za proizvodnju energije i transport. Tako jedna četvrtina goriva za promet bioetanol proizveden od šećerne trske. Postoji, ipak, fundamentalna razlika između europskog i brazilskog poimanja proizvodnje hrane i smjera razvoja poljoprivredne proizvodnje. Brazil je, naime, drugi po veličini svjetski proizvođač genetički modificirane (GM) hrane. Njegov postotak za soju i kukuruz prelazi 90 %. Europska Unija prema GM hrani ima pomalo zbunjujuću politiku.

S jedne strane je zabranjen uzgoj praktički svih GM kultivara. S druge strane dozvoljen je uvoz 283 vrste GM proizvoda, pod uvjetom da su odobreni. Riječima dr. J. Đisalov: Hrvatska više od polovice proizvedene  nemodificirane soje izvozi dok s druge uvozi sojinu sačmu i druge sojine proizvode koji se koriste u stočnoj hrani, a koji su 90 posto genetički modificirani, dok se krajnji proizvodi meso, mlijeko i jaja kao takvi ne označavaju.” (GL, 2019.)

Zeleni plan Europske Unije predviđa povećanje površina s organskim uzgojem što, zbog manjih prinosa, povećava i potrebnu površinu za uzgoj jednake količine hrane. Cilj zdravije prehrane teško će se postići dodatnim uvozom hrane čije porijeklo i način uzgoja ne moraju uvijek biti utvrđeni sa sigurnošću.

Jedan od ciljeva poljoprivredne politike EU je i smanjenje ugljičnog otiska vezano uz borbu protiv klimatskih promjena. U novijoj analizi grupe autora (Kovak et al, 2022.) ukazuje se na mogućnost da se uzgojem GM hrane ugljični otisak u poljoprivredi smanji za 7.5 %, prije svega povećanjem prinosa i smanjivanjem površine potrebne za uzgoj hrane. Tako bi se smanjila potreba povećanja površine pod usjevima koja čini jednu trećinu ukupnih emisija u poljoprivredi. Primjena određenih GM vrsta smanjila bi emisiju stakleničkih plinova i pomogla pohrani ugljika u tlo smanjenjem obrade tla.

Tako ciljevi povećanja ekološkog uzgoja i smanjivanja ugljičnog otiska postaju suprotni jedan drugom, slično cilju Pariškog sporazuma o iskorijevanju siromaštva uz niskougljično gospodarstvo koje ne ugrožava proizvodnju hrane. Pitanje je mora li zaista poljoprivreda biti niskougljična ako znamo da se prirodnim raspadanjem drveća emitira 15 % više ugljikovog dioksida od cjelokupne upotrebe fosilnih goriva (Seibold et al, 2021.) i je li nam potrebna GM hrana kako bismo malo smanjili ugljični otisak u poljoprivredi, koji je ionako vrlo malen u usporedbi s prirodnim procesima.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje