Rad možemo definirati kao utrošak ljudske snage da bi se postigao neki cilj. To može biti intelektualni napor, mišićni napor, psihološki stres i vrijeme . Kao takav predstavlja sredstvo razmjene od najranijih vremena ljudskoga roda. Ekonomska teorija nas uči da je rad jedan od tri temeljna inputa proizvodnje. Danas slobodno možemo reći da je on glavni element koji utječe na sposobnost razvoja nacionalne privrede.

U svjetlu sve veće depopulacije stanovništva RH, koja je posebno vidljiva u ruralnim područjima, poljoprivredna djelatnost se sve više suočava s problemom nedostatka radne snage koji je još više izražen zbog sezonalnosti rada u poljoprivredi.

Ratarska proizvodnja je manje pogođena

Najviše pogođene nedostatkom radne snage su visoko profitabilne proizvodnje poput uzgoja povrća i bobičastog voća. One zahtijevaju puno ljudskog rada u pojedinim etapama proizvodnje. S druge strane, ratarska proizvodnja se na većim površinama u velikoj mjeri može mehanizirati, pa je manje pogođena.

Zbog toga se sve više pokušavaju pronaći zadovoljavajuća tehnička rješenja koja bi smanjila potrebu za ljudskom radnom snagom (mehanizacija berbe, rezidbe i ostalih velikih poslova u poljoprivredi). Problem je što takva tehnološka rješenja zahtijevaju veća početna ulaganja. Ona u pravilu nisu isplativa na manjim površinama kakve ima većina naših gospodarstava. Stoga je za smanjivanje troškova radne snage i povećanje profitabilnosti proizvodnje neophodno udruživanje manjih poljoprivrednih proizvođača. Udruživanje bi omogućilo nabavljanje i zajedničko korištenje mehanizacije i posljedično smanjivanje troškova proizvodnje.

Koliko rada je potrebno za koju proizvodnju možemo vidjeti iz donje tablice. Potrebno je napomenuti da je nemoguće točno reći koliko je rada potrebno za pojedinu kulturu. To ovisi o mnoštvu faktora (tehnologiji uzgoja, zemlji na kojoj se uzgaja, mehanizaciji gospodarstva itd.)

ljudski rad u poljoprivredi

Zajednički rad obitelji na OPG-u

Najveći dio utrošenih radnih sati otpada na samu berbu. To je ujedno i veliki problem. Sezonski je rad u poljoprivredi u pravilu zadnji izbor svih sezonskih radnika u jeku turističke sezone. Najbolje rješenje za to svakako je zajednički rad svih članova OPG-a tamo gdje je to moguće. Prema važećem zakonu nositelju OPG-a članovi obitelji mogu pomagati u obavljanju privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi, bez obveze sklapanja ugovora o sezonskom radu za obavljanje privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi.

Prema Zakonu o tržištu rada (NN 118/18) članovi obitelji su: supružnik; srodnici po krvi u ravnoj lozi i njihovi supružnici (djedovi i bake, roditelji, djeca, unuci i praunuci); srodnici po krvi u pobočnoj lozi i njihovi supružnici (braća i sestre, njihovi potomci, braća i sestre oca i majke te njihovi potomci); srodnici po tazbini i njihovi supružnici (roditelji supružnika, braća i sestre supružnika te njihovi potomci); pastorčad i posvojenici i njihovi supružnici; korisnik udomiteljstva kojem ta fizička osoba pruža uslugu udomiteljske skrbi; osoba koju je ta fizička osoba dužna uzdržavati; osoba s kojom je ta fizička osoba u izvanbračnoj zajednici.

Ako proizvođač ipak ne može osigurati dovoljno radnih sati iz obiteljskog rada, preostaje mu pokušaj zapošljavanja sezonskih radnika, što je određeno Pravilnikom o sadržaju i obliku ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi (NN 28/19) i Odlukom o najnižem dnevnom iznosu plaće sezonskog radnika u poljoprivredi za 2020. godinu (NN 129/19). Prema Odluci najniži dnevni iznos neto plaće koju je poslodavac dužan isplatiti sezonskom radniku koji obavlja privremene odnosno povremene sezonske poslove u poljoprivredi za 2020. g. nakon obračuna i obustave poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sukladno propisima koji uređuju oporezivanje, ne može biti niži od 93,25 kuna. Ako zaposleni radnik na poljoprivrednog gospodarstvu radi dulje od 90 dana u jednoj kalendarskoj godini (neprekidno ili s prekidima) ne može se smatrati sezonskim radnikom.

ljudski rad u poljoprivredi

Udio na troškove radne snage je velik

Udio troškova rada u varijabilnom trošku poljoprivredne proizvodnje

Iz prethodne tablice možemo vidjeti koliki je udio troška rada u varijabilnom trošku odabranih proizvodnji. Koliko je riječ o značajnom trošku možemo vidjeti iz činjenice da na trošak rada otpada 40 % do čak 63 % troškova u voćarskoj proizvodnji. U povrćarskoj proizvodnji na otvorenom udio se kreće oko 40%.

ljudski rad u jabukama

Zanimljivo da, iako je utrošak radnih sati daleko najveći u hidroponskoj proizvodnji, troškovno na njega otpada daleko najmanje (svega 20 %) ukupnog varijabilnog troška. Razlog tome su značajni ostali troškovi u hidroponskoj proizvodnji, prvenstveno veliki trošak grijanja.

Obiteljska radna snaga – jedini spas         

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je rad, i troškovi rada trenutno glavni ograničavajući čimbenik poljoprivredne proizvodnje. Zbog velikog nedostatka sezonske radne snage dolazi i do odustajanja od nekih, prvenstveno radno intenzivnih proizvodnji. S istim problemom susreću se i brojni poljoprivrednici u Europi i svijetu, gdje se kao glavni sustav zaštite javlja upotreba suvremene mehanizacije udružene s brojnim novim inovativnim rješenjima (autonomni traktori navođeni umjetnom inteligencijom i GPS sustavima, tehnologija reducirane obrade u uzgoju ratarskih kultura, potpuna mehanizacija svih agrotehničkih operacija). Ovakvi sustavi zahtijevaju iznimno visoka ulaganja, što većina naših poljoprivrednih proizvođača ne može pratiti.

Stoga je kod nas glavni oblik zaštite od visokih troškova rada na manjim OPG-ovima korištenje obiteljske radne snage. Pogotovo u uzgoju visokoprofitabilnih kultura koje zahtijevaju puno radne snage (povrće, bobičasto voće).

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakZnačajan pad broja malih gospodarstava u Hrvatskoj i u EU!
Sljedeći članakRokovi prijava na natječaje se bliže – poljoprivrednici požurite!
dr. sc. Vesna Očić
Vesna Očić radi na Agronomskom fakultetu u Zagrebu kao znanstveni novak-viši suradnik. Vesna Očić je rođena 1. studenog 1977. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstvo na kojem je diplomirala 12. rujna 2002. Po završetku studija zapošljava se kao znanstveni novak na Sveučilištu u Zagrebu, Agronomski fakultet u Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Akademski stupanj doktora znanosti stječe 29. ožujka 2012. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Utjecaj krmnoga slijeda na dohodak proizvodnje kravljega mlijeka”. U suradničko zvanje asistenta izabrana je 01. prosinca 2003, a u zvanje viši asistent 2012. godine. Suradnica je u nastavi na dva modulu na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se stručno se usavršavala na Montana State University, SAD i Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.