Hrana je proizvod koji poljoprivrednici nude potrošačima, nepoljoprivrednom stanovništvu u gradovima i to je tako već tako stoljećima. Uvijek se postavlja pitanje koliko potrošači cijene rad poljoprivrednika.

Onome koji prodaje, često je njegova roba „ispod stvarne cijene“ tj. prejeftino prodaje. Onaj koji pak kupuje, uvijek gleda kako proći povoljnije i ne preskupo platiti željeni proizvod. U današnjem potrošačkom društvu potrošnja je došla na visoku razinu pod utjecajem suvremenih tehnologija i visoke produktivnosti rada, marketinške politike te rasta životnoga standarda.

Pozitivna je činjenica da je takvo društvo iskorijenilo masovno siromaštvo. Ono održava brzi gospodarski rast i visoku razinu proizvodnje i potrošnje te da potrošači imaju širok izbor potrošnih dobara. Negativna je tendencija da potrošnja određuje hijerarhiju društvenih vrijednosti i stvara ovisnost ljudi o nametnutim i često nepotrebnim oblicima potrošnje (konzumerizam).

Potrošači su iznimno osjetljivi na porast cijena poljoprivrednih proizvoda

Prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu smatra da su potrošači sljedeći jaki igrač u previranjima koji nas očekuju više izvan, nego u samoj Hrvatskoj. Grgić navodi da su potrošači iznimno osjetljivi na porast cijena poljoprivrednih proizvoda i hrane, čak i ako one sporije rastu od porasta zarada.

Lakše i tiše podnesu porast cijena IT uređaja i usluga bez kojih dijelom i mogu, nego porast cijena hrane. Potrošači će mirno promatrati prosvjede poljoprivrednika i podržavati organsku poljoprivrednu proizvodnju, ali dok cijene miruju. Kada cijene krenu naviše, prvo će tražiti porast svojih zarada, a onda sve više kupovati proizvode iz konvencionalne proizvodnje. A u sljedećem koraku manje će biti osjetljivi i na zemlju podrijetla poljoprivrednih proizvoda, smatra prof. Grgić. Zaključno dodajemo da se potrošačke navike mijenjaju, pa se sve više traži lokalno i domaće proizvedeno.

To se vidjelo i kad je pandemija koronavirusa potaknula kratke lance opskrbe pa se većina proizvođača okrenula dostavama na kućni prag. To je još jedan dobar kanal prodaje i distribucije jer tako roba potrošaču stiže svježa i tek ubrana s polja. Dio potrošača je i nakon pandemije zadržao nove navike da im se hrana dostavlja. Za tu uslugu su spremni dodatno i platiti. To je pokazatelj da se ipak cijeni ljudski rad, osobito ako i potrošač ima koristi od toga.